Srednjoeuropski imaginarij, Jaroslav Pecnik

SHARE:

                                                                                  


JAROSLAV PECNIK


SREDNJOEUROPSKI  IMAGINARIJ



Povodom smrti Petera Esterhazija, klasika mađarske i svjetske literature



Prije dva tjedna u Budimpešti je (14. srpnja 2016), prerano, uslijed raka gušterače, u dobi od 66 godina umro mađarski pisac Peter Esterhazy, nesumnjivo jedno od vodećih imena (srednjo)europske i uopće suvremene svjetske literature. Svojim nekonvencionalnim, ali književno impresivnim djelom, na neponovljiv je (post)modernistički način širio ideje humanizma i slobode i prostore njihova ispoljavanja, o čemu je u nekrologu tako nadahnuto pisao ugledni književni kritičar Istvan Csuhai.

Slijedio je, po njegovom mišljenju, maksimu velikana francuskog realizma Gustava Flauberta kako „autor u svom djelu mora biti ono što je Bog u svemiru; svugdje prisutan, ali uvijek nedodirljiv“. I upravo je to Esterhazy s maestralnom lakoćom i upečatljivo činio i stoga ne čudi da je u relativno malobrojnom intelektualnom cercleu, nacionalistički neopterećene „mađarske republike slobodnog duha“ slovio kao jedan od korifeja antinacionalističke i antipopulističke misli. Sve što je radio i govorio bilo je praćeno s velikom pozornošću; doslovno svakom svojom gestom reagirao je na šovinizam, antisemitizam, neonacizam; zagovarao je slobodu dijaloga i duhovnu toleranciju i pomagao je mnogima (s)naći se i orijentirati u kaosu postojećih mađarskih i srednjoeuropskih društvenih i političkih kontroverzi i anomalija.

Uvijek je jasno iznosio svoje stavove tako da su ga cijenili i oni koji ga nisu voljeli, jer je bilo razvidno da se radi o časnom i visokomoralnom čovjeku i piscu koji slobodom ne trži političke poene, ništa ne traži za sebe na javnoj sceni, već, vjerovali ili ne, jedino želi i traži opće dobro. To mu je bio imperativ intelektualnog djelovanja. A, iza svega toga o snazi njegova duha svjedočilo je impozantno književno djelo, uporni, neprekidni, disciplinirani rad (sam je govorio kako teško i sa mukom piše) koji nije prestajao čak ni onda kada se suočio sa neizlječivom bolešću. Praktično pred smrt je završio svoje djelo „Dnevnik gušterače“(objavljeno u Mađarskoj u lipnju 2016) u kojemu je opisao svoju borbu sa bolešću.

Između ostalog je rekao: „Nisam pravi pisac dnevnika; pravi pisac dnevnika želi zadržati vrijeme pod kontrolom, želi fiksirati dan u njegovoj potpunosti. A mene je na to podstakla nevolja kao što se to dogodilo već i ranije u slučaju kada sam napisao „Poboljšano izdanje“. Pokušavao sam, pokušavam i sad ščepati nevolju za vrat i uvući je u jaram rečenice“. Treba pisati opsesivno, do posljednjeg daha; do posljednje riječi; to je bio credo njegove literature, ali u slučaju Esterhazyja, posljednja riječ zapravo ne postoji, jer tamo gdje svršava život, počinje literatura.

Opus magnum mađarskog prozaika uvodi nas u začudni svijet, srednjoeuropski imaginarij u kojem se uvijek, čini se, iznova moraju pisati već spomenuta „Poboljšana izdanja“ neovisno o motivima koji im prethode. Na koncu i sam je Esterhazy to (u)činio nakon što je 2000. objavio svoje monumentalno, po mnogima najvažnije djelo mađarske literature 20. stoljeća naslovljeno „Harmonia caelestis“, posvećeno uspomeni njegova oca, posljednjeg plemića (grofa) iz te slavne europske aristokratske loze.

Ali, ubrzo se morao suočiti s činjenicom da je „njegov dragi otac“ (kako mu je iskreno ali i ironično tepao) godinama bio prisiljen djelovati kao konfident mađarske, komunističke tajne policije, te kao rezultat tog i takvog suočavanja s istinom nastao je obiman „privitak“ uz „Harmoniu caelestis“, naslovljen „Poboljšano izdanje“(„Javitott kiadas“, iz 2002) u kojem je radikalnom iskrenošću obračunao sa očevim nasljeđem, ali tako sačuvao ljubav prema ocu. Tako je stvorio literarnu cjelinu kojoj je u povijesti (srednjo)europske literature teško naći premca.

