Slovomuk

Zaraslom stazom
Vraća se ubijena vojska.
Otkad sam izgubila bebu
U meni se smežurava lokvanj.
Kao što je muzika
Jedini način da tišina poludi.
Tako se vraća.
Bila zadnja osamljenost.
Beuys okružen zečevima
Dok mu krv curi na nos.
U šumu.
Zaraslom se vratila
Ubijena vojska.
A nikoga od nas nema.
Na Trg stadoše.
Tada
Užasno se odvalilo pero
S neba našeg djeteta.

Irwin: Bosnia

Sinove prve zguljene jagodice
Na prstima. Još orošene
Od očeva rafala.
Sada tek sve postaje dovoljno
Udaljeno. Možeš reći
Pokloni me mojem lovu za nož.
Riječ dijete
Sasvim se oporavila.
Došetao žedan jelen
Iz slovenske poezije
Osamdesetih.
Krznom lisice, ženskim vratovima,
Ponovo prođe nelagoda.
Psi se drže za lance -
Obeshrabruju kućice.
Ništa se više ne može
Obećati.
Bolnice smrde groblja mirišu.
Samo se križevi njišu
Okačeni na auto retrovizore.
I imaju
Brazgotinu na licu.

Preplišani medo

Na svoj šesti rođendan
Maša više nije mogla trpjeti bol
Lijeve ruke zbog kojeg je jedina
Gologlava na odjelu.
Zovnula je Ivana od sedam godina
Da joj otkine ruku ili je nekako zadavi.
Ivan nije imao bubreg
I govorio je Maši da joj ruka treba.
Kada su svi došli s Mašinog ukopa
Ivan je noću svim lutkama iščupao po
Ruku i zakopao Maši u zemlju.
Na svoj deveti rođendan
Kada je umro Ivan sav ćelav i bez
Drugoga bubrega.
Maša je noću došla.
Imala je obje ruke pletenice i dlanove
Sa dva dječija bubrega.
Ali se nije imala čemu smijati
Niti čim

Ekshumatorova

Jednom smo našli
Presađeno srce
U tuđem skeletu
Kako ne truli
Da vidiš:
Još kuca i zakucava
A kako nema krvi
Pa nema što pumpati
Aorte zvižde
Komore klepeću
A ljubavna strijela (ona iz bajke)
Masna
Tobolči se
U pleteru vena
I uzmemo ga
Šta ćeš
Možda neka mater
Zna
Čiji je grudni koš
Sekundarni srcegrob

Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozorištu Prijedor

Rastu mi sijede obrve.
To da je angeo nekada tako
Skidao viškove bjeline s krila.
Više iza kuće nemam ušparanih
Proročanstava.
Jednom sam i s puškom
Prošao
Ispod ovoga prozora.
Vrijeme dolazi
Da se šćućurim u kavez
U ptici.
Umrla starčad
Još ovdašnje zabrinuta za
Nebo. Na fetusima
Opet prsti zanoktavaju.
Koliko svejednosti.
Muha se mogla čuti u meni.

Crnosnjeguljica

(S izložbe Djetinjstvo u ratu Jasminka Halilovića, Sarajevo)

“Pitala sam Dinu
da idemo vani, a ona
je zabrinuto rekla kako ne smije,
jer će ju,
ako pogine -
mama ubiti. (Amra, godište 1984.)”
Morala te
Morala mater ubiti
Dino
A onda je Isus čučnuo i pokupio popadale jabuke
Zaista vam kažem
Grizite se
Patuljci

Košuljice

Crna torba.
Od grube pogrebnoopremne svile.
U kojoj su mojoj materi u
Americi
Dali urnu s pepelom
Njezina brata.
Kad smo urnu pokopali
U didov grob
Torba ostala.
Tako nosim u njoj pjesme.
Bolje im
U torbi za prah.
I to se zove:
Oteti pepelu pidžamu za večeras.

Dijalogonala

Ušli smo trojica
U oklopno vozilo
Polumrak
S brzoudisanjem
Kad smo kasnije
Razmijenjivani
Do pred noć nismo
Znali
Da smo na pravoj strani
Za to doba
Zaogrnuta šinjelom
Kao uz neko jezero
Neki sok
Ta se granata
Pazila
Odmarala
Osamila
Nedovoljno
Odložila

Puškometina

Tepa baka lutki:
Sram da te bude
Eto ti sve
Niz butine curi
Trepće lutka
(Sunita se zvala
U ratu joj ime promijenili
U Sandra)
Pomilki baku:
Zakneginji se bako
Sve ispeglane
Haljine
Odu ti u raj
Da ne hodaš gola
U raju
Na tržnicu

Sjevdalinka

Otpiljena
Sisa lavice
S ulaza u pogođen muzej.
Para
S tek istrčalog
Kneginjinog hrta.
Poreveruju se svatovi
Tetovirnim
Ružama.
Stvari
Koje ničemu ne služe
Uđu mi najzad u sobu.
Začetom
Ispadne sličica
Iz posuđene knjige.

