Moramo se suprotstaviti teroru većine, fra Drago Bojić

SHARE:

Fra Drago Bojić VER - Osobna arhiva




INTERVJU - fra Drago Bojić


Razgovarala : Amila Kahrović Posavljak


Slučaj fra Drage Bojića, koji je na svojim leđima iskusio svu nemilosrdnost religijskih elita, mnogima je poznat. Nakon što je progovorio o onome o čemu se najradije šuti (o sprezi nacionalizma i vjere, o tzv. međugorskoj teologiji, o Bosni i Hercegovini razdijeljenoj etničkim kavezima, o politici kakva se zalagala za odvajanje Hrvata od cjelovitoga političko-socijalnoga korpusa Bosne i Hercegovine u tzv. Herceg-Bosnu, itd.), počeo je ideološki progon ovog bosanskog franjevca. Smijenjen je s mjesta glavnog urednika mjesečnika ”Svjetla riječi”, potom mu je zabranjeno da predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, oduzeto mu je i aktivno i pasivno pravo glasa kao i sve službe koje je obavljao u svojoj zajednici Bosni Srebrenoj. Trenutno živi u Sarajevu, u samostanu na Bistriku, i direktor je IMIC-a (Internacionalnog multireligijskog interkulturnog centra).


Neki od najvećih balkanskih pisaca su pisali o osebujnom fenomenu bosanskih franjevaca. U tim se pripovijestima vidi njihova važna uloga u bh. historiji. Kakvo je Vaše viđenje položaja bosanskih franjevaca danas i unutar države i unutar Crkve?

Franjevci Bosne Srebrene na ovim prostorima djeluju već preko 700 godina (od 1291. godine). Naša zajednica i provincija jest fenomen i s obzirom na trajanje i s obzirom na sve ono što su njezini članovi činili kroz povijest. Ali, ta zajednica nije nikad bila neka savršena, idealna zajednica, niti su njoj pripadali ljudi kojima se ništa ne bi moglo prigovoriti. Bosnu Srebrenu su kroz povijest sačinjavali različiti ljudi, sa svojim velikim dosezima, ali i sa svojim ograničenjima. Ono što je za ovu zajednicu uvijek iznova bilo odlučujuće je prihvaćanje visokih standarda iz djelovanja njezinih članova. Ne u smislu idealiziranja vlastite povijesti, nego u smislu sebeobvezivanja tim standardima i građenja na onom najboljem iz prošlosti. A standardi Bosne Srebrene bili su fratri koji djeluju među narodom, plemstvom i trgovcima u vrijeme Bosanskog kraljevstva. Bio je to fra Anđeo Zvizdović sa svojim traženjem prava pred silom osvajača, bio je i fra Matija Divković koji izlijeva slova bosančice i na njoj tiska knjige, bio je fra Filip Lastrić koji opisuje povijest svoje zemlje i bori se protiv crkvenih nepravdi, bio je fra Ivan Frano Jukić kojeg nosi revolucionarni i prosvjetiteljski žar, bio je fra Josip Markušić koji se u teškim vremenima i delikatnostima preživljavanja pokazao kao čovjek duha i integriteta. To su samo neki od standarda koji određuju Bosnu Srebrenu. Odustati od njih ona ne može bez odustajanja od sebe same. Možda danas prolazimo kroz jedan turbulentni proces kakvih je bilo i u prošlosti. Odgovor koji ćemo dati u ovom procesu bit će odlučujući i za našu sudbinu. Možda bi poneko iz današnjih vladajućih i određujućih krugova – u politici, ali i u Crkvi, pa i u samoj Bosni Srebrenoj – želio da Bosna Srebrena izabere neke druge i manje obvezujuće standarde, da time izda svoju povijest i stavi točku na jednu dinamičnu i bogatu povijest života. U tom slučaju bi ostala i preživjela jedna druga Bosna Srebrena – ”mutirana” zajednica političkog i crkvenog jednoumlja koja bi sa svojom prošlošću dijelila samo ime. Nadam se, ipak, da će moja zajednica htjeti i znati cijeniti izazovnost svojih standarda, a izbjegavati umilne glasove nacionalističkih i klerikalističkih sirena.

Kako vidite razlike između Crkve kao institucije i franjevačkog reda u savremenim teološkim i političkim okolnostima?

Najbolje je to opisao njemački katolički teolog Johann Baptist Metz. Na jednom mjestu on kaže da se kršćanstvo usporedno s institucionalizacijom, društveno-političkim priznanjem i ekspanzijom često trudilo, više prema sebi, manje prema drugima, pojednostaviti zahtjeve Evanđelja jer su mjerila i zahtjevi brižnosti, skrbi i odgovornosti za druge koja je zacrtao Isus iz Nazareta uznemirujući i skandalozni. Kršćani se – kaže Metz – 2000 godina trude umanjiti ta mjerila, skresati ih kako bi s njima izišli na kraj, a da ne moraju riskirati previše obraćenja. No unutar kršćanstva uvijek se iznova razbuktavao nemir i bunt protiv toga da se ta mjerila bilo samovoljno umanjuju bilo da se zastupaju samo s nekim estetskim radikalizmom. Zato je povijest redovništva u biti povijest tog unutarkršćanskog bunta, i taj nemir spada u duh i poslanje redovništva. Ako za nekog u povijesti kršćanstva vrijede ove riječi, onda je to svakako Franjo Asiško, kako god su njegovi sljedbenici kroz povijest, uključujući i nas današnje, vrlo često izdali ideale svoga utemeljitelja. ”Franjino kršćanstvo”, koje se inspirira Isusom iz Nazareta, njegovim životom i djelovanjem, ne može se zadovoljiti ispunjavanjem crkvenih propisa, jeftinim pobožnostima, ali ni političkim katolicizmom. Članovi franjevačkog reda, ali i članovi drugih redova u Katoličkoj crkvi, i muških i ženskih, ponekad su više klerikalizirani i politizirani od onih kojima ispostavljaju kritiku klerikalizma i politizacije. Pada mi na pamet strašni prizor s nedavnih protesta protiv ćirilice u Vukovaru: na čelu kolone dva franjevca! To je prst u oko i Franji Asiškom i njegovim idealima. Ili, sjetite se redova časnih sestara, njihovih ozbiljnih i zabrinutih lica, kad su glasale protiv prava homoseksualnih osoba na referendumu ”U ime obitelji” i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Možete li nam reći Vaš stav o ”čistunstvu” koje Crkva i ostale vjerske zajednice propovijedaju, posebno u kontekstu nedavnih događanja u Hrvatskoj?