U nekrologu koji je izašao u časopisu „Elet es irodalom“ („Život i književnost“) kaže se: „Učili smo iz onoga što nam je Esterhazy govorio; učili smo kada je procijenjivao i kada je interpretirao pojave i pojmove. Učili smo iz njegovih osjećaja, a sve što je činio, uvijek je činio sa aristokratskom suzdržanošću. Vrijednoj divljenja. Bili smo mu bliski, a ipak uvijek je znao zadržati distancu; nismo znali kako mu to uspijeva: biti uvijek tako blizu nas, nesebičan, darežljiv a istovremeno biti duhovno nedostižan i aristokratski nedostupan“. Čini se da je upravo to bila mjera njegovog svekolikog moralnog i intelektualnog habitusa.


***


Peter Esterhazy se rodio u Budimpešti (14. travnja 1950) u jednoj od najuglednijih i najslavnijih aristokratskih obitelji Srednje Europe (rodoslov upućuje na 12. stoljeće) iz koje su se regrutirali brojni kardinali, biskupi, vojskovođe, političari, a u pojedinim razdobljima ova je plemićka loza presudno oblikovala Mađarsku i u bitnome utjecala na svekoliku povijest Austro-Ugarske. Peterov djed, grof Moritz Esterharzy (1881-1960) bio je kraće vrijeme (1917) mađarski premijer. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata cjelokupna imovina grofova Esterhazy bila je konfiscirana; dio obitelji je emigrirao na Zapad (prvenstveno u Austriju), a Peterov otac, doktor prava Matyas Esterhazy (1919-1998), grof od Galante (gradić, danas u Slovačkoj iz kojeg začinje rast ove ugledne obitelji), bio je 1951. sa suprugom Magdom (1916-1980, rođenom Manyoki) interniran u mađarsku provinciju gdje je morao raditi kao nadničar u poljoprivrednoj zadruzi.

Uostalom, svi članovi obitelji Esterhazy koji nisu napustili zemlju bili su progonjeni i šikanirani od strane komunističke tajne službe. Tek 1956. mogli su se vratiti u Budimpeštu gdje se Peter sa svoja tri mlađa brata i školovao. Usprkos obiteljskom žigu državnog neprijatelja, svršio je pijarističku gimnaziju (posljednju crkvenu školu u Mađarskoj koju vlasti nisu zabranile u vrijeme komunizma), a potom je studirao i završio matematiku na glasovitom Eötvös Loránd sveučilištu. Kasnije ga je čudilo kako osobno nije imao nikada problema tijekom školovanja, ali igrom slučaja, kada je počeo istraživati obiteljske korijene, saznao je, odnosno došao u posjed dokumenata koji su mu jasno ukazali kako je njegov „dragi otac“ pod kodnim imenom Csanadi morao surađivati s političkom policijom, između ostaloga i kako bi svojoj djeci osigurao relativno stabilnu i mirnu egzistenciju.

Nakon svršetka studija zaposlio se u matematičkom institutu, ali budući je već 1974. počeo objavljivati prve književne tekstove, četiri godine potom odlučio se posvema posvetiti literarnom radu i živjeti samo od pisanja. Kasnije je često govorio kako mu je u tomu trajno i nesebično pomagala supruga Margit-Gita Reen (s kojom ima četvero djece) i koja ga je „tjerala“ disciplini i odgovornosti, ma koliko se on tome opirao. Upravo je zato Gita, rekao je u jednom razgovoru, postala njegovom životnom i literarnom Muzom.
U Ugarskoj, Esterhazyevi su bili simbolom mađarskog gospodstva i bogatstva, a ujedno su bili i uvažavani kao plemički rod koji je najvjernije služio Habsburgovcima, te su političkim i ženidbenim vezama izgradili pravo feudalno carstvo, posebno u zapadnoj Mađarskoj. Međutim, nisu se zadovoljavali samo materijalnim bogatstvom i statusom, već su se profilirali i kao mecene umjetnosti (na njihovom dvoru slavni je kompozitor Joseph Haydn u 18. stoljeću vodio dvorsku kapelu), a bio je zamjetan i njihov doprinos kulinarstvu i gastronomiji, jer do danas su ostali poznati Esterhazyevi kolači i torte, te ostale delicije od divljači, jastoga i slično.

