Jesenje lišće, fragmenti oronule gornjogradske fasade ili izlizana zagrebačkoga pločnika na fotografijama Marije Braut postaju umjetničkom činjenicom. Njihova kompozicija riješena je suvišnog. Nestala su tu neka druga svojstva koja bi moguće zbunila oko, pa tako ne bez osjećanja gorke epolete groteske zapažamo tek trenutak vremena u kojem se ogleda dirljiva mjera prolaznosti.
Ciklička priroda grada i života istaknuta je je najmanje dvostruko. Prva se tiče slijeda godišnjih doba odnosno jeseni. jer se s njom podudara dob iskrenosti kojom se opaža onaj kolorit prirode prije bjeline koju donosi zima. Sve tu nestaje pod pokrovom hladnoće i zato te boje, zadnje prije sumornih kratkih dana i ledenog vjetra noći, ostaju i u sjećanju i na fotografiji dodatno nagrađene osjećajem topline. Crveno i žuto miješa se s nadom i pogledom, a rani mraz još ne okiva vjetar i njegove igre s opalim lišćem. Sva ta magija vidi se na fotografijama jesenjeg lišća Marije Braut na način koji dotiče čitav niz asocijacija i njihovih perspektiva.
S druge strane fotografije krhotina oronulih fasada starih gornjogradskih kuća snimljenih u Basaričekovoj ističu i bave se jedinstvenim ornamentom posebnosti. Davno je prošlo vrijeme njihove mladosti i one više nisu lijepe kakve su bile nekad, nisu niti cijele a niti očuvane. Pogled na opalu žbuku i ciglene kosture kuća što proviruje u kameru kako bi ostao sačuvan na fotografiji posjeduje simboličku estetiku. Život kuće i grada tu je također prikazan u svojoj jeseni. Opala žbuka tek je drugačiji ali ipak vremešni memento kao što je to i opalo lišće. Tu se dvije perspektive kraja velikog vremena prirode i malog vremena čovjeka susreću u svom jedinstvu.
Na kraju ostaje pločnik. Fotografije izlizanih granitnih ploča što ispod sebe čuvaju zemlju i njezin mrak koji ne vidimo. Vidimo tek potrošeni korak, prolaznu dimenziju svakodnevne šetnje koja teži biti anonimnom kao i svaka kocka kaldrme. Ono što je uzdiže ka autorstvu jeste esteti čin. Način da se prkosi tako da se zabilježi i sačuva neminovna ljepota. Nje dakako, nema bez prolaznosti.

(Izložba se otvara sutra, u četvrtak, 7. 11. u 20.00 sati u gostionici ”Pod starim krovovima”, Basaričekova 9.)

Objavi komentar Blogger

 
Top