$type=ticker$cols=2$count=30

Kršćanski antijudaizam, Mario Kopić

SHARE:

                                                                                
foto - Mišo Mirković


MARIO KOPIĆ


KRŠĆANSKI ANTIJUDAIZAM



Kada je karmelićanka Edith Stein, filozofkinja koja se 1922. preobratila iz judaizma u katolicizam, odvođena iz holandskog klostera Echt u Auschwitz, svojoj je jednako tako preobraćenoj sestri Rozi Stein kazala: ''Komm, wir gehen für unser Volk!'', ''Dođi, idemo za naš narod!'' Time nije aludirala samo na činjenicu da je za naciste, premda je bila krštena, još uvijek bila Jevrejka. Ova je izjava također pokazala da je u dubokom i očajnom smislu interiorizirala stajalište Katoličke crkve prema jevrejskom narodu. U njenom testamentu ostala je rečenica: ''Molim Gospodina da moj život i smrt primi… kao ispaštanje nevjere jevrejskog naroda (Ich bitte den Herrn, dass Er meinen Leben und Sterben annehmen… zur Sühne für den Unglauben des jüdischen Volkes)''. Edith i Roza Stein ugušene su u plinskoj komori 9. avgusta 1942.

I zaista, kršćanske Crkve od samog su početka okrivljavale Jevreje ne samo za Isusovu smrt na križu, nego su im i predbacivale da su svojom nevjerom spriječili veličanstveno djelo Božjeg iskupljenja i konačan povratak Mesije sudnjeg dana. Još u evanđeljima, a prije svega u pismima apostola Pavla, položen je kamen temeljac onome što je kao kršćanski antijudaizam ostalo učinkovito sve do naših dana, položen je temelj, kako bi rekao Henryk Broder, ''jednom konstantnom osjećaju''.

Čak je i jedan tako odlučan protivnik nacio-nalsocijalizma i njegove zločinačke rasne teorije, kao što je teolog Karl Barth, osjetio egzistenciju jevrej-stva skoro 2000 godina nakon Kristova čina iskupljenja kao ''bogohuljenje'', pišući u svojoj Crkvenoj dogmatici (Kirchliche Dogmatik) da to što osim crkve postoje i sinagoge jeste ''nešto kao ontološka nemogućnost, rana, da, rupa u samom tijelu Krista, naprosto nepodnošljiva (etwas wie eine ontologische Unmöglichkeit, eine Wunde, ja, eine Lücke im Leib Christi selber, die schlechterdings unerträglich ist).'' A i Drugi vatikanum (1962-65) potrošio je podosta vremena da bi u svojoj Deklaraciji o odnosu Crkve spram nekršćanskih religija (Declaratio De ecclesiae habitudine ad religiones non-christianas) bojažljivo odustao od starog neprijateljstva prema jevrejskom narodu. Ako se sada, uz mnoge ''ako'' i ''ali'' i dalje smatra da su Jevreji, premda su se protivstavili širenju evanđelja, ''još uvijek u milosti Božjoj'' (adhuc carissimi manent propter Patres) a Kristova muka, iako je na njegovoj smrti ustrajavala tadašnja jevrejska vlast, ''ne može da bude stavljena na teret ni tada živućima bez razlike, a niti današnjim Jevrejima'' (nec omnibus indistincte Iudaeis tunc viventibus, nec Iudaeis hodiernis imputari possunt), i ako Crkva zbog svih ''mržnji, progona i manifestacija antisemitizma'' (odia, persecutiones, antisemitismi manifestationes) izražava doduše ''žaljenje'' (deplorare), ali ih ne osuđuje (condemnare), tada je posrijedi, s obzirom na vjekovnu povijest progona, prisilnog pokrštavanja i uništavanja, ipak nerado i ne baš uvjerljivo priznanje krivice. No ono se može smatrati zna-čajnim uspjehom uzme li se, kako priznaje za Deklaraciju zaslužni njemački kardinal Augustin Bea, kakvi su sve otpori pružani tokom sastavljanja teksta. Otvoreno je kakvo takvo novo razumijevanje judaizma u propovijedima i izdana generalna zabrana antijudaističkih motiva u pjesmama, molit-vama i likovnim umjetnostima.

