DARKO CVIJETIĆ



Vitesse de libération de l’être/BRZINA OSLOBAĐANJA BIĆA
Kažu stari i sad po selima - kiša kome u lijes pada, taj je bio dobar čovjek. Iz meneiskopina cure potočići kao iz naguranih kišobrana u porti crkve. Desni s vještačkim zubalom sve su mi hladnije od vode koju gutam i mesa koje žvačem. Otkad je moj prijatelj s nerođenima ili otkad sam u godinama kad se prestaje sebe gledati golog u zrcalu - otada više vjerujem svojoj sjenci i njezinu crnilu. A crnilo - žiletikava žica kojima se europljani štitimo od plutajućih sirijskih dječaka, mali skladni žiletići urolani u bale i namotaje. Prsti su mu umorni od nemanja brojanice među njima, tom crnilu. Glas mi je za riječ sporiji od rečenice koju bi da izgovori. Neće je niti izreći, poluispisuje je, zaustavi se, iza ustavi se. 

Sedmoga je studenog bila dženaza mladoumrloj Sari G. (30) na gradskom mezarju. Dok su čučeći muškarci molili oko njezina umotanog tijela, s druge strane groblja, preko kanala, neki momci dovikuju : Turci!! Jedan se skinuo do koljena, mašu, skaču, viču. Ženu polože u mezar. Iz meneiskopine opet curi, sabira se u jednu lokvicu, kao na linoleumu po hodnicima. U hodniku. Ili kod nečijih vrata. Liježe Sara u zemlju (oj, tabutu, mili krevetu - tako se pjeva u drami Mate Matišića) lopate se cinkaju na zubatu suncu, momci dovikuju, kažiprstima režu si vratove.

U fizici, brzina oslobađanja zove se brzina koju tijelo treba postići da se oslobodi gravitacije drugog tijela, da izbjegne njeno gravitacijsko privlačenje. Slovo Ajin, 16. slovo hebrejskog alfabeta, označuje brzinu koju mora imati biće (l) da se oslobodi gravitacije drugog (*l), tj. da se beskonačno udaljava (zagrada označuje udaljenost). Drugim riječima, Ajin s indeksom l je ona dana brzina l-u koja će povećavati udaljenost između l i *l u beskonačnost” kaže Laurent Derobert (1974.) u proizvodnji egzistencijalne matematike.

Trećim riječima, Saro, oni su također od blata, udaljeni od tebe za čitavu ideju što uopće s šakom blata, čemu udahnjivati oblik, unositi vodu. Sad mogu da vidim rečenicu koju kasnim. U njoj je jesenski sumrak. Sarina mater povraćala je s onu stranu ograde mezarja, okružena staricama. 

Tako je s nerođenima, svaki im sanduk prazan, svaki pun kiše.


Objavi komentar Blogger

 
Top