foto - Mišo Mirković




DARKO CVIJETIĆ



ZUBIĆ VILA ČEKA SPOMENKU
 
 


* * *
 
 


U poplavi
Voda odnijela mezarje Čauševića
Načupala nišane ocijepala tabute

I kao nekom dabrovom idejom
Naslagala ih u blag nasip

Tako da je počela okukovati obilaziti i blažiti se
Nerimovati
Poput manevarske municije
 
 
 
 


* * *
 
 
 


Maminom stricu Nenadu iz Bihaća, i njegovoj supruzi Kati uporno se svake četiri godine rađala djevojčica, oni bi joj davali ime Spomenka, a onda bi umirala, ta, svaka mala Spomenka.

Zatim su dobili četvrtu Spomenku.
Koja je poživjela. Koju su obožavali.

Strica su maminog i strinu, Nenada i Katu, ubili odmah na početku rata, Spomenku nisu vidjeli.

Uspjela je doći do Amerike.

U ovih dvadestčetiri godine, s mužem Amerikancem, pet su Spomenki malih ukopali, na svake četiri godine, sve dok nisu u nekoj jami našli Nenada i Katu.
 
 
 
 


* * *
 
 
 


Brankov stari bio invalid bez obje noge, do iznad koljena.
Sam je maloga othranio, žena brzo pobjegla.

Kada ne bi koristio kolica, dokopčavao je dvije drvene noge, čarape i cipele na njih navlačio i nimalo nije djelovao beznogan.

Čim je počeo rat,
i Branko je pobjegao, i ostavio staroga samog.

Našli ga u šupi obješenog, s drvenim nogama, jedna se samo otkopčala, pa je viseći izgledao kao loše marionetiran Đepeto.
 
 
 
 


* * *
 
 
 


Kada se čika Mlađi koji nam je oduvijek krečio stan
Kćerka ubila s nepunih osamnaest

Ujutru je u njezinoj urednoj sobi
Zatekao Zubić Vilu koja nije dolazila godinama

Kako ispod kreveta izvlači škrinju
U njoj u maramicu umotana
Dva mliječna davno ispala očnjačića

I zaželjava im ista usta tepava
 
 
 
 


* * *
 
 
 
 
  Jedan jeo samo jezike
Išao po selima poljima noću dolazio

Na krmokolje telekolje
Kunićkolje
Kurbankolje

I samo jeo jezike
I samo vodu pio

Prednoć progovorio
Jezičen najezičan najeden:

Iz usta mu krenuli
Drška od jezikovine pa caklina
Korica pa sav nož nožina od
Jezičine

I reče nam - nijem sam
I nijema mene i nijema tebe
Jezik ogovorio






* * *

Objavi komentar Blogger

 
Top