IN MEMORIAM



ALEŠ DEBELJAK (1961-2016)


3.


Ovo je pjesma tebi, bezimeni. Koji razdražljiv i
bolan od monotonog čekanja na tkoznašto još uvijek
tumaraš kroz godišnje doba. I ne pišeš dnevnik. Još nitko
ga nije, koji je kao ti. Prepušten si sebi i nostalgiji

za budućnošću. Na svoj način preživjet ćeš logore
za izbjeglice i oproštaj od lijepih ornamenata secesijske
arhitekture. Na perju sjenica možda ćeš na trenutak ugledati svjet-
lucanje oružja. I tvoj osamljeni zvižduk. Koji traje. Dugo.

Stvrdnut će se u elegiju. Pritom ne možeš ništa. Tako se mora
dogoditi. Potom očaj, koji rahlo šumi u nama. U tome je stvar.
Možeš ispiti još šest boca a da ne oživiš svoj lik
u ogledalu tuđeg sjećanja. Do kraja bit ćeš jedini i sam. Gotovo.




Prepjev Branko Čegec



RJEČNIK TIŠINE, Quorum, Zagreb 1989. str. 11


Objavi komentar Blogger

 
Top