Sam je Peter znao ironično prokomentirati svoje aristokratsko podrijetlo riječima: „Istina, pripadam plemićkoj obitelji i onda kada ih se spominje po dobru, kao i onda kada ih se spominje po zlu. Ali, to uspoređivati s pripadnošću naciji je komično; naprosto ne razumijem ljude koji se ponose samo zato što su Mađari, Hrvati ili Slovaci… Ponosim se recimo kulinarskim genijem mojih predaka, specijalitetima koje su podarili Europi, a nacionalizam je uvijek i kolektivna i pojedinačna paranoja. To mi se iskreno gadi i s indignacijom okrećem leđa nacionalističkim kreaturama“.

Uoči sloma mađarskog „gulaš socijalizma“, tj. kadarizma, Peter se već etablirao kao autor desetak beletrističkih uspješnica u kojima se maštovito igrao parodijama, groteskom a spretno se služio i književnim mistifikacijama posebice stvaranjem kolaža iz vlastitih i tuđih tekstova i citata. Nakon što je Danilo Kiš (s kojim je bio duboko prijateljski i književno vezan) u Jugoslaviji doživio strašne napade zbog navodnog plagijata kojim se koristio u svom remek-djelu „Grobnica za Borisa Davidoviča“, Esterhazy se sam poslužio sličnom tehnologijom i napisao „Uvod u lijepu književnost“ (1986), kako bi pokazao i dokazao besmislenost optužbi da se korištenjem citata zapravo plagira vlastito djelo. Sam je priznao kako mu je Kiš literarni idol i uzor, ali pri tomu ne treba zaboraviti ni druge vojvođanske Mađare, pisce poput Laszla Vegela i Otta Tolnaia, koji su u vrijeme blokovske podjele svijeta svojim sunarodnjacima iza „željezne zavjese“ otvarali nove horizonte modernizma i uopće novih literarnih i idejnih kretanja.

Danas kritika uglavnom ističe dva naslova koja predstavljaju vrhunce Esterhazyjeva stvaralaštva. Prvi je „Jedna žena“(1995) nesvakidašnje, zanosno djelo kojim je autor pokušao opisati i ispjevati laudu ženskoj ljepoti u raznim životnim situacijama i „dobnim fazama“. Djelo je sastavljeno od 97 fragmenata i pisano je kao prvi stavak žustre, ali i melankolične simfonije u kojoj se stalno ponavljaju riječi: „Postoji jedna žena, žena koja me voli“, a odmah zatim slijedi kontrafragment: „Postoji jedna žena, žena koja me mrzi“. Varirajući teme ljubavi i mržnje, nježne i raspojasane senzualnosti i erotike, požude i praznine, uzvišenosti i životnih podmetanja i gadosti, Esterhazy je stvorio remek-djelo kojem nedostaje (i nikad više neće biti napisan) po uputama Haydna, drugi stavak kojeg čovjek može napisati samo onda kada je još uvijek zanesen iluzijama, ali već u sebi nosi jasnu i gorku spoznaju (u)zaludnosti vlastita postojanja. Tema tijela i tjelesnosti u kojoj nas samo korak dijeli između ljubavi i mržnje često je prisutna u Eseterhazyjevom djelu i njome on zapravo pokušava prodrijeti u magiju i tajnu intime, tijela dvaju ljudi koji pokušavaju zajednički preživjeti cijeli svoj život. I gle čuda, usprkos svim Scilama i Haribdama uspijevaju.
Roman „Harmonia caelestis“ (treba ga uvijek uzimati kao cijelinu sa „Poboljšanim izdanjem“) veličanstvena je obiteljska kronika, saga o 500 godina porodične povijesti, ali ujedno i povijesti Srednje Europe „natopljene duhom nepredvidljivosti“. To je velika knjiga, prevratnički roman mađarske literature; bez sumnje nešto najbolje što je mađarska kultura dala svijetu. Ili, kako je to zapisao László Földényi: „Ovo djelo zaključuje književnost 20. stoljeća. Ne smije ga se čitati isključivo kao povijest obitelji Esterhazy. Tu se odražava čitav zemaljski život u velikom labirintu ogledala; sve u njemu sjaji poput golemog baroknog lustera“.