Predstavnici Katoličke crkve u Hrvatskoj od devedesetih godina pa do danas provode unutarnje ”nacionalno i vjersko čistunstvo” i u stalnom su sukobu s tobožnjim opasnostima komunizma, liberalizma, relativizma, itd. To nije dobro ni za odnose u Crkvi, ali ni za njezinu percepciju i ugled u svijetu. Na taj način Crkva izdaje univerzalnost Evanđelja Isusa iz Nazareta i riskira, kako upozoravaju neki teolozi, da se pretvori u sektašku zajednicu samodostatnih, prema svijetu i konkretnim ljudima neprijateljski raspoloženih ”Kristovih legionara i vitezova”, kako se sami vole nazivati. Isus iz Nazareta je zajednicu svojih učenika želio kao angažiranu, svijetu i ljudima otvorenu zajednicu svjedoka, a ne kao politički organizirane i nacionalne čiste grupe (sekte) kršćana. Katolička crkva u Hrvatskoj i u BiH je u potpunosti nacionalizirana (”hrvatska”), ali veliko je pitanje koliko je katolička (univerzalna) i koliko je Crkva (zajednica vjernika, svjedoka). U kontekstu Vašeg pitanja pada mi na pamet evanđeoska prispodoba o milosrdnom Samaritancu u kojoj čovjeka kojeg su napali razbojnici i ostavili napola mrtva zaobilaze i svećenik i levit, a pomaže mu, slučajni prolaznik-putnik, pripadnik drugog (neprijateljskog) naroda. Iz perspektive suvremenih vjernika – Hrvata ta bi se prispodoba, bez namjere da provociram, trebala interpretirati ovako: na Trgu bana Jelačića leži napola mrtav čovjek. Pored njega nezainteresirano prolaze svećenici s Kaptola i hrvatski velikodostojnici s Markova trga. Prilazi mu slučajni putnik, protjerani Srbin – pravoslavac iz Krajine, sažali se nad njim, odvodi ga u bolnicu i plaća sve troškove liječenja. Povrijeđeni, napola mrtvi čovjek bio je Hrvat – katolik kojeg su opljačkali i povrijedili razbojnici, pripadnici hrvatskog naroda. Na ovoj biblijskoj usporedbi koja se može različito prevoditi raspada se svako nacionalno i vjersko ”čistunstvo” jer je nehumano i bezbožničko.

Jedna od gorućih tema su prava seksualnih manjina i općenito seksualne slobode. Nalazite li licemjernim insistiranje na čednosti uz poplavu skandala vezanih za pedofilju? I kako u tom kontekstu vidite uloge vjerskih zajednica?

Odnos predstavnika Katoličke crkve prema pravima i slobodama seksualnih manjina najbolje se pokazao na nedavnom referendumu u Hrvatskoj koji je pod sloganom ”U ime obitelji” ustanički udario na prava i slobode drugih i drugačijih. Organizatori, nositelji i zagovornici te inicijative su osobe homoseksualne orijentacije predstavili kao demone i najveću opasnost za hrvatsko društvo i hrvatsku obitelj. Te osobe i njihova orijentacija nemaju naprosto ništa s problemima koji potresaju hrvatsko društvo niti su odgovorni za krizu ”hrvatske” obitelji. Ta inicijativa koja je imala i snažnu podršku predstavnika Crkve pokazala je licemjernost i Crkve i vjernika, ne samo katolika. Hrvatsko društvo i vrednote obitelji ugrožavaju korupcija, kriminal, teško socijalno i ekonomsko stanje, nezaposlenost i siromaštvo, nasilje u obiteljima, težak položaj žena i majki, loše životne perspektive mladih obitelji i strah od neizvjesne budućnosti. O tim problemima predstavnici Crkve uglavnom šute jer bi se morali ”sukobiti” s vlašću koja ih financira i s onima koji su opljačkali i osiromašili to društvo, a koji ih često darivaju i jer bi u konačnici riskirali i svoj (povlašteni) status u tome društvu. Naravno, i u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj kao i uopće u Crkvi postoje ljudi koji upozoravaju na ove probleme i koji su govorili i govore o nužnosti da se Crkva suoči s problemima i skandalima koji je iznutra potresaju. To se često gura pod tepih i odgađa za neko drugo vrijeme. Istodobno Crkva sve više gubi na uvjerljivosti i autentičnosti.

