DARKO CVIJETIĆ




KUKA DOBROTE S MALO KRUHA



Prijatelj iz Finske pripovjeda mi o životu na sjeveru, o tome kako radi na gradskom groblju, miran i tih posao uređivanja vrta, podsijecanja trave i šimšira, pošljunčavanje staza i slično. Pored je krematorij, kaže Zlaja, i bez ikakve zajebacije nekoliko desetina zgrada pored griju se na krematorijski pogon.

Kužiš, griju se na toplotu pokojnih sugrađana.
Šutimo....Pravda vatre, kao kada bi sve što je ikada izgovoreno imalo svoju biblioteku. Bog je siroče i Isus nema djeda. U masovnim, kosti se naježe pred pronalazak, nadaju se starom imenu. Tko je davno nešto nišanio, sad mu je starost mete ploditi svojim mesom.

Ranice celuloze na snimljenom. Neki se čovjek u Srbiji, u nekome selu predstavljao kao ratni zločinac kojeg progoni Tribunal i molio seljane da ga udome, sakriju, zaštite, nahrane, jatakuju...
I pola godine tako. I pričao im kako ih je, i čim ih je, i gdje ih je, i s kim ih je, i zašto ih je, i u šta ih je, kako im je pepeo pošljunčio i zaraslu stazu iskrčio iznad.

I jedan posumnjao. Previše priče, izgovoreno bi stvarno moglo imati biblioteku odakle i potiče.
Prijavili ga i odveli ga. Sad je tišina u selu. Klopke su polojene.
Lovci opet ujutro dižu isklečale od molitvi žene, i traže okačenim gunjevima razlog za iznošenje.

Oko stabla kod dječijeg vrtića postavili kuke, za objesiti viškove kruha u vrećicama, da ih uzme netko gladan, kome je potreban.
Noću je netko povratio u kesu, po ostavljenom kruhu, u kesu što se jednom rukom njihala na kukici.







TANKER UZ GRANICU
 

Kada je umrla strina Milja, sjedio sam do peći, na sećiji, mislio sam kako jedno srce, negdje sam pročitao, u toku samo jednoga dana ispumpa 7 000 (slovima - sedam hiljada) litara krvi. Preračunavao sam u sebi, pa to su desetine naftnih tankera, u toku nečijeg jedinog života.
Na simsu prozora, uz sasušenu krišku limuna, uvijali su se napušteni strinini morfijski flasteri. Gledao sam ih sa sećije, složene uz čašu sa zubalom pokojnice. Istiktakava se tako sedam hiljada litara eritrocitata s jedne na drugu stranu nas, mislio sam.
Kakva kretajuća sila, žilonosna, tankeri s muljevitim, skliskim crvenilom, voženi s kraja na kraj nas. I stanu.

Pa je prošlo četrdeset dana. Na istoj sećiji gledam u nedirnutu čašu sa zubalom, požutjelih oboda vode negdje do pola. Polovica zubala virila je iz vode u čaši. Flasteri su odnešeni, ali je limun ostavljen, posve sasušen.
Dvijestotineosamdeset hiljada litara od strinine smrti, samo je moje srce napumpalo. Cijeli svijet ništa i ne radi, nego nosaju srca koja pumpaju kruženja i griju meso krvokrovnih kućica.

I rodbina se okupila, i svinjče su za pomen uklali i pripremili.
Iza kuće, vidio sam kroz prozor sa strininim napuštenim zubalom, išpricano srce na svinjokoljčevu dlanu; grčilo sa na šmrku tople vode.
 
 
 
 
JUGOSLAVENI
 

U kapi meda bagrem skrio sjekiru:
To sin drvosječin doručkuje
Već umilovanih dlanova

Šuma zasrnjena lovcima
Da se svakom zrnu
Prosačmava

U zagradi budi rečeno
Lazar je umro dvaput
Isus jednom

Ruci s mačem
Kažiprst se uzdrhtao

Mrtvi vrate svoja imena
Neizgovorivosti
U blagoslovu mucanja
Samo stignu mahnuti


Objavi komentar Blogger

 
Top