DARKO CVIJETIĆ


VIOLINE, ČOKOLADICE, ŠTAKORI





„Kada budem mrtav i beo
ja bih ipak nekako hteo
da makar nekakva
svetiljka budem“

(Wolfgang Borhert, moto za film KAD BUDEM MRTAV I BEO, Živojina Pavlovića, 1967. s Draganom Nikolićem u ulozi Džimija Barke)
 
 

1. Nevjesta
 
 

Uvodi me u kriptu ispod samostana, pokazuje – rebra davno umrlog brata franjevca za koja zakačen visi sad već crnosrebren križ, s potamnjelim Spasiteljem, što je propao kroz raspadajuće bratove grudi, pa sad visi u njemu nenjihan.

Obzirom, dovršava pokazivanje pokretom ruke, da se konopac ne pominje u kući obješenog, zapanjuju toliki križevi i krstovi po crkvama
 
 

2. Dnevnik
 

Iz kapetanove bilježnice za 2017. :
„Ajkule s Grenlanda žive po petsto godina i ne obolijevaju od raka. Bit će da se neka suvremenica Francuske revolucije vrzmala noćas oko naše istraživačke brodice.
Našli smo crtu koja je odvajala trup. Giljotinalicu.
 
 

3. Aortaci
 
 

A šta zapravo ako je starenje samo propust evolucije?
Čini se da smo rođeni da bi bili dovoljno dugo da prenesemo naše gene sljedećoj generaciji. Gene generaciji. Sa evolucijskog stanovišta, sve preko trideset ili četrdeset godina maksimalno, jest višak.
Sve preko ostvarenog potomstva je evolucijski nevažno.
Biti djed dakle, još znači suvišno uvjeravanje da je naše potomstvo prenijelo genetski materijal dalje.
Kada bi starili brzinom kojom starimo između dvadesete i tridesete godine života, živjeli bi stotine godina.

No, nakon tridesete, sve se naglo i neobjašnjivo ubrzava, i ljudske brzo prelaze u pseće godine. Tako i cviljenje i podvijanje repa, i tuga u pogledu, najednom bivaju očigledni karavanima koji prolaze.
 
 

4. Minut
 
 

Štakori ne dobijaju srčane udare.
Nemaju niti Alzheimerovu bolest. Štakori ne stare sporo, kao mi, nego naglo klonu, naglo i brzo im atrofiraju mišići.
Opitni štakor u kojeg su ubrizgali krvnu plazmu osamnaestogodišnjeg ljudskog djeteta, bio je čitavu minutu brži u traženju izlaza iz postavljenog labirita, od običnog štakora punog štakorje krvi.
 
 

5. Dva minuta
 

Mlada sestra koja je počela raditi na Gerontologiji u Njemačkoj, izbjegla nedavno iz Bosne kao liječnica, priča kako joj je posao držati za ruku one koji umiru.

Svega tu ima, kaže:

Eksera iz dječijih lijesova
Koje anđeli iščekićaju

Ili

Samuraj, na čijem maču,
Višnja suši veš
Kaplje
 
 

6. Violinski koncert
 
 

Eja je starogrčka boginja praskozorja, i s Titonom je imala dvojicu sinova – Emationa i Memnona (kojeg je ubio Ahilej).

Rosa u praskozorje, jesu suze Ejine za sinom Memnonom.
Titona je pak toliko voljela da je od Zevsa izmolila vječni život za svojeg muža.
No, zaboravila je zamoliti i za vječitu mladost.

Tako je Titon lagano propadao, senilio, stario, stario, savijao se i na koncu postao cvrčak!

I danas bez prestanka cvrči i traži izbavljenje, no njegovu violinu više nitko ne raspoznaje među milijardama cvrčaka i njihovim violinskom koferima. Bit će da je njegova violina samo vlažnija od praskozorne rose.

Svako je pisanje smrtopisanje na smrtskom, svako je cvrčanje molitva za izbavljenjem besmrtnih Titona, molitva za spas smrću.
 
 

7. Kavkaski krug masnom bojicom
 
 

U Bergen Belsenu su maloj djeci uzimali krv
Za ranjene njemačke vojnike na frontovima.

Djeca su umirala brzo
Tanka i blijeda kao papir
Nisu ni dim ispuštala

Otada orlovi Prometeju
Kljucaju samo njemačke jetre
 
 

8. Nutela
 
 

U švicarskoj postoji neprofitna, nevladina organizacija DIGNITAS (dostojanstvo) koja se bavi asistiranjem pri smrti, odnosno pomaže pri suicidu teško bolesnih ljudi.
Uz dobrovoljno umirućeg budu dakle liječnici, koji mu daju sredstvo za umiranje.
Koje dobrovljno umirući proguta.

Protokol DIGNITASA nalaže da se dobrovoljno umirućem daje – čokoladica!
Jer je sredstvo za umiranje gorko.

Čokoladica ne mora biti švicarska, kao što dobrovoljno umirući ne mora čak imati niti švicarsko državljanstvo.
Čokolada dakle može biti i „Braco i seka“.

Važno je da je slatko posljednji okus, pred usta puna zemlje.

Objavi komentar Blogger

 
Top