Nalazeći harmoniju između različitih svijetova, između stvarnih događaja i fikcije, realnosti i legende, Esterhazy je superiorno razotkrivao sjaj i bijedu svekolikog „srednjoeuropskog imaginarija“, komentirajući ga kroz intimu odnosa oca i sina(Matyasa i Petera). Međutim, roman kao imaginarni obiteljski muzej i vodič kroz povijest, konstruiran je iz bezbroj malih formi kako bi povezao obiteljske mitove, anegdote, žanrovske slike sa kulturnom poviješću i duhovnim vrijednostima. Esterhazy se u svom pisanju ističe snažnom ironijom, blagim sarkazom, čak cinizmom, a sve je to praćeno uvijek prozračnim humorom; u tom pogledu velikog češkog pisca Bohumila Hrabala smatrao je svojim učiteljem. Fasciniran ocem, ali i trajno njime nezadovoljan, na jednom mjestu u svom romanu kaže: „U čemu je razlika između Boga i moga dragog oca; Bog je svugdje a moj otac nasuprot tome je svugdje, samo ne i ovdje“.

Kada je slučajno (interesirajući se je li ga komunistička policija nadzirala) ušao u trag dosjea tajnih službi preko kojih je upoznao oca kao policijskog agenta i doušnika; Peter je odlučio: svladati šok i gorki talog ove spoznaje nakon romana „Harmonie calestits“, „izliti u novi roman“ koji je nazvao „Poboljšano izdanje“. U njemu nije tražio opravdanje za oca kojemu se i dalje divio; ništa nije skrivao, o svemu je otvoreno i kritički promišljao i došao je do zaključka kako konfidentski grijesi njegova roditelja ne umanjuju ljubav prema njemu. Tako je ispisao spomenik ljubavi, tragične, kakve uostalom uvijek velike ljubavi i jesu.
Ostala značajna Esterhazyjeva djela: „Mala mađarska pornografija“ (1984); „Knjiga o Hrabalu“ (1990); „Oproštajna simfonija“ (1994); „Jednostavna priča, zarez, sto stranica: inačica sa isukanim mačevima“ (2013) uz uvijek zanimljivu i provokativnu fabulu na specifičan način nam govore o vjeri, grijehu, izdaji i kazni. Paradoksalno, iako bi se po svemu moglo zaključiti kako je Esterhazy skeptik i(li) agnostik od formata, shvaćamo da ga vjera nije napustila, zapravo da je svojom literaturom na specifičan način produbljuje. To ga međutim ne priječi da žestoko kritizira crkvu (definira se kao njezin član), jer po njegovom mišljenju ništa nije naučila od trpljenja i progona kojima je bila izložena tijekom komunističke vladavine. Nakon pada Berlinskog zida, u postkomunističkom razdoblju nije se snašla, nije odgovorila izazovima vremena; arogantno se zagledala u sebe i više ne vidi ni čovjeka ni vjernika, niti istinski mari za svoje poslanje. U „Jednostavnoj priči, zarez, sto stranica“ kaže: „Božji anđeo raskoračio se nad Europom: jedna mu je noga na Bosporu, a druga na Žitnom otoku; dijeli utjehu i bolest iako ni sam do posljednjeg trenutka ne zna što će sa svijetom stvarno biti“. A u „Knjizi o Hrabalu“ razmišljajući o vjeri je zapisao: „Čovječanstvo je otvorena knjiga koju Bog čita; ukoliko jedna riječ ne razumije drugu, onda (s)misao treba potražiti skrivenu u punini jezika“. To je zapravo moć i misija književnosti, a sav svoj književni talent, kojeg je Esterhazy imao na pretek, upravo je posvetio tom pitanju.

U danas već slavnoj, prvoj rečenici „Harmonie caelestis“ Esterhazy je rekao: „Prokleto je teško lagati a da čovjek pri tom ne zna što je istina“. A što je istina, čini se, Esterhazy je jako dobro znao i zato nije morao niti želio lagati. I u tomu je ta njegova istinska, neponovljiva jednostavnost pisanja i veličina duha.


Dodatak

 

Iako je godinama ulazio u najuži krug mogućih laureata Nobelove nagrade, na žalost kao i mnogi drugi značajni književnici našega doba, švedski su ga akademici sustavno zaobilazili. Ali, 1996. dobio je najviše mađarsko državno i nacionalno priznanje, Košutovu nagradu. Francuzi su ga odlikovali Legijom časti, dobio je Herderovu i Austrijsku državnu nagradu; prestižnu Nagradu za mir njemačkih izdavača i knjižara, a bio je i trostruki akademik (Njemačka akademija za jezik i književnost; Akademija umjetnosti u Berlinu i Europska akademija znanosti, umjetnosti i književnosti); međutim, u mađarskoj nacionalnoj akademiji vrata su mu ostala zatvorena. Djela su mu, do sada prevedena na preko trideset svjetskih jezika, a kao kuriozum treba napomenuti da je pisao i knjige pod pseudonimom Lily Csokony.




