foto - Letizia Battaglia
DARKO CVIJETIĆ
POSLJEDNJI SMAJLI U VIBERU
Kad kad mokru ruku gurneš u pijesak
I izvučeš je s nahvatanim zrnima među prstima:
Pijeskova rukavica
Baka je čuvala pletenicu kose
Odrezane joj na krizmanju
Prije 67 godina
Dejo izgubio kosu od kemoterapija
Pa nam na odjelu pričao:
Odvela me u tamnu sobu
Ima nešto baka za tebe
U kutiji s dna regala bijela pletenica
Odvojena od nje posijedila joj kosa
Kleo se Dejo
Šta ću bako s tvojom kosom, pitao?
Pravi sijedu periku
Da ti sin u nju ostari
* * *
Brkata
Zora na bolničkoj patologiji već tridesetjednu godinu pere mrtve. Voli
popiti koju, pa s njima priča, grdi ih, svađa se, nekad opet samo uzdiše
i uzdiše...
“Ugrijem
vode u loncu sebi za kafe, ali kad je neki lijep i mlad, a takvi bili
momci u ratu, operem ga toplom vodom, onako mlakastom, grota ledenom ili
curu mladu, ajooj groto moja”
Kad se mali Borko objesio sa svojih sedamnaest, Brkata Zora iz lonca zahvatila vode koliko za dvije džezve
pa mu vrat oprala još okovan žičanom omčicom.
I pjevala mu i plakuckala i pjevala – da zna zora, da zna zora, koju dragu ljubim ja, ne bi zora, ne bi zora…
LENONKE
Buba je sjedio otraga dajca, do izlaza, pod ceradom, prekoputa Knedle. Prošli smo tim putem, pričao, sačekali su nas u povratku, napravili zamku.
Pred samu pucnjavu, Knedla tražio da zamjene mjesta.
Prvi rafal sav mu otišao u prsa.
Buba je samo izletio, nije stigao ništa drugo, kroz kukuruze, jedan kilometar možda. Bio je sav krvav, i sav nepogođen.
Sve je na njemu otada bilo tuđe.
Nije tri dana govorio.
Danas ide redovito u crkvu, prati postove, posjeti kladionicu.
I svoje mjesto u autobusima uredno prepušta starijima.
Osobito trudnicama.
Međutim, nikada kada se vraćaju, uvijek samo kada idu nekud.
* * *
Na razmjeni mrtvih boraca mukla tišina.
Bljuzgovito zimsko predvečerje, sunce samo čeka da završe, pa da se obruši iza neba.
Petorica za petoricu. Deset mjeseci se čekalo.
Oni su ostali nakon ranoproljetne bitke za obronak, s kojeg se bolje vidi šuma.
Osam bolničkih nosila s ostacima heroja.
Dvojice nema.
Po jednoga sa svake strane. To su oni što su ih granate raznijele, pa nema ništa.
Ima, jednoga ostatak košulje, drugoga polovica naočala.
I to razmjenjuju, u dvije kese, dvojica šutećih bolničara.
Razilaze se.
Treba staviti te naočale u neku maramu, ovako će zvoniti po cinčanom sanduku, naglas veli mladi komandir zadužen za razmjenu, dok u tresućem pincgaueru pokušava potpisati spiskove.
A NJIME NINO UPUCAN
Sušio je i punio ptice koje bi uhvatio
Dubio bi ih, izdubljivao, razutrobljene ih umakao u mlijeko krečno
Mahom kukavice, kukavičice: zrna
Ali sam vidio i par satova zidnih
Uhvaćenih, u najlonima
Unutra samo goluždrave, beskrilne kukavice, bez ikakvog tiktakanja ili jaja
Što je radio s tolikim prepariranim vremenom ne znam
Bio devetkalibarski, futroliran
Crvena zastava, čiča ga Nini ostavio
za ženidbe,
za ostarjelog psa
za predcrkveno gađanje neba
za muhe oko tuđe rupe
* * *
VETERANSKA DAĆA
VETERANSKA DAĆA
Oborena na leđa
Pčela bespomoćno trza nogama
U vreloj supi uplakane sestre
Nježnije od vjetrića pri listanju knjige, što zatrzava igumanovu bradu
Na regalskoj slici:
Amputirci u kolektivnom posjetu manastiru
Pa se fotkaju sa rukom-moštima svetog
Poslije bi mahali, nemaju čim, pa monasi brže bolje mašu njima
Dječak lizne bateriju
Provjerava ima li je smisla vraćati u kućište džepne
Lampe, za večeras, za lov
Kad se sve završi, kad se peškiri ostave i kada se ode
Pijanistički prsti sestre samoubijenog, prožeti žilicama boje oceana,
vade podavljene ose, iz čaše s ostacima crvenog ruža na obodima
Prva se osa ne miče, ali drugoj je hvatanje prstima za nogicu, dalo nadu, zatrzala je, ali je bila izbačena iz čaše u lavabo
"Kolica ćemo donirati
Na desnom točku treba remont, zgulio je gume znojnim dlanovima kočeći"
COMMENTS