Na Balkanu postoji sasvim specifično izjednačavanje etničke i religijske pripadnosti. S druge strane, nekada su se fratri izjašnjavali kao Bošnjaci, pri čemu se naravno ne misli na aktuelno političko bošnjaštvo koje je postalo svojevrsna travestija tog pojma. Koliko u sekularnom društvu ima mjesta za izjednačavanje etnije i religije?

Izjednačavanje etničke i religijske pripadnosti je karakteristika svih društava na području bivše Jugoslavije. Predstavnici crkava (vjerskih zajednica) morali bi stalno govoriti o tome da etnička pripadnost (koja se mora uvažavati kao dio identitetskog mozaika), kada se izjednačava s religijskom, u konačnici to religijsko niječe i poriče. Bog se nije objavio niti se ekskluzivno objavljuje Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i pojedinačnim narodima; on se objavljuje cijelom svijetu i svim narodima. Kad se, primjerice, u hrvatskom narodu toliko preuzetno insistira na svevremenskoj vječnoj povezanosti Boga i Hrvata, što je ušlo u svakodnevni govor kao uzoholjeni i vojnički militantni uzvik ”Bog i Hrvati”, onda su svi drugi narodi manje vrijedni, pogotovo susjedi. Nacionalna oholost i uzdizanje nad drugima je jedan od najvećih problema hrvatskog naroda. To je ista matrica koju podržava suvremeno svetosavizirano srpsko pravoslavlje – mit o Srbima kao nebeskom narodu!

U Hrvatskoj postoji problem sa ćirilicom i čini se prilično jačanje desnice. Koliko je Crkva imala udjela u tome? I kakva su Vaša saznanja, da li u Crkvi postoje liberalne struje koje se nastoje ućutkati?

Otkako traju rasprave o ćirilici rijetko tko je od hrvatskih katoličkih i uopće teologa stao u zaštitu prava ljudi koji se koriste tim pismom. Ali zato uopće nije mali broj tekstova protiv ćirilice u vjerskim medijima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini – tekstova koji su u svojim varijacijama ksenofobični, rasistički, fašistički. Njih potpisuju i takozvani službeni predstavnici Crkve, ali i neki društveno prisutni teolozi. Naravno, postoje i ljudi koji se s tim ne slažu i koji misle drugačije od predstavnika službene Crkve, ali njihov glas se rijetko čuje. Takvi istupi nose puno rizika i opasnost da vas se diskreditira u vlastitoj zajednici. Nije nimalo jednostavno napustiti okrilje i sigurnost kolektiva. Zato se mnogi koji misle drugačije povlače u komotnu, kompromisersku i ”vječnu” šutnju izbjegavajući govor o tim temama, osim u zatvorenim zidovima i kad nitko ne čuje, očekujući da to netko drugi učini umjesto njih. Organizirani otpor ćirilici u Vukovaru najbolje pokazuje odnos većine prema manjini na našim prostorima. Manjina, bila ona etnička, vjerska, jezična, svjetonazorska, seksualna…, u pravilu trpi teror većine i ne može ostvariti ni svoja temeljna prava, u ovom slučaju pravo na pismo i jezik. Ako bi se itko morao suprotstaviti takvoj logici, onda su to svakako vjerske zajednice, njihovi predstavnici i teolozi. No, to nije slučaj i to mora svakog zabrinjavati.

Kako odgovarate omima koji krive ćirilicu za rat?

Ćirilica kao pismo i kao kulturna baština koja je zajednička svim ljudima na ovim prostorima nije ”odgovorna” za velikosrpske zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili na Kosovu. Niti se ta krivnja smije staviti na teret cijelom srpskom narodu i svim Srpkinjama i Srbima. Zamislite kakav strah proživljavaju srpska djeca u Vukovaru, djeca koja nemaju nikakve veze sa zločinima njihovih starijih, kada vide vojno-uniformirane tisuće ljudi koji skandiraju protiv Srba i uništavaju ploče na ćirilici. Oni su već u najmlađoj dobi stigmatizirani i označeni i ni krivi ni dužni nose teret zla pripadnika njihova naroda. Oni proživljavaju isti ili sličan strah koji su osjećala hrvatska djeca kad su 1991. godine po Vukovaru harali četnički koljači.

Postoji jedna divergencija koja je veoma zanimljiva. Naime, novi papa Franjo se čini veoma liberalnim i čini se da liberalizira i relaksira odnose Crkve i svijeta općenito. U tom istom vremenu, u Hrvatskoj Crkva podržava desničarstvo, a ta je tendencija primjetna i u drugim religijskim zajednicama u bivšoj Jugoslaviji. Što je dovelo do ovakve razlike? Možda različiti politički konteksti? 

Mislim da papu Franju treba promatrati izvan kategorija koje spominjete, iako se u medijima često o njemu govori kao o ”liberalnom” papi. Ono što govori i čini papa Franjo nije nikakav liberalizam. Riječ je o ozbiljnom i odgovornom pristupu teškim i kompleksnim temama našega vremena i ljudskom i prijateljskom odnosu prema ljudima. Svojim dosadašnjim istupima papa Franjo je unio ”nemir” u Crkvu i njezine ustrašene strukture, pogotovo s obzirom na tradicionalističke i političke koncepte katoličanstva. Takvih glasova na našim prostorima nema. Točno je da su društveno-politički konteksti u vjerskim zajednicama bivše Jugoslavije specifični, da su još uvijek svježe rane iz nedavnih ratova, ali nitko gotovo i ne pokušava da otvori ta pitanja u vlastitim zajednicama, da otvoreno i javno progovori o prošlom i sadašnjem zlu u vjerskim zajednicama. O tome se šuti i stalno upire prst u druge.

