DARKO CVIJETIĆ



BIOGRAFIJA ĆIĆINA


Poručnik mu je kratko naredio da starog ubije.
Kazao je da to ne može učiniti i da mu to brani čast.
Ubij se pičko, rekao je časnik...

Izvukao je pištolj i raznio si lubanju.
Padala je potom kiša.Odnijeli su ga.
Bijesni momci starca su zaklali.
Ovaj puta iz osvete.




LOV, RUBLJOV


veli prebij ih, i dao mi veliku dudovu palicu i polomim ih, tek mi poslije rekli da su bili otac i sin, nisu puno ni vikali nekih jedanaest udaraca, i odnijeli ih s hrpom, vidio sam im mater i sestre u hagu, u sudnici, pred sebe gledale, samo najmlađa iznad mene gledala. sad pravim ikone, služim drugu trećinu, dobro se vladam, čistim, sredim ujutro posteljinu, slikam svece prodajem, svi kupuju – stražari, žene im, i neki sudija, publika, pa otadžbina. prošle noći s ikone mi neosušene sišao mlad svetac, i sjeo do prozora u ćeliji, na krevet i gleda me, gleda, kako ćeš mi vratiti lazara veli, kojeg lazara, kojeg hoćeš od njih dvojice s hrpe, oca sina sina oca, palaca ti palica uz ikone.





GRADIĆ, GRAD, GRADINA, JASENOVAC



Otvrdnjavam poput kriške limuna u oknu prozora 
Pokojna kneginja sad u raju 
Skuplja kosu kraj vode 

I miluje vlažnim dlanom vrat 
Koji su preklali legionari 
Poput dugoprebrisavane pjesme 
Svila u zastavi premorena mahanjem 

Kad je Snjeguljica otišla 
Patuljci su sami počeli 
Kuću spremati vrt kopati pepeo raznositi 
Krematorijumske cigle nositi u kožaru 

Glas su joj čuli 
Kao napor pčele 
Da zaboravi uzlet iz ruže 
Pokušavan s četiri kamene latice




STAJANJE KARAVANA


Zabistanom heroju još cakle ordenske sabljice, kao mlaka voda po generalovim otečenim stopalima na hidroterapiji. U zečja prebivališta zavlače se: pogledi na koplja, škripanja prvog kormila.
Pčele posrću iz vrućeg bostana. Na Lezbosu zatrpavaju utopljenu djecu, tebi u akvariju stari ribica.
Na nahtkasni se ostavljena knjiga bori sa šakom mraka, strehom sjenke. U prašini pljuvačka zaustavi mrave.
Radio vijest o nekom prazniku i proslavi u Kini i da će u tri dana pojesti dvadeset milijuna pasa.
Orošeno brašno na prozorskom staklu vodenice curi kao bijeli mulj. Dječaci se na groblju, gdje bi da je najčišći snijeg, potrbuške slikaju raščerečeni. Praznine je oko mene zapravo premalo i bijeli je dim zauvijek pidžama smrti nečijeg bivšeg pape.









Objavi komentar Blogger

 
Top