I nose. Kao Šimon

Preklani su preklani
Preklani
Naklani klahu preklani
Klanog mati
Lani plače
Klaše i zaklani
Preklani
Ali manje
I klanog mati
Lani ne plače
Za tima
Klani
(I naklani i ove godine)
Isto kao i oni što klahu
Poklanjanje i klanje
Zamijenjuju
Zaklanjaju se
Zaklinju
Linjaju se
Ostaju sami
I nose
Kao Šimon

Lapotna kuća

Nosi on nosi
Nešto željeza
Rosfraja
Sa lapotne sjekire
Od
Gline
Strugane s kičme
Napravi tavan u ustima
Sjevernoj sobi
Zamrači zidne
Isuse
Od stolarije
Kao od dojke u spavačici
Zatraži
Skrivanje zavjesom
Nosi
Crijep vruć
Čaršafe
Vijence od lima
Okućničke
Isprike zidova

Apisanica

Valja nama bogami
Krečiti
Ovaj grb
Raskrčiti raslinje
Kreč posuditi
Od voćnjaka
Od svijećnjaka
Raskrečiti se
Smrad istjerati
Uzet napuštenoj tvornici
Čuti
Tintino vrijenje
Kako
Prelijeva olovku
Valja nama
Ovoliko glava
Krunisati
Jednim maslačkom

Znak s tvitovke

Lavor sa
Nasapunatom bebom
Goblen
Iz majorove sobe
Znaš kako gori
Selo
Znaš onaj zvuk
(oh ima tu svega:
prevlačenja
bakine haljine
po vodi
krv iz prsta
minopoljoprivrednika
oznojena košulja
slovoslagača)
Jug u riječima
Kao
Lovina mesojed
Pucketa

Sonetni tvit

U jodu Bosna.
Bosna u drnču.
(ulju puščanom)
Neugodno
Plišu
Pred granatu
U dječiju sobu.
Ono malo snijega
Nahvatanog
Za dan
Carevićeve smrti.
Budi temelj tuđe crkve.
Budi
Tuđe utrobe
Svoj plod.
Odbijaj hranu
Kao
Nadežda Mandeljštam
(Odbij od
Vlage
Svoju prašinu)
Budi pustinja
Za svoj snijeg.
Oči ugrušane.
Budi

Diše u šumi

Čuješ srna diše
U šumi
Sve odjekuje
Tako diše
U napuštenoj fišekliji
Niječna riječ
I voćnjak
Oko nagazne mine
Odloženi mačevi
Rodnice starica
Plahte na angelima
Uostalom znaš:
Sve
Ne čuje pucanj
Ni škripot kuke za sušenje

Prvomajska

Po količini
Vode
U podrumu
Zna se za
Propalost
Zimnice.
Za njezina
Vjeveričja
Vjerovanja.
Za mulj
Na igračkama
Uz mamce.
Pa se čuje pucanj.
Visok viši
Od našivenih ptica
Po zastavama.

Retrovizorski Isusi

Promatra
Iz kuta s potištenošću
Glinovitiji
Od laka
Na svečanim muzejskim kostima
Ili od pelena
Tek stavljenih
Na nečijoj staroj materi
Samo smijeh
Svjetoradost
Računa na fetuse
Buduće mišiće lica
Za korist arhitekture
U lančiću

Karatvit

U ulici
S imenom obješene proleterke
Strijeljali braću:
Iznadmetarski snijeg
Koji se uvuče
U regrutsku pjesmu.
Kad legneš
Pa ti suze kaplju u uši.
Znam golubove
Koji su potkrovlja
Napustili
Zbog štakora
Koji u podrumu
Promatraju raspinjanje.
Morat ću jednom
Biti biće jecavo
Glavokraćenje Ivanovo
Ili dubina
U plićakovom snu.

Kajdanka za sevdalinku

Mislio sam
Kako je strašno
U angelarnici
Večerasumrlom
Gdje trešnja
Cvate
Utrobom
Pinokia
Gdje bakini
Bolovi
U oči okače
Fenjere
Tako da ako bi majka
Rekla
Da nije bila tu
Bila je tu
Kao jagodica
Smežurana
Steranom košuljom
Kao tetovirano sidro
Kad sklizne
S podlaktična mesa
Na kost na dno



Objavi komentar Blogger

 
Top