MIHAIL ŠIŠKIN


PORATNA EUROPA KAO PREDRATNA EUROPA



Sjećam se kako sam u djetinjstvu u znanstveno-popularnom časopisu za odrasle čitao o svemirskim crnim rupama, pa me spopao strah. Pomisao da naš svijet gutaju te breše u kozmosu nije mi dala mira dok nisam postao svjestan da je sve to tako daleko da nas neće dosegnuti.

I eto, crna rupa probila je naš svijet sasvim blizu. I stala gutati zgrade, ceste, vozila, zrakoplove, ljude, cijele države. U tu crnu rupu već su upale Rusija i Ukrajina. Pred našim očima guta Europu.

Ta rupa u svijetu duša je jednog vrlo usamljenog čovjeka koji stari. Ta je crna rupa njegov strah.
Televizijske snimke koje su ovjekovječile kraj Sadama Huseina, Mubaraka, Gadafija, bile su pozdravi koje mu je slala sudbina iz egzotičnih zemalja. Prosvjedi stotina tisuća ljudi u Moskvi, koje su samozvancu pokvarile radost inauguracije, postali su signal opasnosti koja se približava. Sa sramotnim Janukovičevim bijegom uključila se sirena za uzbunu: ako su Ukrajinci uspjeli otjerati svoju bandu, onda je to primjer na koji bi se mogao ugledati bratski narod. Nagon za samoodržanjem smjesta se aktivirao. Sve diktature imaju univerzalni recept za spas: valja stvoriti neprijatelje.

Potreban je rat. Ratno je stanje životni eliksir režima. U domoljubnoj ekstazi stanovništvo se ujedinjuje sa svojim "nacionalnim liderom", a svi nezadovoljnici mogu se proglasiti "nacionalnim izdajnicima".
Ruska televizija naočigled se pretvorila iz sredstva za razonodu i obmanjivanje u oružje za masovno uništenje. Novinari su postali poseban rod vojske, možda i najvažniji, važniji od strateških raketa. U oštećenom mozgu zombificirane nacije stvorila se naručena slika svijeta: "ukrofašisti", koji izvršavaju volju Zapada, vode rat do istrebljenja protiv "Ruskog svijeta".

"Na Krimu nema ruskih vojnika" – izjavljivalo se proljetos na sav glas s podrugljivim smiješkom. Na Zapadu nisu mogli shvatiti kako netko može tako drsko lagati u oči svome narodu? Ali stanovništvo nije to poimalo kao laž: mi se međusobno odlično razumijemo, a prevariti neprijatelja nije grijeh nego junaštvo. S kakvim se ponosom poslije priznalo: "Ruski vojnici bili su na Krimu!"

Vratili smo se u sovjetska vremena totalne laži. Vlast je sa stanovništvom obnovila "društveni ugovor" pod kojim smo živjeli desetljećima: znamo da mi lažemo i da vi lažete, i nastavljamo lagati kako bismo preživjeli. Pod tim Contrat social odrastali su naraštaji. Tu laž čak ne treba nazvati grijehom – u njoj je bila koncentrirana snaga vitalnosti, moć preživljavanja. Nužnost preživljavanja u zatvoru zahtijeva od čovjeka određene osobine, specifični psihički ustroj. Vlast se bojala svoga naroda i zato je lagala. Stanovništvo je sudjelovalo u laži jer se bojalo vlasti. Društvo izgrađeno na nasilju i strahu opstaje pomoću laži.

No, samo nasilje i strah za takvu sveobuhvatnu laž su malo.

Zašto otac specijalca koji se vratio iz Ukrajine u Rusiju bez nogu piše na Facebooku: "Moj je sin vojnik, izvršavao je zapovijed, stoga što god da mu se dogodi, u pravu je, i ja se ponosim njime." Ljudska svijest odbacuje pomisao da ti je sin otišao ubijati bratski narod i postao bogalj ne braneći svoju zemlju od stvarnih neprijatelja, nego zbog paničnog straha neuglednog pukovnika da će izgubiti vlast, zbog ambicija hrpice lopova koji su okružili tron.

Kako priznati da je upravo tvoja zemlja, tvoja domovina agresor, da je upravo tvoj sin fašist? Jer domovina je uvijek na strani dobra. Zato kad Putin laže u oči svojoj zemlji, svi znaju da laže, i on sam zna da svi znaju, ali njegovo biračko tijelo slaže se s njegovim lažima.

