foto - Mišo Mirković



MENSUR ĆATIĆ


KAKO MOJ DJED SPAVA






ZARON




Djetetu mu pao u Bosnu mjedeni vojnik.
Pričao mi djed, neki Zulfo. Zaronio na dah.
Čekali ga, čekali pa se razišli. Zatekli ga
kod kuće. I žena istog dana otišla od njega.
Viđali je poslije na obali. Gledala u vodu
i nestala. Kasnije se udavala za mene. Često
tako sanjam da sam preživio. Vodu, ljubav i zaron.







OKO



djeco, danas ćemo gledati slovo O
i nećemo ništa pisati sve dok nam prašnjavi
trag nečije lopte ne padne na svesku
ili sam ne udari o tablu
nećemo danas ništa učiti
samo ćemo se pitati i čuditi: oo
ko to noću piše po nebu
i u mnoštvu tačaka svijetlih zašto
samo se jedno slovo ozari ko mjesec
dodavaćemo jedni drugima loptu
okruglu kao majčina suza i toplu kao očevo lice
da ih dodirnemo sad kad smo najjači
i dok nas toliko zajedno ima
sklonićemo klupe i posjedati ukrug
ako nas neko bude gledao odozgo
da vidi oko, da vidi jedno veliko, veliko slovo
da vidi da i mi gledamo njega







OPIS KIŠICE NA PALUBI BRODA STELA NORT




Voz na ulazu u Svinojušče, poljsku luku na Baltiku.
Dijete rukama okreće glavu
svoje matere prema sebi i pita:
Mama, jel i ovo Mađarska?
Umorna žena mahinalno prebrojava
nekoliko najlonskih torbi
na kojima nimalo veći od njih
spava njezin otac. Ako nije potpuno zanijemio
biće to dvadeset sedmi europski grad nakon Trebinja
za kojeg će sa novim sjajem u očima reći:
meni ovaj grad izgleda ljudski
i ja bih da pokušamo ostati ovdje.







ŠALA


svoj prvi televizor
držali smo u sobi
još pet godina
nakon što se pokvario
i kad su moji odlučili da ga bace
predložio sam da ga ukopamo u avliji


nekoliko dana prije smrti
otac se sjetio toga
i pitao me jesam li se šalio






KAKO MOJ DJED SPAVA



S ranom u potiljku
kad legnem i zaboravim zatvoriti vrata
dotetura nekako do naše kuće.
Namjesti nekoliko ratova
i mezara ispod sebe
da ga ne žuljaju
u mome krevetu.
Zažmuri i zaboravi sve o sebi.






TRAJANJE PLAVE DRUGIM BOJAMA




Pogledaj dobro
u oči moje kćeri
tamo gdje je nekad bilo plavetnilo.
Taj veliki bijeli most.
Rat je okoštavanje neba, Klauzevicu






DRESER




Vidio sam u jednoj krčmi zakrvljene ratne
neprijatelje kako zajedno plaču. U jednoj knjizi
dresera koji rukama stišće šape umirućeg
lava s kojim je nekad bio cirkuska tačka.
U djedovom potkrovlju rupicu nalik na malo sunce.
Tamo gdje je s osamdeset i nešto preselio svoj šusteraj
kojim je negda othranio sedmero djece. Cipele
koje je krišom pravio za svoju dušu. Poslije
njegove smrti iza zatvorenih vrata slušao
kako se tišina odmeće u daleku lavlju riku.
                        

Objavi komentar Blogger

 
Top