SEDAM KRATKIH HASIDSKIH PRIČA
preveo s hebrejskog - Nenad Vasiljević
RIJEČI KOJE NISU PRIHVAĆENE
Po završetku jednog šabatnog objeda, obrati se rabin Moše hasidima koji su sjedili za njegovim stolom:
- Vidim da riječi koje sam vam uputio nisu prihvaćene ni od koga za ovim stolom. Ako me pitate kako to znam kad nisam prorok, niti sin proroka, objasnit ću vam velikom istinom. Stvari koje dolaze iz srca idu u srce. Ali, ako izgovorene riječi ne pronađu nikoga da ih prihvati, Stvoritelj pomaže osobi koja ih je izgovorila, pa se one vrate u njezino srce. Tako ja sada snažno osjećam da sve moje riječi kucaju u mome srcu.
Nedugo nakon njegove smrti, jedan od njegovih prijatelja je rekao:
- Da je imao bilo koga s kime bi mogao podijeliti svoje misli, još uvijek bi bio među nama.
DUŠA KOJA MI JE DANA, ČISTA JE
Rabinu Israelu Salanteru dođe jednom prijatelj s molbom da mu pojasni neke nedoumice oko vjerskog zakona. Za vrijeme razgovora rabin nije prestajao uzdisati, pa čovjek ne izdrža da ga na kraju ne upita:
"Mora da se nešto strašno dogodilo, zašto tako bolno uzdišeš?"
Rabin je na trenutak zastao, zatečen pitanjem, pa odgovori:
"Rukavi mog kaputa su poderani i puni masnih mrlja. Strašno mi je neugodno da me ti vidiš u ovakvom stanju. U trenutku kad sam toga postao svjestan, spoznao sam još bolniju istinu. Ako sam sada toliko posramljen zbog svojeg vanjskog izgleda, koliko ću se tek sramiti kad dođem na onaj svijet, kad otkriju sve poderotine i mrlje u mojoj duši, koje nisam ispravio kada je za to bilo vremena."
ISPRAZNOST SVJETOVNIH ŽELJA
Rabi Nahman iz Bratslava je ovako učio svoje haside.
Jecer ha-ra (zlo u čovjeku, zli nagon) je poput lakrdijaša koji trči kroz gomilu s visoko uzdignutom šakom. Nitko ne zna što u njoj drži. On ide od čovjeka do čovjeka i pita:
"Što držim u svojoj ruci?"
Svatko zamišlja da je u njoj upravo ono što on najviše želi. I tako, svi trče za lakrdijašem. Kad ih je sve prevario da ga slijede, on stane i otvori šaku. A u njoj nema ništa.
Na sličan način, zlo u čovjeku zavarava cijeli svijet. Svaki čovjek, u skladu sa svojom glupošću, pohotom i željama, trči za njim. Na koncu, ono otvara šaku, a u njoj nema ništa. Nitko ne može zadovoljiti svoje želje na takav način.
Svjetovne želje se mogu usporediti sa zrakama sunca. U tamnoj sobi one mogu izgledati kao stupovi svjetla. Ali kad čovjek posegne za njima, osjeti da u ruci nema ništa. To se odnosi na sve svjetovne želje.
SKROMNOST I ISTINA
Rabin Azriel Horowitz iz Lublina imao je običaj pitanjima uznemiravati rebea Jakova Jichaka iz istog grada. Jednom ga je tako pitao zašto okuplja i vodi učenike, kad je i sam svjestan da nije pravi rebe.
Strpljivo ga sasluša Jakov Jichak, pa mu kratko objasni kako niti sam ne zna što bi trebao učiniti. Na to mu rabin predloži da sljedeći šabat obznani 'činjenicu' da nije rebe, pa neka svatko odluči kako mu volja.
I dođe šabat, Jakov Jichak se ispriča za sva svoja ograničenja i pokuša objasniti kako osjeća da nije dostojan pozicije rebea. Njegova je skromnost imala sasvim suprotan učinak. Ljudi su mu počeli dolaziti i više nego prije.
Nakon nekoliko dana susretnu se njih dvojica i Jakov Jichak izvijesti rabina kako je učinio prema dogovoru, ali nije pomoglo. Dogodilo se upravo suprotno. Zamisli se rabin pa opet predloži:
"Ako to nije pomoglo, reci im onda suprotno, kako si najveći u svojoj generaciji, istinski cadik."
"Istina je da nisam rebe, ali isto tako nisam niti lažov. Kako mogu reći za sebe da sam cadik kad je to suprotno od istine," odgovori Jakov Jichak.
USPOREDBA
Požalio se jednom učenik Menahemu Mendelu iz Kotzka kako ima problem za vrijeme molitve: nikako ne može moliti, a da ne postane svjestan sam sebe.
„Postoji li tehnika kojom bih spriječio samosvijest da me ometa za vrijeme molitve?“ upitao je.„Jesi li ikada vidio vuka dok si sam hodao šumom?“
„Jesam,“ odgovori učenik.
„O čemu si razmišljao u tom trenutku?“
„Ni o čemu, osjećao sam samo strah i potrebu da pobjegnem.“
„Vidiš,“ odgovori učitelj, „u tom trenutku bio si samo prestrašen, bez trunke samosvijesti, ili svijesti o svom strahu. Upravo je to način kako trebamo moliti.“
TALIT KOJI SE NE MOŽE KUPITI
Hasidi pričaju kako je k cadiku, rabinu Menachemu Mendelu iz Kotzka, došao jednom mladić koji se nekoliko dana prije toga oženio. Umjesto da razveseli sve oko sebe, mladić je već na vratima briznuo u plač.
Sažali se rabin i pokuša nekako utješiti mladića. Ali sve je bilo uzalud.
Nakon nekog vremena, mladić jedva razgovijetno procijedi kroz suze:
"Prije nekoliko dana sam oženio djevojku, a njezin otac mi nije poklonio talit (kako je to običaj na hasidskim vjenčanjima)."
Cadik mu bez razmišljanja odgovori:
"Nema razloga za suze, umjesto u talit možeš se za vrijeme molitve zamotati u sve četiri strane svijeta."
DA IZBJEGNE SUD
Jednom je čuveni cadik, rabin Joshua Heshel iz Apta, bio na uobičajenom obilasku svojih hasida. Kada ga je put naveo preko jednog strmog brda, umorni konj nije više mogao vuči kočiju. U strahu da kola ne povuku iznemoglog konja nizbrdo, rabin hitro skoči s kola i mirno nastavi gurati kočiju.
Njegov ga pomoćnik začuđeno pogleda:
"Ne razumijem zašto rabin služi konju, kada bi trebalo biti obrnuto."
"Zato što se bojim da će me konj pozvati pred "Din Tora" (rabinski sud); tužit će me za nedostatak sažaljenja, jer sam ga tjerao da me vuče uzbrdo", odgovori rabin.
"Čak i da se to dogodi", nastavi pomoćnik, "rabin bi dobio parnicu, zato što su konji stvoreni da služe ljudima."
"Naravno", mirno će rabin,"da bih ja dobio parnicu, ali ja ću se rađe penjati nekoliko puta, nego da se parničim s konjem."
COMMENTS