Novi list, 30.07.2016.

Peščanik.net, 10.08.2016.

COMMENTS

Naziv

"Oslobođenje",1,2016. fotografije/kolovoz,1,4:5-11,1,Abdulah Sidran,1,Adam Zagajewski,1,Agencije,1,Agniezska Žuchowska - Arendt,1,Ai Weiwei,1,Ajfelov most,1,Al Jazeera,1,Alan Pejković,1,Albert Camus,1,Aleksa Golijanin,1,Aleksadar Genis,1,Aleksandar Genis,1,Aleksandar Roknić,1,Aleksandar Tišma,1,Aleksej Kišjuhas,2,Alem Ćurin,1,Alen Brabec,1,Aleš Debeljak,2,Alexander Gurevich,1,Alexander Kluge,1,Alina Mayboroda,1,Almin Kaplan,4,Amer Bahtijar,1,Amer Tikveša,1,Amila Kahrović Posavljak,1,Amir Or,1,Amos Oz,1,Ana Ahmatova,2,Ana Radonja,1,Andres Neuman,1,Andrijana Kos Lajtman,10,Ante Čizmić,1,Anton Pavlovič Čehov,1,Antun Branko Šimić,1,Anya Migdal,1,B.C. HUTCHENS,1,Bela Hamvaš,3,Bela Tarr,1,Bertolt Brecht,4,Biblijski citat,1,Biljana Srbljanović,4,Biljana Žikić,1,Bilješka,5,Biserka Rajčić,3,Blago Vukadin,1,Boba Đuderija,1,Bogdan Bogdanović,2,Bojan Munjin,2,Bojan Savić Ostojić,1,Bojan Tončić,2,Bookstan II 2017,1,Borges,5,Boris Buden,6,Boris Dežulović,3,Boris Dubin,1,Boris Paramonov,1,Boris Perić,1,Borislav Pekić,1,Borislav Veselinović,1,Borka Pavićević,1,Boro Drašković,1,Božica Radić,1,Božo Koprivica,3,Branimir Živojinović,1,Branimira Lazanin,1,Branislav Jakovljević,2,Branislav Petrović,1,Branko Ćopić,1,Branko Kukić,1,Branko Rakočević,1,Bronka Nowicka,1,Bruno Schulz,1,BUKA,2,Burkhard Bilger,1,Caravaggio,1,Charles Simic,6,Chris Hedges,1,citati,1,Claude Lanzmann,1,Claude Lévi-Strauss,1,Cornelia Vismann,1,crtež,1,Damir Šodan,1,Damjan Rajačić,1,Dan Pagis,1,Danica i Haim Moreno,1,Daniil Ivanovič Juvačov Harms,1,Danijel Dragojević,1,Danijela Dejanović,1,Danilo Kiš,11,Dara Sekulić,1,Dario Džamonja,1,Darko Alfirević,1,Darko Cvijetić,308,Darko Cvijetić. Agnieszka Zuchovska Arent,1,Darko Desnica,4,Darko Pejanović,1,Daša Drndić,2,David Albahari,5,Davor Beganović,1,Davor Ivankovac,1,Davor Konjikušić,1,Dejan Anđelković,1,Dejan Kožul,3,Dejan Mihailović,1,Deklaracija o zajedničkom jeziku,1,Desimir Tošić,1,Dietrich Bonhoeffer,1,Dijala Hasanbegović,1,dnevne novine DANAS Beograd,2,Dnevnik,9,Dobrica Ćosić,1,Dobrivoje Ilić,1,Dobroslav Silobrčić,1,Dominique-Antoine Grisoni,1,Dragan Bajić,1,Dragan Bursać,1,Dragan Markovina,1,Dragan Radovančević,3,Drago Pilsel,1,drama,2,Dramsko kazalište GAVELLA,1,Draženko Jurišić,1,Dubravka Stojanović,1,Dubravka Ugrešić,4,Duško Radović,1,Dževad Karahasan,2,Đorđe Bilbija,2,Đorđe Krajišnik,6,Đorđe Tomić,1,Đurđica Čilić,1,Đuza Stojiljković,1,Eda Vujević,1,Edin Salčinović,1,Edmond Jabes,1,Edouard Boubat,1,Eduard Šire,1,Edvard Kocbek,1,Elis Bektaš,4,Elvedin Nezirović,1,Elvir Padalović,1,Emil Cioran,8,Emmanuel Levinas,1,Epitaf,1,Ernst Jünger,2,esej,164,Fahredin Shehu,1,Faruk Vele,1,festival,4,Filip David,3,fotografije,2,fra