DARKO CVIJETIĆ


VIBRIRANJA U VIBERU




 O Žutoj Ruži




Crvena i mokra materina ruka
Zavlači se u utrobu
Ofurena i obezglavljena pileta

Da ga usoli da ga ufiluje

I kostohrpice ostaju
Kao herojeve u najlonu u ledini
U zaledini

U Norveškoj tako za jake zime
Griju zemlju za grobove
Pa se liježe u tople krevete i pod

Posteljinom možeš smokvariti
Svoj sok

Tjelokrasti sebe da te nema koliko
Kažiprsne jagodice

Kojima si dojke naježuju
Žene snajperista
 
 
 
 
 
* * *
 
 
 
 
 
Riječi koje dugo nitko ne izgovori, od viška nekazice imaju umrznuto desno oko, kao u lubanjama kvarnih tavanskih lutaka, smežuravaju u starice ili jagodice kad se predugo kupaš.

Riječi koje nitko ne izgovara dugo, vremenom oglinaju, usrame se, prozemljaju, ima ih po saksijama drže cvjetove, ili nose nejasne čatrnjske zvukove iz jametina po grlima.

Riječi, dugo koje nitko neće kazati, kao migranti po hladnjačama gušeni, ledene već dođu s juga,
ne možeš pjesmu od njih, kad sebe čitaju s usana, kad od govorice prolude čim ih zineš.

Ni priču od njih ne možeš, kad se u nekazivosti naučile tješiti međusobno - da su samo gost, da su samo stranac.

Sve što njima veliš, ošteti klavire u probnim salama.
Sve što njima napišeš, ugura ti svijet u stomak.
 


Objavi komentar Blogger

 
Top