DARKO CVIJETIĆ


JEDNA WALTEROVA FOTOGRAFIJA ASJE LACIS, RIGA, KAZALIŠTE



“U igri pisanja piscu pripada mjesto mrtvaca.” Foucault

Badnji dan i svi gotovo soliterižani izašli ispred, napravili šatore i “pijukaju”. Zgrada miriše na tamjan i pečenu ribu. Igra se kolo, pije, pucaju u zrak, pjevaju, bacaju petarde, janjce jedu. Iša, sjedi na četvrtom katu, u stanu rahmetli teta Selime i čika Fadila, iznišanjen i hroptav, epoletiran ranama, i – plače. Pokojna teta Selima, u strahu od onih što ispred solitera pucaju u nebo, kleknula bi i klanjala, pomolila se. Ne prepoznaju se u napuštenom stanu, u mraku netko plače svačiju Ničijost. Nekoliko dana kasnije, tri najviše, srećem je u ulici, idemo jednim smijerom, kući. Nosi kruh. Nosi dva kruha.



PAPIRNE JARMULKE NA GROBU FRANZA KAFKE


Za 1. maj nekolicina djevojaka i mladića roštiljaju na obali vještačkoga jezera.
Četvorica se mladića, dječaka još zapravo, ukrcavaju u čamac, polupijani, raspjevani, luduju, njišu brodicu i trenu upadaju u ledenu vodu.Nastaje trominutni pakao utapanja iz kojega dvojica nekako uspijevaju izaći na obalu.Onda tišina, mjehurić još, dva.Ostali, pored vode, snimali su kamerama mobilnih telefona zapomaganja i utapanja, bez ijedne pomisli netko pokuša spasiti devetnaestgodišnje davljenike.Tek ujutro ronioci su ih izvukli iz vode.Dok tražili utopljene momke, spasitelji su izronili kosti desetoro ubijenih u posljednjem ratu.
U nekoj bajci braće Grimm, možda najsurovijoj, dječak neprekidno plače i majka uzalud sve pokušava da ga umiri, danima tako.Zato ga ubije i pokopa.Djetetova ruka viri do lakta iz groba i mašući je doziva.

Objavi komentar Blogger

 
Top