foto - Mišo Mirković




DARKO CVIJETIĆ



SICILIJANKA

/za Zorana Žmirića/


Kada je brat Zoranov
Dovežen dajcom u ceradi
Stara razdijelila preostalu robu
Nešto Caritasu nešto Merhametu
A poneki džemper završio u
Domu staračkom ulicu uzvodno

Kada god je Zoran kraj
Doma prolazio
Vidio bi crveni karirani džemper s buraza
Na starcu što igra šah na klupi

I na svaki mat drvenom
Kralju
Nožićem mu izvadi
Po srce





STAKLOŠKRINJARSKA



Sedam ćelavih djevojčica na
Onkologiji
Jedna noćas namoljela boga
I eno

Ga s kesom posjetnih jabuka
Luta hodnicima traži
Lazara

Krtice izlaze iz zemlje
Da umru
Brže od cvijeća






STOLAR



Bile smo tri, sad samo ja na Odjelu. Sve nam žensko povadili, pa smo bile potpuno prazne.
Sad samo ja.
U meni bi svijeća mogla gorjeti, a da je ništa ne zaljulja. Ni vjetrića niotkud a nema šta ni zagrijati, ničemu nije vruće.
Vosak bi se sklupčao.

Kod nas u selu isto kad netko umre iz kuće, ulazna se vrata skinu i pokojnika se na njih polegne, sve dok se škrinja ne donese.
Tako kuća bude širom otvorena, bez vrata.
I svi mogu ući.

Na našim ulaznim vratima ležao did Martin, dva ujaka, tetak i tetka Amalija, mladoumrla Spomenka...

Kad su nam kuću spalili samo vrata ostala.
Nekako nisu mogla stati na onaj svijet, kao u pretrpan kamion.
Pa ih vratilo.

Još ponešto nabrzinu da zatvore.





ELEAZAR, IZ VITANIJE
 
 

Haziza su živog zakopali
Pratio sam krišom sa zemlje i sam se praveći mrtav
Potrbuške

S hrpe su uzeli petnaestak strijeljanih i
Pobacali u jamu
Zatim zatrpali prostrli marame i molili se na jami

Vidio sam da je Haziz G. živ
I on je mene jedini vidio živa

Njega velim dograbili ja se pomjerio nisam
Disao nisam ništa nisam
Moju hrpu nisu dirali
Pa sam još pet sati ležao i dva se sata izvlačio

Isisovci utabali jamu sa živim Hazizom G.
Čuo sam zrikavce
Pod lampom svitaca
Vidio sam da svijet cvili

Širenje ruku
Čak i u zagrljaj
Iz pristojnosti se ne čini
U sobi raspinjanih



Objavi komentar Blogger

 
Top