Vitez, hrast, miris vafla, Darko Cvijetić

(na 72. godišnjicu pogubljenja Mire Cikote)

*

Eno, nedostaje šljem, nakon što se vitez Don Quijote odjene i naoruža

smiješnim mačem

Tužnoga lika princ ga oprobava, stavlja ga na glavu, udari ga jedanput

i takvim mačem

Raspada se od slabog dodira, taj jad i bijeda od šljema

Ali, Don Quijote ponovno popravi šljem i ponovno ga postavi na glavu i -

“ne mareći da učini nov opit, on nađe da je to prekrasan i potpun šljem”


Šljem je jednom pravljen i na prvoj provjeri slupan i uništen

Pravljen je i drugi puta, no vitez je odlučio da provjere drugi puta

neće ni biti



Da, to je doista prekrasan, čvrst i potpun šljem

Narodnu herojku Jugoslavije Miru Cikotu, rođenu Pralica, ustaški su fašisti

objesili 27. 8. 1942. u Prijedoru, na tadašnjem glavnom gradskom trgu s

česmom zvanom Jereza

Sama je, zapisali su svjedoci, hrabro navukla omču oko vrata

Bila je sekretar Mjesnog komiteta KPJ za Prijedor (naslijedila uhapšenog pa

ubijenog Muharema Suljanovića), majka djevojčice Ljilje i supruga predratnog

sudije Bože Cikote


Mira je partizanima u proljeće 1942. dostavila precizan raspored ustaških i

njemačkih snaga u gradu, zahvaljujući izvjesnom Kotarskom, doušniku među

ustaškim činovnicima


Prijedor su 16. maja 1942. partizani oslobodili i

čuvali teritorij nešto manje od mjesec dana

Partizanski avion se spustio pored čaršije

Komandant je bio Josip Mažar

zvani Šoša

U zanosu osloboditelja, partizani su pobili do 400 civila u čaršiji

i okolici i pokopali ga u četiri masgrobnice na Glavici u Čirkin Polju


Onda su se Nijemci i ustaše vratili u grad

Počeo je pogrom i ubijanje Srba, naroda, antifašista na svakom metru

Silna je nejač bježala u Kozaru pred fašistima

Miru su s kćerkom ustaše uhvatile u zbjegu

Tukli su je

Pred kćerkom

Kod Henića dućana

U Crnoj kući, u Banja Luci


Na smrt vješanjem osudio ju je ustaški sudija Marić

Možda i predratni kolega sudije Bože Cikote?


Dovedena je iz Crne kuće na trg s česmom zvanom Jereza, u Prijedor

Hrast se njihao na vrelom avgustovskom vjetru

Miru su objesili na njegovu veliku olistalu granu, što se prelijevala gotovo

nad česmu zvanu Jereza


Pa su partizani pobijedili


Ustaškog sudiju Marića, o istu granu, o isti hrast su objesili

pored česme zvane Jereza, na tadašnjem glavnom gradskom trgu

Isti hrast, isti trg, drukčije jutro, drugi vrat, namotaniji konopac, još više

naroda, buke i bijesnih povika


Šljem je jednom pravljen i na provjeri slupan

Pravljen je i drugi puta


Hrast je posječen

Jednoga proljeća pred novi rat

Mirisala je čokoladna smola iz Tvornice keksa i vafla MIRA CIKOTA,

pored željezničke stanice


S druge strane ulice, suprotno od trga s česmom zvanom Jereza,

spomenik je doktoru Mladenu Stojanoviću, legendarnom partizanskom

komandantu, Narodnom heroju Jugoslavije


Njemu je u pogled brat njegov kipar Sreten, UVAJAO obješenu Miru i

hrast, s trga preko puta


Hrast se sručio na zemlju

Pred novi rat

Čokolada je mirisala


I gimnaziji MIRA CIKOTA u Bosanskoj Dubici su promijenili ime

Nakon novog rata

I osnovnoj školi MIRA CIKOTA, ime su promijenili, u Prijedoru

Nakon novog rata

Tvornici keksa i vafla ostalo u imenu samo MIRA

Nakon novoga rata


Nova je i česma, nekada zvana Jereza


Na mjestu gdje su objesili Miru Cikotu, gdje je poslije visio

njezin sudija, gdje su hrast bogat oborili – sada stoji divovski

šestmetarski krst, u metalu i bronci,

spomenik palim srpskim

borcima

Nakon novoga rata


Hrast je pao

Isječen potom


Na istom mjestu, gotovo iste visine, novopodignut krst


I Mladen, doktor, heroj Jugoslavije, preko ceste, s petokrakom na kapi,

s pogledom na hrast s kojega je otišla Mira, krst sada zagledava

RAZVAJANIM vidom

Onim vidom u kojemu su Mira i sudija na konopcima,

i hrast,

od kojega su možda stolice pravljene

Za neka novovješanja na trgovima i trgićima


Hrast je jednom sađen

I na provjeri slupan

Ljude se vješalo na njega, na jednu mu olistalu granu

Umjesto njega

krst je sađen drugi puta

I provjere neće biti

Da, to je doista prekrasan, čvrt i potpun hrast


U bronci i metalu uscvjetao,

neobjesiv, usprkos svim konopcima svijeta



Eno i vitez Tužnoga lika, na onoj strani ceste, suprotno od trga

s česmom zvanom Jereza

(od “Jugoslavenska Radikalna Zajednica”)

čeka Sretena

Da ga odmrzne

Da odu

Ponesu smiješne mačeve