Zanemarimo li činjenicu da se duboko ukorijenjeni pogledi ne mogu ukloniti dekretom, napose ne od danas do sutra, neprijateljstvu prema Jevrejima u kršćanskim Crkvama pogoduje i mogućnost da se ono svakad iznova pothranjuje iz evanđelja. Tamo su već neka krucijalna mjesta na koja se kršćanski antijudaizam poziva do danas: od opaske o ''tvrdokornosti'' naroda, koji se ne želi obratiti, u Djelima apostolskim (7, 51-52), do proroštva o propasti Jeruzalema kod Luke, koja gradu i njegovoj djeci prijeti uništenjem uz objašnjenje da on ''nije saznao vrijeme Božjeg pohoda'' (Luka, 19, 44), od onoga mjesta kod Mateja gdje se opisuje kako pobješnjeli narod traži smrt Isusa Nazarećanina i pri tome kliče: ''Neka se njegova krv prolije po nama i našoj djeci'' (Matej, 27, 25), pa do konačnog prokletstva jevrejskog naroda od Ivana koji kaže: ''Vi imate đavla za oca i vi želite da činite po željama vašega oca. On je od početka bio ubilac ljudi'' (Ivan, 8, 44).

Historičarka Elisabeth Endres u svojoj knjizi Žuta boja - Razviće neprijateljstva prema Jevrejima iz kršćanstva (Die gelbe Farbe. Die Entwicklung der Judenfeindischaft aus dem Christentum) temeljito je pokazala kako su ta mjesta ne samo uplivala na koncentracijske logore našega doba nego i kako su nastala i kako ih valja čitati pod nebom moderne biblijske kritike. Oslanjajući se na teologe kao što su Rudolf Bultmann i Ernst Käsemann, Endres objašnjava duboko unutrašnje protivrječje koje je za prve kršćane ležalo u tome što su baš Jevreji, izabrani Božji narod, odbijali priznati onoga za koga su vjerovali da je Mesija i u njihovom velikom razočarenju što se na očekivani Kristov povratak čekalo iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Elisabet Endres to naziva pra-razočarenjem (Urenttäuschung) prvih kršćana koje je prešno zahtijevalo neko objašnjenje, nekog žrtvenog jarca. A najlakše je bilo razlog neispunjenih nadanja potražiti u onima koji se nisu priklonili vjeri u Isusa Krista i koji su svojom ''tvrdokornošću'' sprječavali Gospodinov povratak.

To je Pavlu i četvorici evanđelista bilo tim lakše što su oni svoje izvještaje i pisma pisali u trenutku kada je rimski vojskovođa Titus, sin imperatora Vespasijana, već razorio grad Jeruzalem i njegov hram, djecu Izraelovu protjerao u dijasporu, ras-pršenost izabranog naroda po svim Božjim zemljama. Na Titovom slavoluku u Rimu (Arco di Tito), na Rimskom forumu, i danas možemo gledati reljef koji pokazuje kako Titovi legionari, ovjenčani lovorovim vijencima, u trijumfu pronose Rimom veliku menoru, jevrejski sedmerokraki svijećnjak opljačkan u Jeruzalemu. Ta je epizoda pak Kristovim vjernicima pružila dokaz da je Bog svom narodu uskratio spasonosnu milost. Sva proroštva i kletve Novog zavjeta pisana su ''ex-eventu'' (po događaju) i baš zato nisu mogla ostati nedjelotvorna u vjerničkom narodu.

Filozof Manès Sperber u svom je eseju O mržnji (De la haine) na određen način negativno formulirao zaludnu nadu kršćana: ''Kako su kršteno čovječanstvo pogađale iste katastrofe, kako se zemlja nije pretvorila u carstvo Božje, kako je smrt vladala kao i odvajkada… to se moralo odustati od eshatološke nade i zamijeniti je uvjerljivim izgo-vorima, koji bi sumnjičavima ulijevali strah. Tako će se reći da je riječ o jevrejskom grijehu odbijanja vjere u tajnu rođenja i u božansku narav njihova brata Isusa Nazarećanina; reći će se da je posrijedi zločin naroda koji je proigrao svoju duhovnu i svjetovnu tradiciju i tako spriječio drugi povratak. I objavit će se kletva, koja počiva na ovoj rasi Božjih izabranika''.

I kletva je djelovala – dokaz za djelotvornost riječi. Crkveni su je očevi sasma razradili. Tako na primjer Meliton Sardski, episkop u maloj Aziji u doba cara Marka Aurelija, piše: ''Čujte, svi narodi, i vidite: jedno se nečuveno ubojstvo zbilo u Jeruzalemu, u gradu zakona… Bog je ubijen, kralj Izraela je odstranjen izraelskim zakonima!'' Ivan Hrizostom (Zlatousti) iz Antiohije pak tvrdi: ''Budući da ste ubili Isusa…, nema više povratka, nema oproštaja niti iskupljenja''. Isti Hrizostom optužuje: ''Stoga sinagoga nije samo teatar, nego i bordel. Ona je razbojnički brlog i sklonište za nečiste zvijeri… Nijedan Jevrejin ne poštuje Boga… Jevreji žive za svoje stomake, oni uzdišu samo za dobrima ovoga svijeta. U besram-nosti nadmašuju čak svinje i koze.'' I napokon, suptilnije, ali ne manje djelotvorno, Augustin, koji se u svojoj Propovijedi protiv Jevreja (Adversus Judaeos) uzdiže do tvrdnje: ''To su dakle Jevreji koji su od Jevreja postali kršćanima; ostali pak, koji ne vjeruju u Krista, zaslužuju da ostanu i bez imena.'' Time je rođen onaj dvojaki Izrael, spiritualni (koji živi u Crkvi) i tjelesni (koji je izdao svog Boga i zato je proklet).