U tom smislu, koliko religijske zajednice sebi dozvoljavaju da budu manipulirane ili vođene političkim, umjesto da djeluju kao korektiv političkih nepravdi?

Naša društva nemaju nikakve norme ni uređene sisteme, pa se onda manipulira svime. Manipulacija je postala sistem. Često se zna kazati kako su i vjerske zajednice manipulirane od politike. To je samo dijelom točno, jer vjerski predstavnici slobodno, svjesno i rado pristaju na to i sami sudjeluju u sistemu manipuliranja. Politika i političari će uvijek htjeti manipulirati religijom i religijskim simbolima jer tako pridobivaju mase ”statističkih vjernika”, ali oni to ne bi mogli bez pristanka religijskih institucija. U tom smislu, veća je odgovornost predstavnika religije i pojedinačnih vjernika koji sudjeluju u manipulacijama religijskim simbolima i svetim, nego predstavnika politike.

Koliko je danas stvaran ekumenizam Crkve, ali i, ako se usudimo proširiti taj pojam, drugih vjerskih zajednica?

Ekumenizam i međureligijski dijalog su nužnost suvremenog pluralnog svijeta ako se žele izbjeći sadašnji i budući vjerski konflikti. Načelno i deklarativno svi predstavnici crkava su za ekumenizam, za dijalog, a u stvarnosti se baš i ne podnose i najradije bi ”misionarili” jedni druge. Ekumenska ideja, onako kako ju postavlja Drugi vatikanski koncil, mjerilo je vjerodostojnosti kršćanstva, kako je to isticao pokojni hrvatski sociolog Željko Mardešić, jer kako kršćani mogu propovijedati ljubav među ljudima, ako sami između sebe nisu pomireni? Isto vrijedi i za međureligijski dijalog i autentičnost religija i njihovih predstavnika. Licemjerno je pozivati na mir i dijalog u svijetu, a pritom izbjegavati međureligijski dijalog ili čak širiti međureligijsku mržnju. Ekumenske i međureligijske inicijative su prešle u svoj ”vanjski odjek” (parade i manifestacije), a nisu se vratili u ”unutarnji napor”, odnosno, kako to kaže Mardešić, kršćanske crkve (a može se to reći i za religije općenito) su ostale i dalje zatočenicama starih udaljenosti, rastavljenosti i podijeljenosti.

Kakvo je vaše viđenje uloge Međureligijskog vijeća u BiH i drugih sličnih organizacija na Balkanu? Čini se da ih obični ljudi shvataju kao bastione licemjernog odnosa. Zašto?

Uz sav respekt prema ljudima (laicima) koji djeluju u Međureligijskom vijeću i koji svojim inicijativama i projektima pokušavaju graditi međuvjerske odnose, službeni predstavnici toga Vijeća, predstavnici vjerskih zajednica, više koče i umrtvljuju rad toga Vijeća nego što ga podupiru. Ponekad se stječe dojam da je Međureligijsko vijeće ”politički projekt” koji treba spriječiti da slučajno ne bude ”previše” dijaloga. Vijeće se instrumentalizira i za odašiljanje političkih poruka protiv sekularnog društva i za ujedinjeno lamentiranje nad ugroženošću vjerskih zajednica (u zemlji u kojoj su svi vjernici!). Donedavno je u tom Vijeću kao predstavnik Srpske pravoslavne crkve bio i episkop Vasilije Kačavenda, čovjek koji je slavio velikosrpske zločine i uz kojeg se vežu druge užasavajuće aktivnosti. Ne mislim da je jednostavno voditi međureligijski dijalog, za njega se zalagati i konkretno ga živjeti. To iziskuje puno napora, strpljenja, otvorenosti…

Ali tim više se predstavnici religija moraju tome posvetiti…

Međureligijsko vijeće bi trebalo ”religijski deinstitucionalizirati”, osloboditi tereta institucionaliziranih konfesija i politikantstva njihovih vođa. U konačnici, kod međureligijskog dijaloga i nije riječ o tome da se religije zbližavaju u dogmatskom smislu, niti da usklađuju svoje teološke tradicije (iako je teološka razina dijaloga vrlo važna!), niti da njihove vođe organiziraju ”elitne međureligijske susrete”, već naprosto da kroz taj dijalog ljudi bolje upoznaju svoju i religije drugih, da se uče međusobno poštivati, surađivati i potpomagati se. Možda sam prekritičan, ali, čini mi se da Međureligijsko vijeće može i mora više učiniti i u Sarajevu i u cijeloj državi. Na raspolaganju im je ogromni simbolički potencijal i trebalo bi snažnije ”iskoristiti” njegovu pozitivnu moć u stvaranju boljih međureligijskih odnosa – od običnih ljudi, preko svećenika i teologa sve do onih koji vode vjerske zajednice.

Veoma ste se oštro i kritički izrazili o konzumerizaciji religije. Da li u nju spada i estradizacija religije ili je to unekoliko drugačiji fenomen?

