IVAN LOVRENOVIĆ
Darko Cvijetić, MALI EKSHUMATORSKI ESEJI, izbor
Mali ekshumatorski eseji knjiga je poezije Darka Cvijetića koju je objavila Zadužbina Petar Kočić,
Banja Luka – Beograd (urednik Nikola Vukolić). Cvijetić je autor koji
se na način u nas nečuven i neviđen u poeziji bavi jedinom ozbiljnom
temom – sudbinom ljudskoga mesa i ljudskoga srca određenom ratom, ne
bilo kojim, našim ratom što u navratima traje odavno, i nikad ne
završava, a plamsao je i nedavno, prije ciglih dvadesetak godina.
SAVLOVA
Kaže
Sve stvari kada ih staviš
Okomito
Jednu preko druge
Tvore križ
Jedino čovjek
Kada ga staviš okomito
Preko drugog čovjeka
Ne bude križ
Nego dva križa
Ako trećeg dodaš
Eto gomile
Eto svastike
Eto polomljenih ruku
UKRATKO O RATU
(za Sašu K.)
Umorno sam gledao kako uvečer 31.V 1992.
Gori gradska džamija
Od vojske zapaljena
S prozora solitera vidio sam munaru
Kako pada u oganj
I 2008. godine s istoga prozora
Još umorniji gledao sam kako
Džematlije veliki vatromet
Prave
Kroz staklo vidio sam rasipanje
Svjetla ispaljenog
Oko munare optočene sijalicama
Puno je to vatre
Kažem mladom imamu
Uz kavu u centru
Da Allah je veliki odgovora
Zato na tvojem soliteru i imaju
Umorni prozori
PRILOZI KRITICI KNJIŽEVNE NAGRADE SKENDER KULENOVIĆ
Dali su kabanicu onome koji je pokazao gdje se
nalazi masovna grobnica u Tomašici
Koji je šutio dvadesetdvije godine
Jer je žestoka kiša padala kada je pokazao – evo
ovdje, rekao je
Petnaest metara duboka
Gotovo hektar s hiljadu tijela
Ali ja tebi pišem Havo
Kojoj su jučer javili da su joj našli u njoj i tijela šest
sinova i oca im
Havino brdo kostiju
Mater moja Stojanka rekla bi da voćnjak naš
posiječem i dam ti samo za daske
Za tabute i nišane
Šest tvojih utroba
Mogli su ih ne naći
Mogli su ih s rudom željeza na vagone pa u peći
visoke u Zenici i Sisku
Mogli su šipke čelične postati i postave za brodove
Mogli su se vratiti jednom rosfrajni ucakljeni
navareni jedan na drugi
I svemu bi se otad uzimala – sonetnina
I dlanovima koji su milovali kuniće
I zrnevlju u golubljoj utrobi
I kruhu ukuglanom pod jezikom
Tebi pišem Havo Trnopoljko majko šest lubanja
dvanaestoro očiju dvanaestero ruku
Eno se tamni i Knešpolje i Briševo i Zecovi i
Mrakovica
Pišem ti ja Stojankina ostarjela kćer
I bista Skenderova na kiši drhti pod krstom
Iščupava joj se kosa al nema ruku nema čim
Tebi Havo čija ruka kabanicu daje
Onom djetetu nečijem
Da ne kisne
Petnaest metara iznad razbacane djece
MEDEJA U KASARNI VIKTOR BUBANJ SARAJEVO '92.
