DARKO CVIJETIĆ



DVIJE PRAZNINE OD MENE
 
 

Tijela vrabaca nad crkvom
Vanjska strana očiju
Ili pripreme lova na obrok
I etida i pištolj

Mogu se repetirati
Vojni svećenik veže pupak
Novomatere na dajcu
Jagodice smežurane

Bijelim mokrim vešom
Raspremao sam
Svoju pjesmu pa je bilo
I šapica i sanskrtskih opisnina

Ostaju još nakupine straha
Kao u ženama iz Bosne
Ili u bogaljevoj kapi na šanku
Gravuravanje imena po mramorima
 
 
 
 
SAV CVIJETIĆ OVOGA SVIJETA 
 
 
Nema opisa da stvara
Ikakvu svetkovinu
Preci na prečici ogrnuti
Kao nakon spaljivanja

Negdje si čitao ili si
Pipao više niti sam ne znaš
Lutkar koji u mraku
Može uvrtati glave

Odaje mladih matera
Mirišu na vratne vene
Psi se oponašaju šutke
Nomadi se dave bez imena za more

Kada svi umremo
Prva će ustati mama da otvori prozore
Zvat će na doručak
A nitko neće ustati

Niti će iznositi drva za njom
Čim se vrati ležaju
Presvučena u dugotrajniju
Tridesetgodišnju košulju

Reći ćeš brate kako je to raj
Biti tolika ranjivost
 
 
 
 
SJEVDALINKA
 

Otpiljena šapa lavice
S ulaza u pogođen muzej

Izdahtat će cijelu šumu
Istrčali kneginjin hrt

Reveruju se svatovi
Tetovirnom ružom

Stvari
Koje ničemu ne služe
Uđu mi najzad u sobu

Opis nečijeg umiranja
U posuđenoj knjizi
Neotvoren grize korice
 
 
 
 
SRCE JOŠ DA KLIČE, DA ŽURI, DA ŽURI
 
 
Sada je svejedno
Mrlje na podu pučke kuhinje ili praporak
Na šamanskom tirzosu

Počneš
Zapuštati rukopisanje

Pod tušem shvatiš
Da su ti i testisi sijedi

Grč nečije donje usne u publici
Neprecizan i mokar kao posljednji Dan republike

U limfovode više ne zalazi sumnja
Sve više o nebu mislim
Praznoruk i u pidžami

Meka okovratna lisica bez utrobe
 


Objavi komentar Blogger

 
Top