Tada izađe Jona iz grada i sjede na istoku grada. Načini ondje sebi kolibu, i sjedio je pod njom u sjeni, da vidi, što će se dogoditi gradu.

I Bog, Gospod, dade, te se izvije bršljan, koji uzraste nad Jonom, da glavi njegovoj pruži sjenu i da ga izliječi od njegove zlovolje. Jona se je bršljanu veoma radovao.

A kad je idućega dana zora osvanula, dade Bog, te crv podgrize bršljan, tako da je usahnuo.

Kad je bilo ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar. I sunce upeče Jonu u glavu, tako da ga je ostavila sva snaga. Tada je sebi poželio smrt i rekao: "Bolje je za me da umrem nego da živim!"

A Bog upita Jonu: "Je li pravo od tebe, da si zbog bršljana tako zlovoljan?" On odgovori: "Jest, pravo sam zlovoljan do smrti!

Gospod reče: "Tebi je žao bršljana, premda se nijesi trudio za njega i nijesi ga odgojio. U jednoj se je noći izvio, i u jednoj je noći propao.

A meni da ne bude žao Ninive, velikoga grada, u kojem stanuje više od sto i dvadeset tisuća ljudi, koji ne mogu razlikovati između desna i lijeva, a usto još mnoge životinje?"




Objavi komentar Blogger

 
Top