ALMIN KAPLAN

U NAŠOJ AVLIJI JE NAŠA NESREĆA







Mak, moj pacijent

 
Budi me jutros negdje u zoru
Mehmedalija Mak Dizdar.
Sahat vremena pred izlazak sunca.
Kad ga ugledah, stresoh se.
Isti.
Neobrijan.
A, u ustima mu cigareta Morave.
Pita me nešto za grudobolju
koja se , kako kaže, širi prema lijevom
ramenu
pa niz lijevu ruku.
Propisah mu nitroglicerol pod jezik
i toplo mu savjetovah
da baci cigarete.
Pucajući od smjeha
reče mi:
“Ništa prije sudnjeg dana.” 






 Iz dnevnika, 20. 01. 2007. g.


Boli me glava.
Upravo sam se vratio iz grada.
Nekakvo olovo
uvuklo mi se među rebra
u mišiće, pa sad teško dišem.
Ime mi je Almin
i nisam šejh tekije mevlevijskog reda






U našoj avliji je naša nesreća

                                         Adnanu Žetici

Hiljadu deve'sto devedeset druge u našu avliju pade granata
i ubi komšiju Omera, koji se u svojoj brijao.
Nakon dženaze, Naza, Omerova žena, reče majci
kako ni za koga od naše familije ne želi da čuje
jer je naš geler, nama namijenjen
ubio njenog muža.

Dvadeset godina kasnije, umrije Naza
a da s majkom ne progovori, ni jednu jedinu riječ.
Umrije od starosti
a majci bi lakše tek kad na smrtovnici pročita njeno godište
i saznade da je umrla žena, od nje skoro dvije godine starija.
Jer, kako kaže
ne bi mogla ukabuliti još jednu smrt
koja bere u tuđoj avliji
tuđe jabuke.






Noć duža od tri pjesme


1.
 
Bio sam u Srednjoj Bosni:
na njenim kolodvorima
u petominutnim pauzama
krvnički davio cigarete;
gledao ljude koji još vjeruju u godišnje
odmore na moru.

2.

Sjećaš li se Admirale
kad si usto da me pozdraviš
u Locco baru Stolac?
Bilo je rano jutro i mirisao je Johnnie Walker,
sjećaš li se?
Ja sam te tad gledao kao
debelog neznanca;
slušajući stranjsku nit u jeziku kojim si govorio;
sjećaš li se,
bio si četiri godine mlađi?

3.

U svjetlosti koju ispušta monitor laptopa
komarac kovitla svoj bitak
kovitlajući zrak koji je netom prije
šutio u mojim plućima
Objema rukama
nakon kraće pripreme ubijam ga –
- što bi se reklo: isprve
Poslije, dok njegovo raskravljeno tijelo
otklanjam sa čistine dlana
razmišljam:
“je li mu
moje šake
najavio rog”






OSPICE
(ulomci)




Majka je imala oca


.  .  .


Onda je Pero.Zaklao kokoš.Živu je pojeo.I
jedno njeno pero.Stavio za traku.Na glavu.
Na kojoj je pisalo.U.

Stariji su rekli.Opet će jugo.


.  .  .


Jednom će majko, onaj vuk sa velikim
zubima, o kojem si mi pričala kad bi me
uspavljivala, jednom će te majko pojesti.

A ja ću svojoj djeci kad ih budem uspavljivao
pričati, lagati, kako sam te spašav'o i oni će k'o
jaganjci zaspati.


Objavi komentar Blogger

 
Top