SEMEZDIN MEHMEDINOVIĆ



OVA VRATA NISU IZLAZ



Opisat ću sebe, svoj život a to znači
Moje tijelo u svijetu, jednom slikom

Koja prethodi ratu. Godina je 1991.
Paun u staklenoj bašti Doma pisaca

Nasrće na svoj odraz u ogledalu,
krvava
Mrlja se širi i već bi sasvim sakrila odraz

Da neko dovoljno tužan nije običnim
zagrljajem
Razdvojio pticu od paunova bijesa –

Inače bi se ubio, sigurno bih se ubio.






LEŠ



Usporili smo na mostu
i gledali kako psi uz Miljacku
trgaju ljudski leš u snijegu
onda smo produžili

ništa se u meni nije promijenilo

slušao sam kako pršti snijeg pod gumama
kao kad zubi drobe jabuku
i osjetio divlju želju da se smijem
tebi

zato što ovo mjesto zoveš paklom
i bježiš odavde uvjeren
da smrt izvan Sarajeva ne postoji

Objavi komentar Blogger

 
Top