Drago Bojić,1,Francis Roberts,1,Frank Wedekind,1,Franz Kafka,4,Freehand,1,Friedrich Nietzche,1,Furio Colombo,1,Gary Saul Morson,1,Genadij Nikolajevič Ajgi,1,Georg Trakl,1,George Orwel,1,Georgi Gospodinov,1,Géza Röhrig,1,Gianni Vattimo,1,Gilles Deleuze,1,Giorgio Agamben,7,Giorgio Manganelli,1,Gligorije Ernjaković,1,Goran Milaković,2,Goran Simić,1,Goran Stefanovski,1,gostovanje pozorišta,4,govor,2,Gustaw Herling-Grudzinski,1,Haim Moreno,1,Hajdu Tamas,1,Hanna Leitgeb,1,Hannah Arendt,3,Hans Magnus Enzensberger,1,hasidska priča,1,Hassan Blasim,1,Heiner Goebbels,1,Helen Levitt,1,Herbert Marcuse,1,Igor Buljan,1,Igor Mandić,1,Igor Motl,4,Igor Štiks,1,Igre u Jajcu 2017.,1,Ihab Hassan,1,Ilma Rakusa,2,IN MEMORIAM,7,Intervju,70,Ivan Čolović,2,Ivan Illich,2,Ivan Lovrenović,4,Ivan Milenković,1,Ivan Obrenov,1,Ivan Posavec,1,Ivana Obrenov,1,Ivana Vuletić,1,Ivica Pavlović,2,Ivo Kara-Pešić,1,Jack Kerouac,1,Jacques Derrida,2,Jagoda Nikačević,1,Jakob Augstein,1,Jaroslav Pecnik,1,Jasmin Agić,1,Jasna Tkalec,1,Jean-Luc Nancy,4,Jelena Kovačić,1,Jelena Topić,1,Jernej Lorenci,1,Jona,1,Jorge Luis Borges,2,Josif Brodski,1,Josip Osti,1,Josip Vaništa. Patricia Kiš,1,Jovan Ćirilov,1,Jovica Aćin,3,Jugoslava Ilanković,2,Julija Kristeva,1,Julio Cortazar,1,K.U.P.E.K.,1,Katja Kuštrin,2,Kim Cuculić,1,Knjige,1,književna večer,1,Kokan Mladenović,1,Komentar,1,kratka priča,5,kratke priče,7,kratki esej,4,kratki intervju,4,kritika,6,kritika knjige,3,Krzysztof Warlikowski,1,Ksenija Banović Ksenija Marković,1,Kulturni dodatak,1,Kupek,1,Kurt Hielscher,1,Ladislav Tomičić,1,Laibach,1,Lajoš Kesegi,1,Larisa Softić Gasal,1,Laurence Winram,1,Lavov,1,Leonard Cohen,1,Leonid Šejka,2,Lidija Deduš,1,Ludwig Wittgenstein,1,Ljubiša Rajić,1,Ljubiša Vujošević,1,Maja Abadžija,1,Maja Isović,2,Maja Isović Dobrijević,1,MALI EKSHUMATORSKI ESEJI,1,mali esej,18,Marcel Duchamp,1,Marija Mitrović,1,marijan cipra,1,Marin Gligo,1,Marina Abramović,1,Marina Dumovo,1,Marina Mlinarevič Sopta,1,Mario Čulina,1,Mario Franz,1,Mario Kopić,53,Marjan Grakalić,1,Marko Misirača,2,Marko Stojkić,1,Marko Tomaš,1,Marko Veličković,1,Marko Vešović,2,Martin Heidegger,3,Massimo Cacciarri,1,Max Frisch,1,međunarodna poruka,1,Mensur Ćatić,2,Mia Njavro,1,Mihail Šiškin,1,Mijat Lakićević,1,Mikloš Radnoti,1,Milan Kundera,1,Milan Milišić,1,Milan Vukomanović,1,Milan Zagorac,1,Mile Stojić,2,Milena Bogavac,1,Milica Rašić,1,Milo Rau,1,Milomir Kovačević Strašni,1,Miloš Bajović Ilić,1,Miloš Crnjanski,2,Miloš Vasić,1,Milovan Đilas,1,Miljenko Jergović,8,Mini esej,32,Miodrag Živanović,1,Mirjana Božin,1,Mirjana Stančić,1,Mirko Đorđević,2,Mirko Kovač,3,Miroslav Krleža,3,Miroslav Marković,1,Mirza Abaz,1,Mirza Puljić,1,Mishel Houellebecq,1,Mišo Mirković,6,Mišo Mirković foto,12,Mladen