To ide jedno s drugim. Religija je danas na našim prostorima gotovo u cijelosti estradizirana. Vjerski blagdani su medijalizirani, često svedeni na površnost. To su sve manje ”blagi dani”, a sve više dani buke i siline. Ti blagdani su i sve manje vjerski (vjernički), a sve više izvanjske medijske i političke manifestacije. To nema nikakve veze s onom intimnom vjerom ljudi koja, svjesna svoje nemoći, mnoštva pitanja i sumnji koje ju prate, ostaje osobna – tajna pojedinačnih ljudi za koju znaju oni i Bog. Kad je riječ o suvremenim javnim i organiziranim proslavama vjerskih blagdana (Božića, Bajrama i drugih) i konzumerstičkoj i estradiziranoj kulturi u koju su zapali, često se sjetim zgode iz Evanđelja u kojoj Isus iz Nazareta ljutito i bičem istjeruje trgovce iz hrama.

Pozivanje ljudi u vjeru je trend. Međutim, da li se tu radi o pozivanju ljudi u vjeru ili u vjerske zajednice i jesu li u tom smislu vjerske zajednice zapravo najveći manipulatori religijom?

Nitko ne može napraviti takvu štetu religiji i vjeri kao što to mogu predstavnici religije. Poljski svećenik i filozof Jozef Tischner (teolog pokreta Solidarnošć) govorio je kako on nije susreo nikoga tko bi otpao od vjere jer je čitao Marxov ”Kapital“, ali zato poznaje mnoge ljude koji su izgubili vjeru zbog glupih propovijedi njihova župnika. Njegove riječi se dijelom mogu primijeniti na vjerske zajednice i svećenike na ovim prostorima. I dvadeset godina nakon njegove propasti stalno se govori o opasnosti komunizma, posebno to čine predstavnici Katoličke crkve u Hrvatskoj. Pritom ne uviđaju da njihovi nastupi (politizirane i teološki osiromašene propovijedi biskupa i svećenika) sve veći broj ljudi izgone iz Crkve i vjere. Riječ je o obrazovanim i zrelim ljudima, vjernicima koji ne pristaju na to da se netko s oltara iživljava nad zdravom ljudskom pameću, da ih nacionalno i politički regrutira, da ih zasipa političkim parolama.

Kako vi gledate na često pozivanje crkava i Islamske vjerske zajednice na brojke i na velike postotke vjernika? 

Ne treba se zavaravati sadašnjim (velikim) brojem ljudi koji se broje kao vjernici, jer kad bi se vjernička pripadnost odvojila od nacionalne, kad bi se vjera očistila natruha folklora, tradicionalizma, čaranja, emocionalnog zadovoljstva i trenutne utjehe, ostalo bi vrlo malo vjernika. Bilo bi to kao u onoj biblijskoj pripovijesti o Abrahamovoj molbi Bogu da ne kažnjava građane u Sodomi i Gomori ako se među njima nađe pedeset nevinih, pravednih. Ubrzo taj broj spada na deset, ali, kako Pismo kasnije izvještava, nije se našlo ni tih deset. Od ”miliona” naših vjernika s čijim brojevima često licitiramo i istodobno stalno lamentiramo nad njihovim osipanjem, pitanje je veliko bi li se među nama našlo i deset pravednih. Kao i u navedenoj pripovijesti, ”spasiti” nas mogu samo ”zagovori naših Abrahama” i Božje milosrđe. Ugonjenje u vjeru i broj u vjeri ne znače ništa, kao što se ni osobna vjera ne mjeri brojem izgovorenih molitava, brojem odlazaka u crkve i džamije, odlascima na hodočašća i hadž. Vjera nije statistička kategorija niti se Boga može ucijeniti brojkama i našim tobožnjim ”revnovanjem za Božju stvar.” Mnogi suvremeni svećenici i duhovni vođe se ponašaju kao ”izbirikane hadžijice” iz pjesme Marka Vešovića, posebno takozvani karizmatici u svim religijama, koji u pravilu slabo poznaju svete knjige i teologiju, ali imaju dobro razrađene strategije i mehanizme kako nagrabiti ”financijski blagoslov”, osiromašiti ljude i materijalno i duhovno i učiniti ih ovisnicima o novim dozama ”duhovnjačkih terapija” sve pod egidom ”obraćenja i vjere” u Boga.

Upućen je poziv za dolazak pape Franje u Sarajevo. Ukoliko se Papa odazove, što očekujete od njegovog dolaska?

Dobro bi bilo da papa Franjo posjeti Sarajevo. Bilo bi to dobro i za našu zemlju i ove prostore. S onu stranu ”katoličkog navijanja za svoga”, mislim da su njegovi dosadašnji istupi novost i osvježenje u ovome svijetu. Pritom ponajviše mislim na njegove kritičke riječi koje se odnose na Katoličku crkvu i njezine upravljačke strukture. Od vjerskih vođa na našim prostorima takvo što nikad ne čujemo i sve se čini da se ušutkaju kritički glasovi. Da se malo našalim: dobro je što je papa Franjo ”prvi čovjek” Katoličke crkve i u tom smislu ”nedodirljiv”, pa ga ne može nitko smijeniti. A da njegovih neistomišljenika u Katoličkoj crkvi ne nedostaje, pokazuje i nezadovoljstvo mnogih kojima takav Papa ne odgovara jer njegova kritika raskrinkava i osvjetljava tamne strane zajednice koju vodi.