Primjer Martina Luthera pokazuje da je i protestantska Crkva znala poticati na antijudaistička stajališta. On ih u svojem traktatu O Židovima i njihovim lažima (Von den Juden und ihren Lügen) iz 1543. naziva ''raspuštenim, zlim bitangama'' (losen, bösen Buben) koji truju kršćanske bunare i otimaju djecu. Uspoređuje ih s Tatarima i Ciganima, traži drakonske mjere kojima u svoje doba, zahvaljujući tadašnjim kneževima, nije imao uspjeha, no kojih je duh doživio svoje ponovno rođenje poslije u ideologiji nacionalsocijalizma.
Iako se Hitler još u govoru iz 1922. godine trudio da svoju nesklonost prema Jevrejima zasnuje na ''kršćanskom osjećaju'', većina se nacističkih ideologa ogradila od tumačenja da bi njihova mržnja prema Jevrejima imala kršćanske korijene. Kako uočava Klara Obermüller, u periodu od 1750-1850, u periodu tzv. emancipacije Jevreja u Evropi, dogodila se ona promjena paradigme koja je iz antijudaizma proizvela antisemitizam, još mnogo prije nego je sama ta riječ bila upotrebljena. Ovdje u parentezi možemo dodati da je sa strane filozofske republike svoj prilog dodao Johann Gotlieb Fichte, prvak antisemitizma među filozofima. U svom spisu Prilog ispravljanju sudova javnosti o Francuskoj revoluciji (Beitrag zur Berichtigung der Urteile des Publikums über die Französische Revolution) iz 1793. Fichte je pisao da jevrejstvo doživljava kao ''moćnu, duš-manski raspoloženu državu koja sa svima ostalima stoji u trajnom ratu (ein mächtiger, feindselig gesinnter Staat, der mit allen übrigen im beständigen Kriege steht)'', a izgrađena je na mržnji prema cijelom ljudskom rodu (dass dieser Staat auf den Hass des ganzen menschlichen Geschlechtes aufgebaut ist). Njegov napad na Jevreje završava ovom jezivom preporukom: ''Da bi se Jevrejima dala građanska prava, za to ne vidim nikakvo drugo sredstvo osim da im se jedne noći svima odrube glave i nasade druge u kojima više nema nijedne jevrejske ideje. Da bismo se od njih zaštitili, ne vidim, opet, nikakvo drugo sredstvo nego da im osvojimo njihovu obećanu zemlju i da ih sve tamo pošaljemo (aber ihnen Bürgerrechte zu geben, dazu sehe ich wenigstens kein Mittel, als das, in einer Nacht ihnen allen die Köpfe abzuschneiden und andere aufzusetzen, in denen auch nicht eine jüdische Idee sey. Um uns vor ihnen zu schützen, dazu sehe ich wieder kein anderes Mittel, als ihnen ihr gelobtes Land zu erobern, und sie alle dahin zu schicken)''.

U tom su smislu Theodor Adorno i Max Horkheimer ipak imali pravo kada su u svojoj Dijalektici prosvjetiteljstva zapisali: ''Danas se masa nikada neće pokrenuti, predbacuje li se Jevrejima da su zadrti nevjernici. Pa ipak, teško da je religiozno neprijateljstvo koje je dvije hiljade godina nagonilo na proganjanje Jevreja, sasma ugaslo. Trud kojim antisemitizam poriče svoju religijsku tradiciju prije pokazuje da je ona još uvijek u njegovoj dubini prisutna, ne manje nego što je prije vjerskoj usrdnosti bila bliska profana idiosinkrazija''. Teolog Gustav Mensching u knjizi Otvoren hram (Der offene Tempel) je rezolutan: ''Uopće sve što je učinjeno Jevrejima od strane nacističkog režima već su u srednjem vijeku uvježbavali crkveni inkvizicijski procesi''. Kršćansko neprijateljstvo prema Jevrejima pokazalo se u uništavanju jevrejskih knjiga tokom križarskih ratova i epidemije kuge, u pogromima i katehezi prezira Jevreja. Sve je to moglo pridonijeti u pripremi plodnog tla za moderni antisemitizam koji je imao svoj monstruozni vrhunac u masovnom smak-nuću 6 miliona Jevreja tokom njemačkog nacizma.

