DARKO CVIJETIĆ



MOHEL



Svaka voda ima sjećanje na davljenje
Stradivarijem cvrčak ježi mrave oko odskočne mine
Limfa pišti svojim čajnikom
I svaka pahulja ima sjećanje na zvjerstvo izvora

Treba umetnuti koju venu u svoju sliku svijeta
U stigmatični dio na riječima u zglobove

Deminerka koja je krila da je trudna
Vratna krznarina giljotinarove žene

Tko je rođen da pogine u ratu
Izbjegne svoj rak
I svoje kemoterapije ostavi drugom
Dječaku
I jednoj djevojčici što povraća






IZ KURIKULUMA ZA VJERSKU GIMNAZIJU
 
 
 

Pojačano tepaju trogodišnji hasidski dječaci, koji alfabet uče jezikom, ližući u udubljenja usut med.
Oblikuju jezikom slova.
Tom tehnikom pamćenja uče učenje da je slatko i da gutanje od slova dolazi. Pa pojačano tepaju, ojačavaju, očajavaju slovo po slovo grlokoljem.
Kasnije, kad pravo progovore, riječi imaju eksere po katetama, vruće od dlanskih znojeva.
Kasnije, kad pravo progovore, smrt im narode iščezava po usnama i okrpava mete po streljanama.
Još kasnije, kad pravo zašute, svaka riječ im ostane ogrljena, a med iz davnih gutanja izdubi govorivo cvijeće.





Objavi komentar Blogger

 
Top