DARKO CVIJETIĆ

SEMEZDIN MEHMEDINOVIĆ



SEMEZDIN MEHMEDINOVIĆ


Nešto kao hranjenje pismonoše
Da ti pismo jednom ode

Reljeforija
Kojom Harms dlanom drži lice
Plače pred strijeljanje

Samo na mjestima
Odakle je netko otišao

Budućim svicima
Prigrije se petrolej



NOKTANJA


Ovih će se dana, čim okopni snijeg, početkom proljeća 2015.
navršiti četrdeset godina od prvih useljenja u novoizgrađeni soliter 101
u ulici Save Kovačevića na broju 15.
Liftovi su se raspali, pređena je davno stotina mrtvih od prvih
stanara iz 1975.
Oko zlosrećne grdosije sa stotinu i četiri stana, za tih četrdeset
godina se igralo, pjevalo,strijeljalo,
pratilo u vojsku, peklo jagnjad i prasad,
hapsilo, igralo loptom.
U soliteru se kupalo, rezalo nokte i jelo, u solteru se dugoumiralo i vješalo.

Iz solitera se iznosilo mrtve i bolesne, ubijene,
iz solitera se izgonilo ljude,
iz njega se išlo u rat, na vjenčanje, na rađanje, u njemu su pravljeni današnji
srednjevječni ljudi, s njega se padalo i ginulo, sa solitera se pucalo i
snajperisalo, iz njega se odlazilo u logor i u Ameriku.

Među nastarijim sam stanarima, s punim 40-godišnjim stažom, domorodac
soliterižanin, onaj što je u njemu.

Majka jučer priča, na rođendanu Žute Ruže, kako sam bio ružan
kada sam rođen, bez obrva i trepavica, pjegav, bez noktiju na rukama.
"Rođen si prije vremena, i baš sam se prepala.
A te je noći, u Ljubiji, napadao prekrasan snijeg, do iznad koljena,
škripav pod obućom.
Brzo su ti narasli nokti, naravno, i preselili smo u Prijedor,
u novosagrađeni soliter."



KRALJ ILIR


Na popodnevnoj kavi s mladim svećenikom, drugim po naslijeđivanju velečasništva
od ubijenog svećenika Tomice M., koncem rata, u okolici P.
U mobilnom telefonu nosi, pokazuje mi, sliku upokojenog Wittgensteina na odru, i
portret Leonida Andrejeva u tridesetinekoj.
Nisu mogli, te ubojice, ta vojska, da ubijene svećenika i njegovu majku i oca, ubace kroz otvor bunara jer je bio uzak.
Pa su im mrtvima polomili ruke i noge da ih mogu uvući u bunar.
Odozgo su nabacali smeće i uginule mačku i psa.
Onda šutimo.
Obojica služimo u postpokoljištu.
Šta radiš u pozorištu, imaš li kakvu ideju za režirati, vidim imate novu scenu, pita dobronamjerno, osmjehne se.
Još se spremam, gotovo da kopam, na jesen ću (akobogda - dodajem dramatično)
postavljati dramu mlade autorke Radmile S.- Bunar.
Opet šutimo.


U Kralju Learu, u prvom činu, Edmund sam za sebe kaže da se iskopilio, napišem uvečer u Hipomnematu.



Objavi komentar Blogger

 
Top