DARKO CVIJETIĆ


JAD MLADOG TREPVERTERA




Na četrdeset dana od Radenkove smrti


"Trepverter" jest jidiš riječ, ("staircase words"), za riječi koje dolaze prekasno, kad smo već na stubištu, kako se veli. Crnokončići, što poslije poroda trunu po napuštenim carskim rezovima. Odavde gledajući, vidim davno umrlu zvijezdu i gledam svoju prošlost, bezmenicu; no, odozgo, iz motrišta zvijezde, mene još nema, daleko sam u budućnosti, sve je još predmenica. Gdje se sudare vid od zvijezde k meni i vid od mene k zvijezdi - točka je, tužna svetočka alefovska, kad smo već na stepenicama i korak traži pridržavanje za gelender.
Ima još smijeh, raskrovljen krivuljom usta, pa se trepverteri vide u grlu kao opožarene grede u dječijim sobama spaljenih kuća.
Imaju i lovci, koji ne pucajući posrnjavaju šume.





IZ KENOTAFARIJA



Poredani u bivšoj streljani, pod žaruljama, razmijenjeni poginuli momci iz III čete leže otvorenih utroba, bezdrobni, zjapeći, kao da se došaptavaju otvorenim stomacima. Odstranjenih testisa, na onkologiji, puno kasnije, major zadužen za razmjenu, priča oboljelim dvadesetgodišnjacima - po jedan je nedostajao sa svake strane i dogovorimo da dva prazna lijesa, bez puno priče pošaljemo s herojima. Beskosna dva sanduka, iznad kojih su počasno pucale dvije vojske.
Njih dvojica ostala u toj šumi, nenađeni; imaju i po ulicu svaki u svojem entitetu. Ulice im iskoračavaju u ugaženost.

Objavi komentar Blogger

 
Top