Autograf.hr

COMMENTS

Naziv

"Oslobođenje",1,2016. fotografije/kolovoz,1,4:5-11,1,Abdulah Sidran,1,Adam Zagajewski,1,Agencije,1,Agniezska Žuchowska - Arendt,1,Ai Weiwei,1,Ajfelov most,1,Al Jazeera,1,Alan Pejković,1,Albert Camus,1,Aleksa Golijanin,1,Aleksadar Genis,1,Aleksandar Genis,1,Aleksandar Roknić,1,Aleksandar Tišma,1,Aleksej Kišjuhas,2,Alem Ćurin,1,Alen Brabec,1,Aleš Debeljak,2,Alexander Gurevich,1,Alexander Kluge,1,Alina Mayboroda,1,Almin Kaplan,4,Amer Bahtijar,1,Amer Tikveša,1,Amila Kahrović Posavljak,1,Amir Or,1,Amos Oz,1,Ana Ahmatova,2,Ana Radonja,1,Andres Neuman,1,Andrijana Kos Lajtman,10,Ante Čizmić,1,Anton Pavlovič Čehov,1,Antun Branko Šimić,1,Anya Migdal,1,B.C. HUTCHENS,1,Bela Hamvaš,3,Bela Tarr,1,Bertolt Brecht,4,Biblijski citat,1,Biljana Srbljanović,4,Biljana Žikić,1,Bilješka,5,Biserka Rajčić,3,Blago Vukadin,1,Boba Đuderija,1,Bogdan Bogdanović,2,Bojan Munjin,2,Bojan Savić Ostojić,1,Bojan Tončić,2,Bookstan II 2017,1,Borges,5,Boris Buden,6,Boris Dežulović,3,Boris Dubin,1,Boris Paramonov,1,Boris Perić,1,Borislav Pekić,1,Borislav Veselinović,1,Borka Pavićević,1,Boro Drašković,1,Božica Radić,1,Božo Koprivica,3,Branimir Živojinović,1,Branimira Lazanin,1,Branislav Jakovljević,2,Branislav Petrović,1,Branko Ćopić,1,Branko Kukić,1,Branko Rakočević,1,Bronka Nowicka,1,Bruno Schulz,1,BUKA,2,Burkhard Bilger,1,Caravaggio,1,Charles Simic,6,Chris Hedges,1,citati,1,Claude Lanzmann,1,Claude Lévi-Strauss,1,Cornelia Vismann,1,crtež,1,Damir Šodan,1,Damjan Rajačić,1,Dan Pagis,1,Danica i Haim Moreno,1,Daniil Ivanovič Juvačov Harms,1,Danijel Dragojević,1,Danijela Dejanović,1,Danilo Kiš,11,Dara Sekulić,1,Dario Džamonja,1,Darko Alfirević,1,Darko Cvijetić,308,Darko Cvijetić. Agnieszka Zuchovska Arent,1,Darko Desnica,4,Darko Pejanović,1,Daša Drndić,2,David Albahari,5,Davor Beganović,1,Davor Ivankovac,1,Davor Konjikušić,1,Dejan Anđelković,1,Dejan Kožul,3,Dejan Mihailović,1,Deklaracija o zajedničkom jeziku,1,Desimir Tošić,1,Dietrich Bonhoeffer,1,Dijala Hasanbegović,1,dnevne novine DANAS Beograd,2,Dnevnik,9,Dobrica Ćosić,1,Dobrivoje Ilić,1,Dobroslav Silobrčić,1,Dominique-Antoine Grisoni,1,Dragan Bajić,1,Dragan Bursać,1,Dragan Markovina,1,Dragan Radovančević,3,Drago Pilsel,1,drama,2,Dramsko kazalište GAVELLA,1,Draženko Jurišić,1,Dubravka Stojanović,1,Dubravka Ugrešić,4,Duško Radović,1,Dževad Karahasan,2,Đorđe Bilbija,2,Đorđe Krajišnik,6,Đorđe Tomić,1,Đurđica Čilić,1,Đuza Stojiljković,1,Eda Vujević,1,Edin Salčinović,1,Edmond Jabes,1,Edouard Boubat,1,Eduard Šire,1,Edvard Kocbek,1,Elis Bektaš,4,Elvedin Nezirović,1,Elvir Padalović,1,Emil Cioran,8,Emmanuel Levinas,1,Epitaf,1,Ernst Jünger,2,esej,164,Fahredin Shehu,1,Faruk Vele,1,festival,4,Filip David,3,fotografije,2,fra Drago Bojić,1,Francis Roberts,1,Frank Wedekind,1,Franz Kafka,4,Freehand,1,Friedrich Nietzche,1,Furio Colombo,1,Gary Saul Morson,1,Genadij Nikolajevič Ajgi,1,Georg Trakl,1,George Orwel,1,Georgi Gospodinov,1,Géza Röhrig,1,Gianni Vattimo,1,Gilles Deleuze,1,Giorgio Agamben,7,Giorgio Manganelli,1,Gligorije Ernjaković,1,Goran Milaković,2,Goran Simić,1,Goran Stefanovski,1,gostovanje pozorišta,4,govor,2,Gustaw Herling-Grudzinski,1,Haim Moreno,1,Hajdu Tamas,1,Hanna Leitgeb,1,Hannah Arendt,3,Hans Magnus Enzensberger,1,hasidska priča,1,Hassan Blasim,1,Heiner Goebbels,1,Helen Levitt,1,Herbert Marcuse,1,Igor Buljan,1,Igor Mandić,1,Igor Motl,4,Igor Štiks,1,Igre u Jajcu 2017.,1,Ihab Hassan,1,Ilma Rakusa,2,IN MEMORIAM,7,Intervju,70,Ivan Čolović,2,Ivan Illich,2,Ivan Lovrenović,4,Ivan Milenković,1,Ivan