DARKO CVIJETIĆ



PACOLOVAČKA ODA


Mongoli su ovako mučili zarobljenika: Ošišaju ga i obriju do glave, potom glavu oblijepe katranom, pa čvrsto uvežu kamiljom kožom. Kroz nekih sat, kosa počinje rasti, no kako ne može van, rasti počinje ka unutra, u lubanju, kroz moždanu vodu.Takav izokrenut Samson, govori nam o dlaci u jajetu i njezinom zamoru, o vremenu stada sa smjenjivanjem striženja i pokoljice, o draganinoj kosi vezanoj u ostarjelu kiku, o vjetru bola čuvanom u moždanoj ovojnici, o Dalilinoj namjeri da progovori o svemu.




KRATKI ESEJ O HIMENICI


Notarim svoj inferno.
Infernotarim, grebem hartiju kao Kiril (Kyrillos, Ćirilo) - Iskoni be Slovo…, preveo je Ćiril prije puta u Moravsku Ivanov proslov Ἐν ἀρχῇ ἦν ὁ Λόγος, καὶ ὁ Λόγος ἦν πρὸς τὸν Θεόν, καὶ Θεὸς ἦν ὁ Λόγος. „…i slovo bje u Boga, i Bog bje Slovo.“

Apostol Pavle u drugoj poslanici Korinćanima reći će: „On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.“ Slove ubija?

Koja Riječ? Koje Slove? Koja je Riječ postala živodajnom, koja je postala Njegovim tijelom, dajući se za postati meso.
Neka nevina Riječ, neka Himenica? Neizgovoriva, nezaknjiživa, neispisiva - sve što joj jamči nevinost.

Samo tako onaj što muca, još ima nevinosti pred onim koji izgovaranjem deflorira Imenice, kida himen na imenu, razdjevičuje neiskazivost; govori, naime.

Toliki smo tražili; Pierr Menard Borgesov, što je kanio Don Qijotea ispisati...
U svijetu neizgovora "sve je već rečeno". Biblioteka "svega već rečenog", zbira se u Himenici, be Slove.

U onome dobu kada nije bilo "sve već rečeno", šutjelo se ono što se imalo umirati.

(U zagradi budi rečeno, hafiz, npr.. uči svetu knjigu napamet, ne samo da bi ju govorio, nego i da bi joj dao svoje tijelo, svoje meso, da bi Riječ uzela njega.)

Zapisničar sam potrage za Himenicom.Infernotar, stalkerov, šunjačev trag.

A potraga može samo nanovo nakaziti svijet, umnažajući riječi, govoreći sagorijevane Himenice, privide nevinosti.
Jer za pravu Riječ nije mi grlo doraslo, usta bi mi da ostanu prva pri ishrani i ne više; suha usna bi da odmori.

Zagrljivo je to Slove, što be iskoni Slove, i grla bi se otimala za zagrljaj s njim, s Adonajevim Imenom, za toplinu se otimala, samo da znaju gdje, samo da znaju kako, ogrliti svijet košuljicom svojega mesa.



BOLNIČKI VOZAČ


Znam veterana, minobacačliju, vozim ga kombijem četvrtkom na zračenje, na Paprikovac. Zrače mu kosti nogu, od koljena nadolje.
Išao, kaže, kod travara u Federaciju. U selo koje je gađao.
Dočekao ga travar u kolicima; dao mu ulje, džaba - čuva i gelere iz kičme u regalu, u minijaturnoj kopiji spomenika na Sutjesci.
Ali ništa ne pomaže, priča u povratku s prednjeg sjedišta.
Ko i on, i ja džaba mazao.

I cijev i noge.



THE AMBULANCE DRIVER

I know a veteran, a gunner he was; I drive him every Thursday in the van, to Paprikovac for radiation. They treat his bones, from the knee bellow. He says, he went to a herbalist in the Federation, in the village he used to fire a
t.
The guy in a wheelchair greeted him; gave him the oil for free - he also keeps shrapnels taken out from his spine in his cabinet, in a miniature replica of the Sutjeska monument. But nothing helps, he says on the way back, sitting at the front seat.
I, like him, oiled for nothing.
Both the barrel and the legs.)


na engleski Vladan Kosorić

Objavi komentar Blogger

 
Top