Kad Putin drsko laže u oči zapadnim političarima, sa živim zanimanjem i ne bez užitka promatra njihovu reakciju, naslađuje se njihovom smetenošću i nemoći. On bi da se Kijev, kao zabludjeli sin, na koljenima vrati u očinski zagrljaj carstva. Siguran je da će se Europa malo uskomešati pa se smiriti, prepustivši Ukrajinu bratskom silovanju. On nudi Zapadu da se pridruži Društvenom ugovoru laži. Treba reći samo "Putin je mirotvorac" i složiti se sa svim točkama njegova "mirotvornog" plana.

Sankcije zapadnih zemalja protiv Rusije bojažljiva su nada da će ekonomske teškoće među Rusima izazvati nezadovoljstvo režimom i potaknuti ih na aktivne prosvjede. Nažalost, nada je uzaludna. Ima jedna poznata ruska izreka: "Udri svoje da se drugi boje."

Nemoguće je zamisliti da bi u Berlinu ili Parizu iznenada izdali ukaz kojim se odjednom zabranjuje uvoz prehrambenih proizvoda. Provala negodovanja istog bi dana podigla zemlju na noge. A u Rusiji je takav ukaz samo povećao ionako pretjerani rejting vladara. Putin zna razliku između svoje vlasti i vlasti europskih demokracija. Demokratske vlade snose odgovornost za ljude i njihovu budućnost ispred svojih birača, a u diktaturi postoji samo odgovornost za izvršavanje zapovijedi. Svaki diktator nada se besmrtnosti, i budući da je to nemoguće, spreman je odvući u crnu rupu one koje prezire. A on prezire sve, i svoje i druge.

Putin zna da onu crvenu liniju koju je on davno ostavio iza sebe Zapad neće moći prijeći. Ta je linija spremnost za rat. Ljudskoj je psihi teško prijeći iz poratnog doba u predratno. Sredstva masovnog informativnog terora u Rusiji pomogla su Rusima učiniti taj korak. Štoviše, Rusija je već u ratu. U neobjavljenom ratu protiv Zapada. Lijesovi s poginulim ruskim vojnicima krenuli su iz Ukrajine u ruske gradove. Europa psihološki zaostaje, još planduje u opuštenom predratnom dobu.

Europljani nisu spremni za novu stvarnost koja je nastupila. Pustite nas na miru! Potrudite se da nam bude kao što je bilo: radna mjesta, plin, mir! Nikakva isporuka oružja Ukrajini! Ne smije se započeti vojni sukob u nuklearnom dobu zbog tamo nekog Mariupolja! Zar svijet mora stradati u katastrofi zato što Ukrajina želi u Europu? To nas Amerikanci žele posvađati s Rusima! Za sve su krivi američki imperijalisti i europski birokrati! Čemu sankcije ako zahvaćaju i nas? Evo, Francuzi su već spremni izaći na ulicu prosvjedujući "protiv američkog diktata koji prisiljava Francusku da otkaže isporuku 'Mistrala' Rusiji". Moskva u Ukrajini brani svoje interese! I možda su u Kijevu doista fašisti na vlasti? Možda je Majdan na početku i bio narodni ustanak, ali vlast je potom preuzela nacistička hunta. Zašto bismo ih onda podupirali i svađali se s Rusijom?

Putin nudi mir! Mi želimo mir!

Putinu se slaže računica: prije će stanovništvo na Zapadu, uplašeno gospodarskim razmiricama i mogućnošću rata, izabrati novu vlast i zamijeniti Putinove neprijatelje popustljivijim političarima, nego što će Rusi izaći prosvjedovati zbog rasula i porasta cijena.

Putin je ponudio Europi svoj Contrat social. I sa svakim novim čovjekom koji ga je spreman sklopiti crna će se rupa širiti.
Treba shvatiti: poratna Europa već je postala predratna.



Preveo Igor Buljan


P.S. 

Slavni ruski pisac Mihail Šiškin, rođen je u Moskvi, sada sa stalnom adresom u Švicarskoj, u književnosti se pojavio '90-ih te je odmah zamijećen kao veliki talent. Jedini pisac koji je osvojio sve tri glavne ruske književne nagrade, kojeg kao izvanrednog stilista uspoređuju s Nabokovim.
"Guardian" je Šiškina proglasio najvećim živućim ruskim romanopiscem.
Njegov spisateljski rad prati i snažan politički angažman.
U Hrvatskoj je upravo izašao njegov najnoviji roman "Pismovnik" u izdanju Naklade Ljevak. Po prvi put dolazi u Hrvatsku gdje je u sklopu gostovanja europskih pisaca Europea u dvorištu sudjelovao na tribini 23. rujna...


Večernji list, 2014. 


Objavi komentar Blogger

 
Top