DARKO CVIJETIĆ


KOŠTANA DOK PLEŠE SRŽ



Kost nosi kostim
Kost Mićun kost Mirso kost Mate
Kost mijenja kostime time -
Mesa se zovu, kosti se traže


Koštanina je naplata u kostima
Kostarina košta ime
Koštana dok pleše srž

U Omarskoj pred demperskom halom
Na pisti šmrkovima prali četvoricu logoraša
Staraca, s njima tokarski majstor
Faruk H. jednonog i gol, oslonjen na štaku

Svi padali goli od siline atmosfera
Faruk H. jednonog stajao šmrk ga promašivao
Popodne ih strijeljali

Dvadesetri godine kasnije
Faruka H. našli u tri masovne - ruke u jednoj

Glava u drugoj, noga u trećoj, i štaku našli
U drugoj, okoštalu i opranu
Pa je dodali tokarskom majstoru u plahtu
Koštana da pleše srž






RAM BEZ SLIKE S TRIDESETOGODIŠNJICE MATURE


Gimnazija u Prijedoru tridesetak godina
Zvala se Esad Midžić
Potom Sveti Sava već dvadeset četiri godine

Midžić od Amidžić, brat odstrica, bližnji mali brat, bratić
Dvadesetpetogodišnjak strijeljan od ustaša
17. 7. 1942. na periferiji Banja Luke
Kod rebrovačke crkve
Rođenja presvete Bogorodice

“Kad si otišao od kuće sveti
Savo majku si i oca svojega
Ostavio da plaču…”

Počinjao je tako učenik Esad svoj pismni sastav
Izabravši temu za srpski jezik
U istoj toj gimnaziji u čijem holu će mu bista biti sve do
1992. bronzana i
Netruljiva kao dlanovi svetih

Hrabrog dječaka – komesara
Krajiškog proleterskog bataljona
Četnici zarobljavaju u klopci prema Čemernici
Predaju ga ustašama
Ovi mlate
Ovi to kod crkve
Kod rođenja presvete

Tako je stradao u pola ljeta četrdesetdruge
Prijedorski gimnazijalac, beogradski student prava
Heroj Jugoslavije od 5.7.1951.

“ozari nas istinom sveti Savo
prosveti razum i srce naše
vjetlošću
božanke nauke
budi nam u tuzi iscjelitelj
blagoslovi da nam voće rađa”

Ruka je svetog Save spašena čudom od lomače
27.4. 1594. na Vračaru

Jedni vele da je lijeva i da joj nedostaje prst
Odsječen još u Trnovu
Drugi – desna
I da je dobar običaj pod nju u kivotu podvlačiti se

U crkvi Trojice kod Pljevalja
Netruležna ruka
Dijarij nedogodivih dodira
I traga joj nije bilo desetljećima
Sve do 1912. –
Ruku su iz zapaljene
Mileševe spasili muslimani

Neki Čengići iz sela Potpeć kod Pljevalja
Drugi vele da su ruku s kivotom spasili muslimani
Iz Hisardžika kod Prijepolja
Neki Dizdarevići Ili Kapidžići ili Amidžići
Midžići mala bližnja braća

Čuvali drveni kivot
U njemu voće spremali
Na netruležnom tvom dlanu Savo
Truležnu jabuku –

Ime dječakovo
Otvorenog vrata uz Rođenje
Presvete



DVIJE KAPI


Deda Rade Stupar stavio je, na polegnutu mramornu ploču preko groba uz svoje ime, još za života praveći spomenik pokojnoj ženi i sebi, porculansku fotografiju.
Deda ozbiljan, velikook.
Sada mu tako kiša i snijeg i sunce idu u lice. I fotografija se porculanska na mramoru, poput plitke lokvice zna od dvije kišne kapi ispuniti. Pa zamrzne i omlađena pokožica leda nahvata se Radi na licu, a kako podnevljem otopljava puši se, kao iz vešernice provincijskog hotela.

Objavi komentar Blogger

 
Top