Obrenov,1,Ivan Posavec,1,Ivana Obrenov,1,Ivana Vuletić,1,Ivica Pavlović,2,Ivo Kara-Pešić,1,Jack Kerouac,1,Jacques Derrida,2,Jagoda Nikačević,1,Jakob Augstein,1,Jaroslav Pecnik,1,Jasmin Agić,1,Jasna Tkalec,1,Jean-Luc Nancy,4,Jelena Kovačić,1,Jelena Topić,1,Jernej Lorenci,1,Jona,1,Jorge Luis Borges,2,Josif Brodski,1,Josip Osti,1,Josip Vaništa. Patricia Kiš,1,Jovan Ćirilov,1,Jovica Aćin,3,Jugoslava Ilanković,2,Julija Kristeva,1,Julio Cortazar,1,K.U.P.E.K.,1,Katja Kuštrin,2,Kim Cuculić,1,Knjige,1,književna večer,1,Kokan Mladenović,1,Komentar,1,kratka priča,5,kratke priče,7,kratki esej,4,kratki intervju,4,kritika,6,kritika knjige,3,Krzysztof Warlikowski,1,Ksenija Banović Ksenija Marković,1,Kulturni dodatak,1,Kupek,1,Kurt Hielscher,1,Ladislav Tomičić,1,Laibach,1,Lajoš Kesegi,1,Larisa Softić Gasal,1,Laurence Winram,1,Lavov,1,Leonard Cohen,1,Leonid Šejka,2,Lidija Deduš,1,Ludwig Wittgenstein,1,Ljubiša Rajić,1,Ljubiša Vujošević,1,Maja Abadžija,1,Maja Isović,2,Maja Isović Dobrijević,1,MALI EKSHUMATORSKI ESEJI,1,mali esej,18,Marcel Duchamp,1,Marija Mitrović,1,marijan cipra,1,Marin Gligo,1,Marina Abramović,1,Marina Dumovo,1,Marina Mlinarevič Sopta,1,Mario Čulina,1,Mario Franz,1,Mario Kopić,53,Marjan Grakalić,1,Marko Misirača,2,Marko Stojkić,1,Marko Tomaš,1,Marko Veličković,1,Marko Vešović,2,Martin Heidegger,3,Massimo Cacciarri,1,Max Frisch,1,međunarodna poruka,1,Mensur Ćatić,2,Mia Njavro,1,Mihail Šiškin,1,Mijat Lakićević,1,Mikloš Radnoti,1,Milan Kundera,1,Milan Milišić,1,Milan Vukomanović,1,Milan Zagorac,1,Mile Stojić,2,Milena Bogavac,1,Milica Rašić,1,Milo Rau,1,Milomir Kovačević Strašni,1,Miloš Bajović Ilić,1,Miloš Crnjanski,2,Miloš Vasić,1,Milovan Đilas,1,Miljenko Jergović,8,Mini esej,32,Miodrag Živanović,1,Mirjana Božin,1,Mirjana Stančić,1,Mirko Đorđević,2,Mirko Kovač,3,Miroslav Krleža,3,Miroslav Marković,1,Mirza Abaz,1,Mirza Puljić,1,Mishel Houellebecq,1,Mišo Mirković,6,Mišo Mirković foto,12,Mladen Bićanić,2,Mladen Blažević,2,Mladen Pleše,1,Mladen Stilinović,1,Momčilo Đorgović,2,Monika Herceg,2,Nada Topić,1,Naser Šećerović,1,Natalija Miletić,1,Nataša Gvozdenović,1,Neda Radulović- Viswanatha,1,Nedim Sejdinović,1,nekrolog,1,Nemanja Čađo,1,Nenad Milošević,1,Nenad Obradović,5,Nenad Tanović,1,Nenad Vasiljević,2,Nenad Veličković,2,Nenad Živković,1,Nepoznati spavač,1,Nermina Omerbegović,1,Nevena Bojičić,1,Nikola Kuridža,1,Nikola Kuzanski,1,Nikola Popović,2,Nikola Vukolić,1,Nikola Živanović,1,Nikolaj Berđajev,1,Nikolina Židek,1,Nila Štambuk-Svrdlin,1,Noć kazališta,1,NOVA KNJIGA,4,novela,1,Novica Milić,2,Novica Tadić,1,obavijest,3,odlomak romana,10,odlomci,6,Oliver Frljić,9,Omer Ć.Ibrahimagić,1,Osip Mandeljštam,2,Osvaldo Ferari,1,Otto Pöggeler,1,Otto Weininger,1,Pankaj Mishra,1,Paolo Magelli,2,Patrik Weiss,1,Paul Celan,4,Paul Klee,1,Paul Valery,1,Peščanik,1,Petar Gudelj,2,Petar Kočić,1,Petar Matović,1,Petar Vujičić,1,Peter Esterhazi,1,Peter Semolič,3,Peter Semolič. prijevod,4,Peter Sloterdijk,3,Pier Paolo Pasolini,2,pisma,5,pismo,1,pjesma,1,Plakat,1,Poezija,325,poezija prevod,1,Politika,1,portret,1,potpisnici,1,Pozorišna kritika,1,Pozorišne Igre u Jajcu,1,Pozorište Prijedor,5,predavanje,1,Predrag Finci,2,Predrag Matvejević,2,Predrag Nikolić,1,Predrag Trokicić,2,Predstava,2,Prepiska,1,priča,37,Prijevod,12,prijevod govora,1,prikaz knjige,6,prikaz predstave,3,Primo Levi,1,promocija,2,Protest,1,Proza,2,putopis,1,Rade Radovanović,1,Radimir Sovilj,1,Radiša Cvetković,1,Radmila Smiljanić,1,Radomir Konstantinović,2,Rastislav Dinić,1,Raša Todosijević,3,razgovor,6,Refik