Mali iz Varaždina poručnik
Gogi iz Čačka
Crni onaj Hrvat iz Zenice
Onaj dečko što ga je metak na
Kapiji kraj tamića s hranom
Meho iz Tuzle i s naočalima
Slovenac Marko mislim
I Zlaja znaš da je
Buraz uletila zolja kod dežurnog oficira
Kad su nam odsjekli struju pa hranu
Upaljačem smo
Paštete podgrijavali Gavrilović
Provriju pa popiješ
Beskruha
Ni vidjeli nismo Sarajeva
Čuli samo za Ferhatovićev ćevap
Pa Samir
Pamov metak mu jaja raznio iskrvario
Znaš da smo govorili kako su svoga
Na moj rođendan izašli
Sarajka me pljunula izdvojila se
Iz špalira građana
U facu mi pljunula jebala mi četnomajku
A mama Hrvatica
Pa Šiptar bože što bi s njim
Izašao posljednji i plakao
Pod ceradom dajca
Mlada mrtva vojščica
Vojkica regrutarija jeneae
I danas na nebu po grobariji
Mladobog ih posjeti
E momci
Pa im prstima po rebrima
A znate li vi meni kako je
Presađenu srcu
Truliti
U tuđem skeletu
RUDA ŽELJEZA OD KOJE JE PREDSJEDNIČKI BROD
Gogi iz Čačka
Crni onaj Hrvat iz Zenice
Onaj dečko što ga je metak na
Kapiji kraj tamića s hranom
Meho iz Tuzle i s naočalima
Slovenac Marko mislim
I Zlaja znaš da je
Buraz uletila zolja kod dežurnog oficira
Kad su nam odsjekli struju pa hranu
Upaljačem smo
Paštete podgrijavali Gavrilović
Provriju pa popiješ
Beskruha
Ni vidjeli nismo Sarajeva
Čuli samo za Ferhatovićev ćevap
Pa Samir
Pamov metak mu jaja raznio iskrvario
Znaš da smo govorili kako su svoga
Na moj rođendan izašli
Sarajka me pljunula izdvojila se
Iz špalira građana
U facu mi pljunula jebala mi četnomajku
A mama Hrvatica
Pa Šiptar bože što bi s njim
Izašao posljednji i plakao
Pod ceradom dajca
Mlada mrtva vojščica
Vojkica regrutarija jeneae
I danas na nebu po grobariji
Mladobog ih posjeti
E momci
Pa im prstima po rebrima
A znate li vi meni kako je
Presađenu srcu
Truliti
U tuđem skeletu
RUDA ŽELJEZA OD KOJE JE PREDSJEDNIČKI BROD
1.
Jednoga je jutra
S užasom
Kukac shvatio da je ponovno
Gregor Samsa
Ruke kosa kosti oči
Sve opet izraslo
Vraćen iz pauka
Okružen
Mrtvoleptirima
2.
Danilo Kiš je 1986. dobio
Književnu nagradu
Skender Kulenović i
(kao gost rudara koji su
financirali nagradu)
Posjetio kopove rudnika
Tomašica
Postoje fotografije Danila i Pascal
Dok u pozadini
Prolazi demper pun željezne rude
Tako on
Rođen po logorologici
Dobija nagradu imenom bošnjačkog
(ne židovskoga)
Revolucionara
Na mjestu koje će
Oh skoro vrlo skoro
Za godina šest
Postati najvećom logorgrobnicom
Nakon Drugog
Zatim tu dođe
Boris Davidovič:
Pasji sinovi Daniluška
Nisu ni ime
Promijenili
Lancima
ARGONAUTSKA
Godine 1982. bio sam osmi razred
I za takmičenje Titovim stazama revolucije
Napisao priču
O tri brata – Omaru Tomi i Ljubi
Imena sam im dao po tri rudnika željeza
Omar Omarska
Toma Tomašica
Ljuba Ljubija
Dobio sam nagradno ljetovanje
Na jadranskoj obali u Medulinu
Deset su godina kasnije
Grobnice masovne stvarane a dvadeset tražene
U Omarskoj Tomašici Ljubiji
Ljuba je ubijao Omare
