LJUBAVNI OPIT
prijevod - Mario Kopić
Kao najjeftinije sredstvo za provođenje masovne sterilizacije u logorima smatrano je godine 1943. ozračivanje rendgenskim zrakama. No nije bilo sasvim izvjesno hoće li na taj način postignuta neplodnost biti trajnom. Za opit smo doveli jednog muškog i jednog ženskog zarobljenika zajedno. Prostorija za to predviđena bila je veća od većine drugih ćelija, i obložena tepisima iz uprave logora. Nada da će zatvorenici u svojoj svadbeno opremljenoj ćeliji udovoljiti ciljevima opita nije se ispunila.
Znali su za nad njima izvršenu sterilizaciju?
Ne bi se moglo pretpostaviti. Oba zatvorenika su sjela u različite uglove prostorije obložene daskama i tepisima. Kroz vizir što je služio za promatranje s vanjske strane nije se moglo vidjeti da li su, nakon što smo ih spojili jedno s drugim, razgovarali. U svakom slučaju, nisu vodili nikakve razgovore. Ta je pasivnost napose bila nelagodna zbog toga što su visoki gosti nagovijestili svoj dolazak kako bi mogli na licu mjesta promatrati opit; da bi se tok eksperimenta ubrzao, doktor je logora i vođa opita zapovjedio da se sa oba zatvorenika svuče odjeća.
Ogledne osobe su se stidjele?
Ne bi se reklo da su se ogledne osobe stidjele. I bez odjeće, uglavnom, ostale su na svojim prije zauzetim pozicijama, činilo se da spavaju. Malo ćemo ih razbuditi, rekao je vođa opita. Donesene su gramofonske ploče. Kroz vizir se vidjelo da su oba zarobljenika u prvi mah reagirala na muziku. No, malo kasnije ponovno su zapali u svoje apatično stanje. Za opit je bilo važno da njih dvoje već jednom započnu s opitom, jer je to bio jedini način da se sa sigurnošću utvrdi ostaje li neupadljivo izazvana neplodnost kod liječenih osoba na duže vrijeme učinkovitom. Timovi koji su sudjelovali u opitu čekali su u hodnicima dvorca, udaljeni nekoliko metara od vrata ćelije. Ponašali su se uglavnom mirno. Imali su naredbu da se isključivo šapatom sporazumijevaju. Jedan je promatrač pratio tok zbivanja u unutarnjoj prostoriji. Trebalo je tako oba zatvorenika učvrstiti u uvjerenju da su sada sami.
Unatoč tome, u ćeliji nije došlo ni do kakve erotske napetosti. Odgovorni su već pomislili da je trebalo izabrati manju prostoriju. Ogledne su osobe za ovaj eksperiment brižljivo odabrane. Prema našim dokumentima, morali su osjećati visoki erotski interes jedno za drugo.
Otkud se to znalo?
J., kći savjetnika vlade, iz Braunschweiga, godište 1915., znači oko 28 godina stara, udana za Arijevca, matura, studij povijesti umjetnosti, poznata u donjesaksonskom gradiću G. kao nerazdvojna pratilja muške ogledne osobe, stanovitog P., godište 1900, nezaposlen. Zbog P., J. je napustila spasonosnog muža. Slijedila je svojega ljubavnika u Prag, kasnije i u Pariz. Godine 1938. pošlo nam je za rukom uhapsiti P. na teritoriju Reicha. Nekoliko dana kasnije, tragajući za P. pojavila se i J. na teritoriju Reicha, i ona je također uhapšena. U zatvoru, a i kasnije u logoru, njih su dvoje više puta pokušavali doći jedno do drugoga. Otuda i naše razočaranje: sada konačno smiju, ali neće.
Jesu li ogledne osobe bile voljne?
Načelno su bile poslušne. Rekao bih dakle: bile su voljne.
Jesu li zatvorenici dobro hranjeni?
Već su dulje vrijeme prije početka opita ogledne osobe naročito dobro hranjene. Sad su ležali već dva dana u istoj prostoriji i nije se moglo primijetiti da su se pokušali zbližiti. Dali smo im piti želatin od bjelanca, zatvorenici su pohlepno prihvatili bjelančevine. Naš SS-narednik Wilhelm naredio je da se oboje poprskaju vodom iz vrtnih crijeva, pa smo ih opet, promrzle, vratili u njihovu sobu, ali ni potreba za zagrijavanjem nije ih zbližila.
Plašili su se duha slobodoumlja, kojem su smatrali da su izloženi? Mislili su da je posrijedi ispit na kojem moraju dokazati svoj moral? Nesreća se logora položila između njih kao visoki zid?
Možda su znali da će u slučaju začeća oba tijela biti secirana i istraživana?
Nije vjerojatno da su ogledne osobe to znale pa čak ni slutile. Od uprave logora ponavljana su im pozitivna obećanja da će ostati na životu. Mislim da one jednostavno to nisu htjele. Na razočaranje SS-general-pukovnika A. Zerbsta i njegove pratnje, koji su samo zbog toga doputovali, opit se nije mogao izvesti, budući da sva sredstva, pa i ona nasilna, nisu dovela do pozitivna ishoda opita. Pritiskali smo njihova tijela jedno na drugo, držali ih uz lagano zagrijavanje jedno uz drugo, premazivali ih alkoholom i davali im alkohol, crno vino s jajetom, čak i meso za jelo i šampanjac za piće, korigirali rasvjetu, no ništa ih od toga nije uzbudilo.
Je li doista sve pokušano?
Mogu jamčiti da smo sve pokušali. Među nama je bio i jedan SS-narednik koji se pomalo razumije u te stvari. Pokušao je sve što inače sigurno djeluje. Nismo ipak mogli sami ući i osobno okušati sreću, jer bi to bilo protivno zakonu o pasminama. Ništa od sredstava koja su iskušana nije vodilo uzbuđenju.
Jesmo li se sami uzbudili?
Svakako prije nego ono dvoje u prostoriji; barem je tako izgledalo. S druge pak strane, to bi nam bilo zabranjeno. Zbog toga ne mislim da smo bili uzbuđeni. Možda uzrujani zato što stvar nije uspjela.
Will ich liebend Dir gehören,
kommst Du zu mir heute Nacht?
kommst Du zu mir heute Nacht?
(Hoću li dragi tvoja biti, dođeš li k meni noćas?)
Što se dogodilo s oglednim osobama?
Neposlušne ogledne osobe su strijeljane.
Treba li to značiti da se na određenoj tački nesreće ljubav više ostvariti ne može?
(1962)
Alexander Kluge, Chronik der Gefühle, Bd. II, Frankfurt am Main 2000.
via Peščanik.net
COMMENTS