Bićanić,2,Mladen Blažević,2,Mladen Pleše,1,Mladen Stilinović,1,Momčilo Đorgović,2,Monika Herceg,2,Nada Topić,1,Naser Šećerović,1,Natalija Miletić,1,Nataša Gvozdenović,1,Neda Radulović- Viswanatha,1,Nedim Sejdinović,1,nekrolog,1,Nemanja Čađo,1,Nenad Milošević,1,Nenad Obradović,5,Nenad Tanović,1,Nenad Vasiljević,2,Nenad Veličković,2,Nenad Živković,1,Nepoznati spavač,1,Nermina Omerbegović,1,Nevena Bojičić,1,Nikola Kuridža,1,Nikola Kuzanski,1,Nikola Popović,2,Nikola Vukolić,1,Nikola Živanović,1,Nikolaj Berđajev,1,Nikolina Židek,1,Nila Štambuk-Svrdlin,1,Noć kazališta,1,NOVA KNJIGA,4,novela,1,Novica Milić,2,Novica Tadić,1,obavijest,3,odlomak romana,10,odlomci,6,Oliver Frljić,9,Omer Ć.Ibrahimagić,1,Osip Mandeljštam,2,Osvaldo Ferari,1,Otto Pöggeler,1,Otto Weininger,1,Pankaj Mishra,1,Paolo Magelli,2,Patrik Weiss,1,Paul Celan,4,Paul Klee,1,Paul Valery,1,Peščanik,1,Petar Gudelj,2,Petar Kočić,1,Petar Matović,1,Petar Vujičić,1,Peter Esterhazi,1,Peter Semolič,3,Peter Semolič. prijevod,4,Peter Sloterdijk,3,Pier Paolo Pasolini,2,pisma,5,pismo,1,pjesma,1,Plakat,1,Poezija,325,poezija prevod,1,Politika,1,portret,1,potpisnici,1,Pozorišna kritika,1,Pozorišne Igre u Jajcu,1,Pozorište Prijedor,5,predavanje,1,Predrag Finci,2,Predrag Matvejević,2,Predrag Nikolić,1,Predrag Trokicić,2,Predstava,2,Prepiska,1,priča,37,Prijevod,12,prijevod govora,1,prikaz knjige,6,prikaz predstave,3,Primo Levi,1,promocija,2,Protest,1,Proza,2,putopis,1,Rade Radovanović,1,Radimir Sovilj,1,Radiša Cvetković,1,Radmila Smiljanić,1,Radomir Konstantinović,2,Rastislav Dinić,1,Raša Todosijević,3,razgovor,6,Refik Hodžić,1,Renate Lachmann,1,reportaža,1,Robert Bagarić,1,Roger Angell,1,Roland Barthes,3,Roland Jaccard,1,Roland Quelven,1,Saida Mustajbegović,2,Sándor Márai,1,Saša Jelenković. poezija,1,Saša Paunović,1,Sava Babić,3,Seida Beganović,4,Semezdin Mehmedinović,4,Senadin Musabegović,1,senka marić,1,Sesil Vajsbrot,1,Shosana Felman,1,Sibela Hasković,3,Siegfried Lenz,1,Sigmund Freud,1,Sinan Gudžević,1,Siniša Sunara,1,Siniša Tucić,2,sjećanje,2,Slavenka Drakulić,1,Slavica Miletić,4,Slavoj Žižek,1,Slobodan Glumac,1,Slobodan Šnajder,1,Slobodan Tišma,1,Slobodna Dalmacija,1,slobodna europa,1,SLOVO GORČINA,1,Sonja Ćirić,4,Sonja Savić,1,Split,1,Srđa Popović,1,Srđan Sekulić,20,Srđan Tešin,1,Srđan Valjarević,1,Sreten Ugričić,3,Srpko Leštarić,1,status na facebooku,1,stećak,2,Stevo Basara,1,Stojan Subotin,1,Susan Sontag,1,Sven Milekić,1,Svetislav Basara,2,Svetlana Aleksijevič,1,Svetlana Slapšak,1,Šagal,1,Šefik Ćoralić,1,Tadeusz Różewicz,1,Tamara Deuel,1,Tamara Kaliterna,1,Tamara Nablocka,1,Tamara Nikčević,3,Tatyana Tolstaya,1,Tea Benčić Rimay,1,Tea Tulić,1,Teatar,1,Teatron,1,Tena Lončarević,1,The New York Times. Žarka Radoja,1,Thomas