IVAN LOVRENOVIĆ


Darko Cvijetić, MALI EKSHUMATORSKI ESEJI,  izbor



Mali ekshumatorski eseji knjiga je poezije Darka Cvijetića koju je objavila Zadužbina Petar Kočić, Banja Luka – Beograd (urednik Nikola Vukolić). Cvijetić je autor koji se na način u nas nečuven i neviđen u poeziji bavi jedinom ozbiljnom temom – sudbinom ljudskoga mesa i ljudskoga srca određenom ratom, ne bilo kojim, našim ratom što u navratima traje odavno, i nikad ne završava, a plamsao je i nedavno, prije ciglih dvadesetak godina. 



SAVLOVA


Kaže
Sve stvari kada ih staviš
Okomito
Jednu preko druge
Tvore križ
Jedino čovjek
Kada ga staviš okomito
Preko drugog čovjeka
Ne bude križ
Nego dva križa
Ako trećeg dodaš
Eto gomile
Eto svastike
Eto polomljenih ruku



UKRATKO O RATU

(za Sašu K.)

Umorno sam gledao kako uvečer 31.V 1992.
Gori gradska džamija
Od vojske zapaljena
S prozora solitera vidio sam munaru
Kako pada u oganj

I 2008. godine s istoga prozora
Još umorniji gledao sam kako
Džematlije veliki vatromet
Prave
Kroz staklo vidio sam rasipanje
Svjetla ispaljenog
Oko munare optočene sijalicama

Puno je to vatre
Kažem mladom imamu
Uz kavu u centru

Da Allah je veliki odgovora
Zato na tvojem soliteru i imaju
Umorni prozori




PRILOZI KRITICI KNJIŽEVNE NAGRADE SKENDER KULENOVIĆ


Dali su kabanicu onome koji je pokazao gdje se
nalazi masovna grobnica u Tomašici
Koji je šutio dvadesetdvije godine
Jer je žestoka kiša padala kada je pokazao – evo
ovdje, rekao je
Petnaest metara duboka
Gotovo hektar s hiljadu tijela

Ali ja tebi pišem Havo
Kojoj su jučer javili da su joj našli u njoj i tijela šest
sinova i oca im
Havino brdo kostiju

Mater moja Stojanka rekla bi da voćnjak naš
posiječem i dam ti samo za daske
Za tabute i nišane
Šest tvojih utroba
Mogli su ih ne naći
Mogli su ih s rudom željeza na vagone pa u peći
visoke u Zenici i Sisku
Mogli su šipke čelične postati i postave za brodove
Mogli su se vratiti jednom rosfrajni ucakljeni
navareni jedan na drugi

I svemu bi se otad uzimala – sonetnina
I dlanovima koji su milovali kuniće
I zrnevlju u golubljoj utrobi
I kruhu ukuglanom pod jezikom

Tebi pišem Havo Trnopoljko majko šest lubanja
dvanaestoro očiju dvanaestero ruku
Eno se tamni i Knešpolje i Briševo i Zecovi i
Mrakovica
Pišem ti ja Stojankina ostarjela kćer

I bista Skenderova na kiši drhti pod krstom
Iščupava joj se kosa al nema ruku nema čim

Tebi Havo čija ruka kabanicu daje
Onom djetetu nečijem
Da ne kisne

Petnaest metara iznad razbacane djece




MEDEJA U KASARNI VIKTOR BUBANJ SARAJEVO '92.
Mali iz Varaždina poručnik
Gogi iz Čačka
Crni onaj Hrvat iz Zenice
Onaj dečko što ga je metak na
Kapiji kraj tamića s hranom

Meho iz Tuzle i s naočalima
Slovenac Marko mislim

I Zlaja znaš da je
Buraz uletila zolja kod dežurnog oficira
Kad su nam odsjekli struju pa hranu
Upaljačem smo
Paštete podgrijavali Gavrilović
Provriju pa popiješ
Beskruha

Ni vidjeli nismo Sarajeva
Čuli samo za Ferhatovićev ćevap

Pa Samir
Pamov metak mu jaja raznio iskrvario
Znaš da smo govorili kako su svoga

Na moj rođendan izašli

Sarajka me pljunula izdvojila se
Iz špalira građana
U facu mi pljunula jebala mi četnomajku
A mama Hrvatica

Pa Šiptar bože što bi s njim
Izašao posljednji i plakao
Pod ceradom dajca

Mlada mrtva vojščica
Vojkica regrutarija jeneae

I danas na nebu po grobariji
Mladobog ih posjeti

E momci
Pa im prstima po rebrima

A znate li vi meni kako je
Presađenu srcu
Truliti
U tuđem skeletu




RUDA ŽELJEZA OD KOJE JE PREDSJEDNIČKI BROD
 1.

Jednoga je jutra
S užasom
Kukac shvatio da je ponovno
Gregor Samsa

Ruke kosa kosti oči
Sve opet izraslo

Vraćen iz pauka
Okružen
Mrtvoleptirima


2.

Danilo Kiš je 1986. dobio
Književnu nagradu
Skender Kulenović i

(kao gost rudara koji su
financirali nagradu)
Posjetio kopove rudnika
Tomašica

Postoje fotografije Danila i Pascal
Dok u pozadini
Prolazi demper pun željezne rude

Tako on
Rođen po logorologici

Dobija nagradu imenom bošnjačkog
(ne židovskoga)
Revolucionara

Na mjestu koje će
Oh skoro vrlo skoro
Za godina šest

Postati najvećom logorgrobnicom
Nakon Drugog

Zatim tu dođe
Boris Davidovič:

Pasji sinovi Daniluška
Nisu ni ime
Promijenili

Lancima





ARGONAUTSKA


Godine 1982. bio sam osmi razred
I za takmičenje Titovim stazama revolucije
Napisao priču
O tri brata – Omaru Tomi i Ljubi

Imena sam im dao po tri rudnika željeza
Omar Omarska
Toma Tomašica
Ljuba Ljubija

Dobio sam nagradno ljetovanje
Na jadranskoj obali u Medulinu

Deset su godina kasnije
Grobnice masovne stvarane a dvadeset tražene
U Omarskoj Tomašici Ljubiji

Ljuba je ubijao Omare
Toma sakrivao tijela po rudničkim kopovima

Napisao sam priču
O Argonautima
I zlatnorunim rebrima u rudi željeza nađenim
U čelik pretapanim

Od kojeg je livan brod

Nagradu sam dobio
Da vozim taj brod

Natrag po stazi revolucije




DEDA JOVIČINO SJEĆANJE NA KUĆU U LICI



Na Nacionalnoj geografiji gledamo baba i ja
Kako dva ptića u gnijezdu
Kljunićima tuku u glavu trećeg

Dok im mater stoji pored na drugoj grani
S ulovljenom hranom u kljunu
Mirno čeka da nahrani pobjednike

Sinoć smo eto gledali isto na Nacionalnoj
Kako nerođena ajkula u maternici
Ubija prvu do sebe ne može izdržati

Bila curica u komšiluku kod nas
Krivo joj bilo četvorogodišnjoj
Što joj je mama trudna i što će dobiti brata

Ovako se igrale –
Mater legne na leđa pa mala kroz njezina
Usta doziva bracu viče nemoj još izaći Tooodoooreeee

I kad je mater u sedmom mjesecu mrtvorodila
Mala zašutila ne priča godinama
Oj Todore pa ti pobjednike čekaj








 http://ivanlovrenovic.com/

Objavi komentar Blogger

 
Top