Bezruki Isus, iz župne crkve Sv.Josipa u Prijedoru, raznesen s crkvom 1992.





DARKO CVIJETIĆ



DAĆENICI




*
 

Mučili su ga tako što mu nisu dali da spava
Bio je vezan za stolicu
Napolju su napravili lomaču

Nakon tri dana na vrh lomače ga stavili
Kad ga je vatra zahvatila, odavno je već spavao
I nije se budio niti kada mu je plamen dohvatio lice i kosu
Gorio je i spavao

Sanjao je da je vatra i da peče svoj komad gline
Potom da je grnčarev dlan
što ga za vrat držeći davi

Sanjao je da je vaza u čiju šupljinu je netko stavio cvijet bez vode
Da je voda koja nema čiji cvijet zaliti
Pa opahuljava

Sanjao da je tekst u kojem piše da je san
šezdesetina smrti
 
 

*
 
 

E. je prije rata imao dijagnosticiranu shizofreniju, pio šaku lijekova i pušio tri kutije cigareta dnevno.
Početkom rata odveden je u obližnji logor.

Sjedio je danima i noćima zaleđen, netremice gledao u jednu točku, poput biljke. Tukli su ga, pokušali ispitivati, ništa.
Oko njega su mlatili i ubijali ljude, oko njega su umirali i jaukali.
Proveo je dva mjeseca u logoru.
Danas tvrdi da nikakvog logora nije bilo, i da je sve to notorna laž.

Ne može samoubojica, rekao je, s onog svijeta poslati oproštajno pismo.
Samo s ovoga.
 
 

*
 
 

Jučer smo pokopali M.

S njim sam na ratištu, jedno zimsko prijepodne nosio manjerku punu vrele čorbe sa zrnima graha.
Bio je, dakako jači od mene, i puno lakše nosio vruću manjerku, vruću, tešku i vlažnu.

Moja strana nošene manjerke stalno je bila pod prijetnjom naglog prevrtanja.
Pomagao mi je koliko je mogao. Prva linija je duga, teran raskvašen, klizav, rovovi puni bljuzgavice i smrznutih, gladnih ljudi.

Poslije pokopa, otišli smo na zadušni ručak, na daću, u salonu za svadbarske i sahranske ručkove, odmah uz groblje.

Mladi konobar, likom i godinama sličan našem komandiru voda, zamolio me je da mu pomognem raznijeti nekoliko ovala s vrućom čorbom, na stolove postavljene za dolaznike sa pokopa.

Daćenici, nasmijao se.
 
 

Objavi komentar Blogger

 
Top