Toma sakrivao tijela po rudničkim kopovima
Napisao sam priču
O Argonautima
I zlatnorunim rebrima u rudi željeza nađenim
U čelik pretapanim
Od kojeg je livan brod
Nagradu sam dobio
Da vozim taj brod
Natrag po stazi revolucije
DEDA JOVIČINO SJEĆANJE NA KUĆU U LICI
Na Nacionalnoj geografiji gledamo baba i ja
Kako dva ptića u gnijezdu
Kljunićima tuku u glavu trećeg
Dok im mater stoji pored na drugoj grani
S ulovljenom hranom u kljunu
Mirno čeka da nahrani pobjednike
Sinoć smo eto gledali isto na Nacionalnoj
Kako nerođena ajkula u maternici
Ubija prvu do sebe ne može izdržati
Bila curica u komšiluku kod nas
Krivo joj bilo četvorogodišnjoj
Što joj je mama trudna i što će dobiti brata
Ovako se igrale –
Mater legne na leđa pa mala kroz njezina
Usta doziva bracu viče nemoj još izaći Tooodoooreeee
I kad je mater u sedmom mjesecu mrtvorodila
Mala zašutila ne priča godinama
Oj Todore pa ti pobjednike čekaj
http://ivanlovrenovic.com/
Jednoga je jutra
S užasom
Kukac shvatio da je ponovno
Gregor Samsa
Ruke kosa kosti oči
Sve opet izraslo
Vraćen iz pauka
Okružen
Mrtvoleptirima
2.
Danilo Kiš je 1986. dobio
Književnu nagradu
Skender Kulenović i
(kao gost rudara koji su
financirali nagradu)
Posjetio kopove rudnika
Tomašica
Postoje fotografije Danila i Pascal
Dok u pozadini
Prolazi demper pun željezne rude
Tako on
Rođen po logorologici
Dobija nagradu imenom bošnjačkog
(ne židovskoga)
Revolucionara
Na mjestu koje će
Oh skoro vrlo skoro
Za godina šest
Postati najvećom logorgrobnicom
Nakon Drugog
Zatim tu dođe
Boris Davidovič:
Pasji sinovi Daniluška
Nisu ni ime
Promijenili
Lancima
ARGONAUTSKA
Godine 1982. bio sam osmi razred
I za takmičenje Titovim stazama revolucije
Napisao priču
O tri brata – Omaru Tomi i Ljubi
Imena sam im dao po tri rudnika željeza
Omar Omarska
Toma Tomašica
Ljuba Ljubija
Dobio sam nagradno ljetovanje
Na jadranskoj obali u Medulinu
Deset su godina kasnije
Grobnice masovne stvarane a dvadeset tražene
U Omarskoj Tomašici Ljubiji
Ljuba je ubijao Omare
Toma sakrivao tijela po rudničkim kopovima
Napisao sam priču
O Argonautima
I zlatnorunim rebrima u rudi željeza nađenim
U čelik pretapanim
Od kojeg je livan brod
Nagradu sam dobio
Da vozim taj brod
Natrag po stazi revolucije
DEDA JOVIČINO SJEĆANJE NA KUĆU U LICI
Na Nacionalnoj geografiji gledamo baba i ja
Kako dva ptića u gnijezdu
Kljunićima tuku u glavu trećeg
Dok im mater stoji pored na drugoj grani
S ulovljenom hranom u kljunu
Mirno čeka da nahrani pobjednike
Sinoć smo eto gledali isto na Nacionalnoj
Kako nerođena ajkula u maternici
Ubija prvu do sebe ne može izdržati
Bila curica u komšiluku kod nas
Krivo joj bilo četvorogodišnjoj
Što joj je mama trudna i što će dobiti brata
Ovako se igrale –
Mater legne na leđa pa mala kroz njezina
Usta doziva bracu viče nemoj još izaći Tooodoooreeee
I kad je mater u sedmom mjesecu mrtvorodila
Mala zašutila ne priča godinama
Oj Todore pa ti pobjednike čekaj
http://ivanlovrenovic.com/