Prednost smrti

Tati

Sve si mi objasnio. Onako kako je Auden ispisao pjesmu, oblaci su zapisali tvoje posljednje riječi. Uvijek bez pokajanja. Samo hodaj što uspravnije. Slomi brutalno svojom neopisivom radošću. Nježno, poznatom ironijom prema težini. Nasmiješi se, prošetaj u pidžami ispred radnoga stola, bosa. Rastopit će se smrznuta zemlja koju stišćeš u ruci, a smeđi trag pijeska osušit će bjelina. Iskoračaj, nestani, zapiši. Dodaj zaboravu onu snagu kojom si primila neočekivani udarac.

Sve je sada u tebi. Smrt ima tu prednost da životu pruža novo jutro.




Dragi ubojice


Čitam Rimbauda. Kaže mi: Ti si još uvijek u Antunovom iskušenju. Razigranost prikraćene revnosti, trzaji dječačkog ponosa, splasnuće i strava

On zna da se ne znam snaći u tom svijetu koji nije privid, koji me obuzima i proždire poput prave stvarnosti, tako da ne podižem oči od knjige, tako da ne podižem misao u magmu večeri. Čekam dok me tražiš da ne promašiš mjesto, da razbiješ sve nakupine zbilje koja mora biti tu negdje skrivena, da me pogledaš s usklikom mržnje koja razbuđuje snenost podneva, tu vruću, opaku bjelinu skoro alžirskog pijeska na kojem je jednom blistao nož.

Da li je Camus čitao u svom posljednjem autobusu? Da li je Rimbaud ljubio tamnu kožu mladih ropkinja? Ljubio, ubio razumijevanjem.

Objavi komentar Blogger

 
Top