DARKO CVIJETIĆ


MALI, VOJIŠNI

( pjesniku Draganu Radovančeviću)



Na odjelu za dementne i teško kognitivno oštećene osobe
Bivšoj su krojačici dali plastičnu iglu
Pa povazdan bode i skida lutkama haljine
I on nekad snajperist pa stalno nišani plastičnom
Puškom puca i baca se iza kreveta
Znaju se od vojišno
I uzeli bi se
Da njezine nisu našli kod njegovih u bunaru
Odmah iza rata svo sedmoro
Sad se na odjelu prave da su djeca i da se još
Ništa nije dogodilo
I da će vojišni ostati





PRVI DAN LJETA



U djetinjstvu, na ljetnim ferijima na selu, viđao sam dekapitiranu perad, bezglave kokoši, koje su bezglavinjale dvorištem, dok su im iz vratova nalijetali krveni mlazevi. Strina bi se vraćala nasmijana iza kuće sa sjekirom u ruci, na čijem tanko okrvavljenom sječivu se njihalo perce, vratno kokošje perce. Uvečer, nadvijali bi se nad kartonsku kutiju punu dvosatnih pilića, iako sam ih već vidio bezglave uprkos svom tom pijukanju u paperju. Strina i ja bi im tepali i grijali ih dlanovima. Tako i moja već tri godine pokojna susjeda. Prvo su joj zbog raka mastektomirali jednu, pa drugu dojku, potom i desnu ruku. Uvijek se pitam, rekla bi, kome li onom rukom mašem iz smrti.
Kod hasida, svaka udana žena pokriva kosu. Perika se zove sheytel, na jidišu. Neke hasidske žene briju glavu na dan vjenčanja i, od tada pa do smrti, nose periku/sheytel; i više nikada ne odgoje svoju kosu.
Sinoć u gradu, na velikom stablu trešnje, rukom pisan plakat, oglas, ćirilicom - KUPUJEM KOSU, odmah uz osmrtnicu ovdašnjeg starog brice.
Moja mrtva susjeda mora da mi maše s obje ruke. Strine nema već četvrt stoljeća. Sjekirama se umorile ostarjele drške od vratnog kokošjeg paperja. Još samo sijedi sheyteli pokrivaju uporne lubanje hasidskih baka, još samo sijedi sheytel pokriva kasno izbeharalu trešnju.

Objavi komentar Blogger

 
Top