Hodžić,1,Renate Lachmann,1,reportaža,1,Robert Bagarić,1,Roger Angell,1,Roland Barthes,3,Roland Jaccard,1,Roland Quelven,1,Saida Mustajbegović,2,Sándor Márai,1,Saša Jelenković. poezija,1,Saša Paunović,1,Sava Babić,3,Seida Beganović,4,Semezdin Mehmedinović,4,Senadin Musabegović,1,senka marić,1,Sesil Vajsbrot,1,Shosana Felman,1,Sibela Hasković,3,Siegfried Lenz,1,Sigmund Freud,1,Sinan Gudžević,1,Siniša Sunara,1,Siniša Tucić,2,sjećanje,2,Slavenka Drakulić,1,Slavica Miletić,4,Slavoj Žižek,1,Slobodan Glumac,1,Slobodan Šnajder,1,Slobodan Tišma,1,Slobodna Dalmacija,1,slobodna europa,1,SLOVO GORČINA,1,Sonja Ćirić,4,Sonja Savić,1,Split,1,Srđa Popović,1,Srđan Sekulić,20,Srđan Tešin,1,Srđan Valjarević,1,Sreten Ugričić,3,Srpko Leštarić,1,status na facebooku,1,stećak,2,Stevo Basara,1,Stojan Subotin,1,Susan Sontag,1,Sven Milekić,1,Svetislav Basara,2,Svetlana Aleksijevič,1,Svetlana Slapšak,1,Šagal,1,Šefik Ćoralić,1,Tadeusz Różewicz,1,Tamara Deuel,1,Tamara Kaliterna,1,Tamara Nablocka,1,Tamara Nikčević,3,Tatyana Tolstaya,1,Tea Benčić Rimay,1,Tea Tulić,1,Teatar,1,Teatron,1,Tena Lončarević,1,The New York Times. Žarka Radoja,1,Thomas Bernhard,10,Thomas Ostermeier,1,Tihana Čuljak,1,Todor Kuljić,1,Tomaž Šalamun,2,Tomislav Čadež,4,Tomislav Dretar,2,Tonko Maroević,1,Tony Judt,1,Trocki,1,Umberto Eco,2,Urbán András,1,Vanda Mikšić,1,Vanesa Mok/Anđelko Šubić,1,Vanja Fifa,1,Vanja Kulaš,1,Vanja Šunjić,1,Varlam Šalamov,3,Vera Pejovič,3,Vera Vujošević,1,Veronika Bauer,1,Video,10,Viktor Ivančić,3,Viktor Jerofejev,1,Viktoria Radicz,2,Vincent Van Gogh,1,Višnja Machido,1,Vladan Kosorić,3,Vladimir Arsenić,1,Vladimir Arsenijević,1,Vladimir Gligorov Ljubica Strnčević,1,Vladimir Milić,2,Vladimir Pištalo,3,Vladimir Vanja Vlačina,1,Vladislav Kušan,1,vojislav despotov,1,Vojislav Pejović,1,Vojo Šindolić,1,VREME,2,Vujica Rešin Tucić,1,Vuk Perišić,3,W.H.Auden,1,Walter Benjamin,1,Wayne Pearson,1,Wisława Szymborska,1,Wolfgang Borchert,1,Wroclaw,1,Zadie Smith,2,zapis,2,zavičaj,1,Zbigniew Herbert,3,zen,1,ZKM,1,Zlatko Jelisavac,3,Zlatko Paković,2,Zoran Janić,1,Zoran Ljubičić,1,Zoran Vuković,2,Zoran Žmirić,1,Zygmund Bauman,1,Žarko Milenić,1,Žarko Paić,1,Željko Grahovac,3,Živojin Pavlović,1,поезија,1,Саша Скалушевић,3,
ltr
item
HYPOMNEMATA: Moramo se suprotstaviti teroru većine, fra Drago Bojić
Moramo se suprotstaviti teroru većine, fra Drago Bojić
http://www.autograf.hr/cms/wp-content/uploads/2014/01/Fra-Drago-Boji%C4%87-VER-Osobna-arhiva-200x300.jpg
HYPOMNEMATA
https://darkocvijetic.blogspot.com/2014/01/moramo-se-suprotstaviti-teroru-vecine.html
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/2014/01/moramo-se-suprotstaviti-teroru-vecine.html
true
2899971294992767471
UTF-8
Svi članci su učitani Nije pronađen nijedan članak VIDI SVE Pročitaj više Odgovori Prekini odgovor Obriši By Početna STRANICE ČLANCI Vidi sve Preporučeni članci OZNAKA ARHIVA PRETRAGA SVI ČLANCI Nije pronađen nijedan članak koji odgovara upitu Vrati se natrag Nedjelja Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak Subota Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Siječanj Veljača Ožujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro just now 1 minutu prije $$1$$ minuta prije 1 čas prije $$1$$ sati prije Juče $$1$$ dana prije $$1$$ tjedana prije više od 5 tjedana prije Sljedbenici Slijedi THIS CONTENT IS PREMIUM Please share to unlock Copy All Code Select All Code All codes were copied to your clipboard Can not copy the codes / texts, please press [CTRL]+[C] (or CMD+C with Mac) to copy