photo - KwangHo Shin


UMBERTO ECO


GROBLJE U PRAGU

odlomak




”Ja ne želim uništiti Jevreje. Usudio bih se kazati da su Jevreji moji najbolji saveznici. Mene interesira moralna čvrstina i zdravlje ruskog naroda i ne želim (a to ne žele ni osobe kojima bih bio rad ugoditi) da taj narod usmjeri svoje nezadovoljstvo prema caru. Dakle, potreban je neprijatelj. Bespredmetno je ići tražiti neprijatelja, šta ja znam, među Tatarima ili Mongolima, kako su to činili autokrati u prošlim vremenima. Neprijatelj, da bi bio prepoznat kao neprijatelj, treba se nalaziti u kući ili pred kućnim vratima. Evo čemu služe Jevreji. Poslala nam ih je sama Božja providnost, poslužimo se njima, zaboga, i molimo se Bogu da uvijek postoji neki Jevrejin ili njemu sličan, da se boje i da ga mrze. Potreban je neprijatelj, kako bi se dala narodu nada. Netko je kazao da je patriotizam posljednje pribježište svih hulja: tko nema moralnih načela, obično se obraća nekoj zastavi, a kopilad uvijek priziva čistoću vlastite rase. Nacionalni identitet je posljednje utočisšte onih, koji nemaju ništa. Sada se osjećaj nacionalnog identiteta zasniva na mržnji, na mržnji prema onom koji nije identičan. Treba kultivirati tu mržnju kao građansku strast. Neprijatelj je prijatelj naroda. Treba uvijek da postoji netko koga treba mrziti, kako bi se ljudi osjećali slavnima u vlastitoj mizernosti. Mržnja je zaista najprvenstvenija i najstarija strast. Ljubav je nenormalno stanje. Zato je Isus Krist ubijen: govorio je protuprirodno. Nemoguće je nekog voljeti cijelog života,i iz te nemoguće nade nastaje preljub, materoubistvo, izdaja prijatelja…A nekog se međutim može mrziti cijelog života. Pod uslovom da je uvijek tu, na dohvatu ruke, da bi razbuktao našu mržnju.
Mržnja zagrijeva srce.”




(“Il cimitero di Praga” Umberto Eco,str 399, Bompiani, prijevod Jasna Tkalec)

Objavi komentar Blogger

 
Top