DARKO CVIJETIĆ



PRSTIĆI


Aida i ja smo išli u osnovnoj u isti razred.
Bio sam beznadno zaljubljen i jednoga proljeća, možda 1978. ili 1979. napisao sam joj pismo.
Volim te najviše na svijetu, pisao sam joj i pozvao je na izlet u visibabe u predgrađe.
Odgovor je poslala po prijateljici, s kikama, na hodniku na odmoru.
Lažeš da me voliš najviše na svijetu, pisala mi je.
Najviše na svijetu voli me moj tata a u visibabe sam išla s Josipom.
Tridesetšest godina kasnije, u porti hotela PRIJEDOR, ljetos, pijemo kapucinere.
Eh, moj Darko, starog sam našla samo koščice prstiju u Tomašici.
Sjećaš se, kaže Aida, tamo smo jedne godine išli u visibabe, bili smo klinci.
Pokažem joj užasnutoj to pismo.
Josipa nisu ni našli.





KRAJ PISMA, SLOVAN GNOJ


Iz ratnog dnevnika, 1995. -

Ujutro prenosim jučerašnju hranu iz straže do kuhinje, uz komandu
Vrlo je hladno, riža se gotovo smrznula
Usipam vruću vodu u manjerku

Televizija - svečana akademija povodom nečega i dvoje mladih, dvadestogodišnjih voditelja
prilazi mikrofonima i krste se

Agamben veli da je suvremen onaj koji posred lica prima snop tmine
što dolazi iz njegova vremena

Desetogodišnji Dimitrije pokazuje mi novu video igricu -
Andrei Tarkovsky STALKER
Uđeš s puškom u Zonu, tetak, i pucaš na Zonjane
Pobjegneš prugom

Ćopavica kćerka čeka tvoj povratak
   

Objavi komentar Blogger

 
Top