Bernhard,10,Thomas Ostermeier,1,Tihana Čuljak,1,Todor Kuljić,1,Tomaž Šalamun,2,Tomislav Čadež,4,Tomislav Dretar,2,Tonko Maroević,1,Tony Judt,1,Trocki,1,Umberto Eco,2,Urbán András,1,Vanda Mikšić,1,Vanesa Mok/Anđelko Šubić,1,Vanja Fifa,1,Vanja Kulaš,1,Vanja Šunjić,1,Varlam Šalamov,3,Vera Pejovič,3,Vera Vujošević,1,Veronika Bauer,1,Video,10,Viktor Ivančić,3,Viktor Jerofejev,1,Viktoria Radicz,2,Vincent Van Gogh,1,Višnja Machido,1,Vladan Kosorić,3,Vladimir Arsenić,1,Vladimir Arsenijević,1,Vladimir Gligorov Ljubica Strnčević,1,Vladimir Milić,2,Vladimir Pištalo,3,Vladimir Vanja Vlačina,1,Vladislav Kušan,1,vojislav despotov,1,Vojislav Pejović,1,Vojo Šindolić,1,VREME,2,Vujica Rešin Tucić,1,Vuk Perišić,3,W.H.Auden,1,Walter Benjamin,1,Wayne Pearson,1,Wisława Szymborska,1,Wolfgang Borchert,1,Wroclaw,1,Zadie Smith,2,zapis,2,zavičaj,1,Zbigniew Herbert,3,zen,1,ZKM,1,Zlatko Jelisavac,3,Zlatko Paković,2,Zoran Janić,1,Zoran Ljubičić,1,Zoran Vuković,2,Zoran Žmirić,1,Zygmund Bauman,1,Žarko Milenić,1,Žarko Paić,1,Željko Grahovac,3,Živojin Pavlović,1,поезија,1,Саша Скалушевић,3,
ltr
item
HYPOMNEMATA: Srednjoeuropski imaginarij, Jaroslav Pecnik
Srednjoeuropski imaginarij, Jaroslav Pecnik
https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghsz8wDKHk399C1R651P6YXaIv4_p__Y3MhDO2ym_mshupm0_xgvfrHWE9TiwZ6q1jDg08BHSiwmRDhQBOPgZurxYJEf5faGmJwhzkDNpVdkZDz-pXDwn7pgiNuEqZno1amAIXK2YVzjc/s320/Esterh%25C3%25A1zy_P%25C3%25A9ter_1983.jpg
https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghsz8wDKHk399C1R651P6YXaIv4_p__Y3MhDO2ym_mshupm0_xgvfrHWE9TiwZ6q1jDg08BHSiwmRDhQBOPgZurxYJEf5faGmJwhzkDNpVdkZDz-pXDwn7pgiNuEqZno1amAIXK2YVzjc/s72-c/Esterh%25C3%25A1zy_P%25C3%25A9ter_1983.jpg
HYPOMNEMATA
https://darkocvijetic.blogspot.com/2016/08/srednjoeuropski-imaginarij-jaroslav.html
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/2016/08/srednjoeuropski-imaginarij-jaroslav.html
true
2899971294992767471
UTF-8
Svi članci su učitani Nije pronađen nijedan članak VIDI SVE Pročitaj više Odgovori Prekini odgovor Obriši By Početna STRANICE ČLANCI Vidi sve Preporučeni članci OZNAKA ARHIVA PRETRAGA SVI ČLANCI Nije pronađen nijedan članak koji odgovara upitu Vrati se natrag Nedjelja Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak Subota Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Siječanj Veljača Ožujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro just now 1 minutu prije $$1$$ minuta prije 1 čas prije $$1$$ sati prije Juče $$1$$ dana prije $$1$$ tjedana prije više od 5 tjedana prije Sljedbenici Slijedi THIS CONTENT IS PREMIUM Please share to unlock Copy All Code Select All Code All codes were copied to your clipboard Can not copy the codes / texts, please press [CTRL]+[C] (or CMD+C with Mac) to copy