DARKO CVIJETIĆ




LUTKA ALMA RAĐA MRTVU DJECU



1. Teorija relativiteta

Loren Seksik napisao je knjigu o Einsteinovima, gdje nalazim podatak da su Mileva Marić Einstein i Albert Einstein imali troje djece – kćerku Lizerl, „koju su napustili prije vjenčanja“ (!?), te dvojicu sinova – Hansa Alberta i, mlađeg, Eduarda rođenog 1910. u Cirihu.
Sa šest godina, mali Eduard svirao je Bacha na klaviru i čitao Shakespeareove drame a sa dvadeset godina dijagnosticirana mu je shizofrenija.
Otac Albert Einstein, posljednji je put posjetio bolesnog sina 1933. u psihijatrijskome azilu Burgelci, kod Ciriha, prije nego je emigrirao u SAD pred nadirućim nacizmom.
Eduard je tada imao dvadesettri godine.
U psihijatrijskom azilu proveo je ukupno tridesetpet godina.
Umro je 1965. u pedesetpetoj godini, posve zaboravljen, kao ludnički vrtlar.
Pokušavao se sjetiti tko je. Okružen cvijećem.
Ili ne, neokružen cvijećem.

2. Lutkarica

Lutkarica Henrietta Moos, po narudžbi slikara Oskara Kokoške, i dakako po njegovim nacrtima, napravila je žensku lutku, visine stošestdeset cantimetara – od srpnja 1918. godine do ožujka 1919.
Bila je to lutka koja je predstavljala Almu Mahler, rođenu Schindler, sa svim njezinim tjelesnim oblinama.....Slikar ju je toliko volio, da je molio lutkaricu da po njegovim crtežima napravi njemu, samo njemu njegovu Almu, olutkanu, vjernu Almu.
Nazvali su je Schweigsame Frau ili Tiha žena.
Alma je s Oskarom dvaput bila trudna, ali nijednu trudnoću nije uspijela „iznijeti do poroda“. Lutka je mirovala. Ponekad, Oskar ju je izvodio u šetnje ili u Operu.

3. Mrtva djeca

Alma Mahler, rođena Schindler (1879 – 1964), prije Oskara K. bila je udata za Gustava Mahlera, devetnaest godina starijeg kompozitora i koncert majstora. S njim je imala dvije djevojčice – Mariu Annu „Putzi“ (1902 – 1907) i Annu Gucki (1904-1988), kiparicu.
Kiparicu, ne lutkaricu.
Smrt male Putzi raznijet će taj brak, i Gustav će biti ostavljen da prema poeziji Friedricha Rikerta sklada Pjesme mrtvoj djeci ( Kindertotenlieder)
Alma se udaje za arhitektu Bauhausa Waltera Gropiusa, s kojim je imala kćer, koja je umrla u osamnaestoj godini, i sina, hidrocefala, koji neće poživjeti, a Walteru će reći da dijete nije bilo njegovo, i da je zanijela dok je Walter bio u ratu.
Alma je umrla 1964. godine u dubokoj starosti, i pokopana je u Beču. Od njezine glazbe, preživjelo je sedamnaest pjesama, koje se i danas izvode. Gustava je nadživjela za pedeset godina.
Pod starost, vele, proganjala su je njezina mrtva djeca

4. Fontana

A Oskar? Ne Oskar Schindler s listama, nego Oskar Kokoška s lutkom Alme M. ? Jedne je večeri Kokoška pozvao frakirani bečki komorni orkestar na „večer sa šampanjcem“. Smjestio je glazbenike u baroknu fontanu i oni su svirali za jedinu u publici – lutku Alme Mahler.
Lutka je slušala, začuđena kao prava Alma dok sluša muziku Gustava Mahlera.
Pijani Kokoška jednog trenutka, grohotom se smijući, razbija bocu crvenog vina o glavu lutke Alme Mahler.
Glava odlijeće u baroknu fontanu, i crveno se vino, kao krv usirava oko vrata obezglavljene lutke.
Alfonso Cruz piše da je tako završila Kokoškina lutka. ( U istoimenom romanu)
Tiha žena bez glave u baroknoj fontani.
Sada mogu dodati i da se lutkarica Henrietta Moos ubila tabletama, odmah iza četrdesetog rođendana. Oskarova lutka Alma ostat će njezino jedino poznato djelo
5. Mahlerova nećakinja
Sestra Gustava Mahlera zvala se Justina, i bila je udata za Arnolda Rosea.
Njihovo dijete dobilo je ime po Almi.
Alma Rose rođena je 1906. godine i ostat će zabilježeno da je vodila komorni orketar u - Auschwitzu!
A Alma Mahler djevojački – Schindler, kao jedan drugi Oskar.

6. Makaze

Mrtva djeca, relativnost, dječak ogromne hidrocefalne glave, lutka bez glave, ludnički baštovan, logorski orkestar ispred gasne komore.....
Kćerka šuti. Unuka glođe gumenu lutku. Desni čvrsnu.
Kako je demokracija osporavanje moći, valja šišati ogradu oko groblja.






PRSA REČENICE
 
 

Tuga šeširskih kunića koji
Mirišu na oznojeno tjeme i sjeno
Nabrzinu košeno pred kišu.
Kada postanem tanak obris

U kćerkinom sjećanju na moje jutarnje
Smijanje. Otkopčane rečenice, bolje –
Raskopčane oko vratova.
Vidi im se žila damaravica.

Kao da se fotošopiram potpuno sijed
S djecom ispod maslina.
Kazano na smrtskom, ponovljeno na smrtskom:

Prašina uplašena krupnom kišom
Koju slijepi konji redovito
Zamijene za uplakanost angela nad sobom.
 
 
 
 
 
 
SNIJEG JE DOBRO PAZIO DA NE PADNE
 
 
 

Posjetio sam staricu u bolnici. Bilo joj je hladno, stalno joj je bilo hladno, cvokotala je ispod ćebeta navučenog gotovo do usta.
Naišla je medicinska sestra i baka joj veli - "dala si mi nečiju ledenu krv, smrzavam se od kad je u meni.
Moje srce to neće moći zagrijati."

Snijeg je bio natopljen i crven.
Uzeo sam ga u dlanove i grijao, sve dok se u crvenu kap nije otopio. Uvijek bih nakon kućnih krmokolja, bježao iza štale i crvenim kažiprstima brisao tu suzu namrljavši obraz.

Zamomčio se. Gotovo je, govorila baka.
Orahe zubima krši na užas porculanskih gospica u regalu i jede im mozgiće boje odsječenog nokta.

Objavi komentar Blogger

 
Top