Kajdanke


Svaki dan, bez obzira na kišu ili vrućinu, negdašnji profesor muzike Mihajlo G.
lagano prošeće do Gradskoga groblja, da posjeti svoj mramorni grob.
Malo i posjedne na klupu.
Potom dočita dnevne novine, pa se dugo zagleda u onu drugu fotografiju,
sa te strane mramorne ploče gdje je postavio klupu, dakle odostraga.
A na njoj je baš mlad.
Oficir mlade armije u jugoslavenskoj luci na Jadranu, vođa zbora neke
jednocifrene klase pomorske Akademije.
Ona pak, da velim - naslovna fotografija, na pročelju mramora - od skoro je,
ili je već i njoj bar tri godine.
Sjedi tako profesor Mihajlo G. sam, svježe izbrijan, zbunjen i tih, samac i
neženja, odavno već u mirovini i nekim prstom ludila dovršava svoj život
ovdje, baš ovdje gdje muzike već godinama nema.
Onda profesor ustane, dosta je, kao da veli.
Nečujno se oprosti od svoga groba i krene polako niz groblje ka
gradu, sve do sobe u nekoj austrougarskoj zgradi, zadnji put
krečenoj u Jugoslaviji.
Grob ostane sam.I prazan.
Mladi duh profesora Mihajla, već odavno za sve umrlog, uzme onda te
Večernje zaboravljene na klupi i njima izbriše već umrljanu sliku, onu
mladog zborovođe okruženog nasmijanim ljudima, s onu stranu mramora.
Malo još posjedi i fućka.
Pa siđe opet čekati.




Blockältester


Toliko hladnoće
Da se u mišolovkama
Sasušio sir

Jedino tama
Ima deblje
Konačno ćebe

Puževoj kućici
Urušeni strop
Pao na dječiju sobu

Po igračkama
Na posljednjoj kemoterapiji

Imao je 36 kila i šaputao
Da zna gdje je masovna

Nikog da čuje

Lopate se zaoslanjale
Na novoniklo bilje





Snowdenov tweet


Sjede tako ratni zločinci
Krajišnik i Kordić (a to je samo na K dvojica)
Na Jablanici
I jedu jagnjetinu
Nakon svega rekao bi Babelj

I onaj most dolje pod njima
Onaj srušen u slovo V
Počne ustajati
Dizati se počne u ravnu crtu

Kao da su partizani ostavili ranjenike
Prezdravili
Vratili
I zemljom se obrisali

Zadijeljena
Crni se milost

Mi smo
Erdemovići
Jagnjetarnice držali
Puno prije rata

Pričao ćaća




Učenje igre šaha


"Sva slova stvaraju odsutnost.
Tako je bog dijete svojeg imena." Rabbi Tal




Jezik nema kosti
I lubanje su lišene govora

Ipak
U usnoj šupljini
Sve nekada izgovoreno
I dalje biva

Zauzeto tintoliptanjem
Niz
Čeljusnu kost:

Riječ umakla pjesmi
Dok se propinje i pocrnjava

Sve iscuruje

Jer nema jezika
Da oglođuje kazivano
I premrvi ga zemljom

Nema jezik kost
Da ga se sahranjuje samoga
Kao nadlakticu

Izvučenu iz masovne

Pismonoša
Sporotruljiv uz ružu
Uz damu i topove

Objavi komentar Blogger

 
Top