Samo se na toj pozadini može razumjeti da su kršćanske Crkve – ili barem njihovi oficijelni predstavnici – zakazale kad je riječ o tragediji uništenja Jevreja u Trećem Reichu. Svjedoči očajnički krik Edith Stein u njenom pismu papi Piu XI. od 21. aprila 1933. godine: ''Nedjeljama čekaju i nadaju se ne samo Jevreji nego hiljade vjernih katolika u Njemačkoj – ja mislim i u cijelom svijetu – da Crkva Kristova podigne svoj glas, da pokaže jedinstvo oko ove zloupotrebe Kristova imena. Nije li pretvaranje u božanstvo rase i državne vlasti, što se utuvljuje u glavu svakodnevno na radiju, otvorena hereza? Nije li borba za uništenje jevrejske krvi sramoćenje presvete čovječnosti našega Otkupitelja, presvete Djevice i apostola?… Mi se svi, koji smo vjerna djeca Crkve i promatramo otvorenih očiju situaciju u Njemačkoj, bojimo da će teško stradati ugled Crkve ako se dalje bude šutjelo''.

No nisu te Crkve toliko zakazale, dapače, pružale su dokaz o angažiranju, o izvjesnoj borbenosti i silini, kad je riječ o suzbijanju i iznošenju na zao glas komunističke ideologije. Danas je pak očito da je nacistička ideologija bila opakija od komunističke, budući da je napadala samog čovjeka kao čovjeka. Da je, kako ističe teolog Jean-Miguel Garrigues, njena rasna podloga poricala kršćansku suštinsku istinu o ljudima kao djeci Božjoj i samoj mogućnosti spasenja svih ljudi. Paradoksalna iz toga proishodi poruka: više se brani vjernike i Crkvu kad se brani čovjeka, nego kad se samo progon vjernika i Crkve uzima za povredu čovjeka. Temeljno sučeljavanje s tom istinom još nije ni izbliza dovršeno. Mnoge nepravde još valja ispraviti, mnoge pravde priznati.






via   Peščanik.net

COMMENTS

Naziv

"Oslobođenje",1,2016. fotografije/kolovoz,1,4:5-11,1,Adam Zagajewski,1,Agencije,1,Agniezska Žuchowska - Arendt,1,Ai Weiwei,1,Al Jazeera,1,Alan Pejković,1,Albert Camus,1,Aleksa Golijanin,1,Aleksandar Genis,1,Aleksandar Roknić,1,Aleksandar Tišma,1,Alem Ćurin,1,Alen Brabec,1,Aleš Debeljak,2,Alexander Kluge,1,Almin Kaplan,4,Amer Bahtijar,1,Amer Tikveša,1,Amila Kahrović Posavljak,1,Amir Or,1,Amos Oz,1,Ana Ahmatova,2,Ana Radonja,1,Andres Neuman,1,Andrijana Kos Lajtman,7,Anton Pavlovič Čehov,1,Antun Branko Šimić,1,Anya Migdal,1,Bela Hamvaš,2,Bela Tarr,1,Bertolt Brecht,4,Biblijski citat,1,Biljana Srbljanović,4,Bilješka,5,Biserka Rajčić,3,Blago Vukadin,1,Boba Đuderija,1,Bogdan Bogdanović,2,Bojan Munjin,1,Bojan Savić Ostojić,1,Bookstan II 2017,1,Borges,4,Boris Buden,4,Boris Dežulović,2,Boris Dubin,1,Boris Perić,1,Borislav Pekić,1,Borislav Veselinović,1,Borka Pavićević,1,Boro Drašković,1,Božo Koprivica,3,Branimir Živojinović,1,Branimira Lazanin,1,Branislav Jakovljević,2,Branislav Petrović,1,Branko Ćopić,1,Branko Kukić,1,Branko Rakočević,1,Bruno Schulz,1,BUKA,1,Burkhard Bilger,1,Caravaggio,1,Charles Simic,6,Chris Hedges,1,citati,1,Claude Lévi-Strauss,1,Cornelia Vismann,1,crtež,1,Damjan Rajačić,1,Dan Pagis,1,Danica i Haim Moreno,1,Daniil Ivanovič Juvačov Harms,1,Danijel Dragojević,1,Danilo Kiš,10,Dara Sekulić,1,Dario Džamonja,1,Darko Alfirević,1,Darko Cvijetić,254,Darko Cvijetić. Agnieszka Zuchovska Arent,1,Darko Desnica,4,Darko Pejanović,1,Daša Drndić,1,David Albahari,5,Davor Beganović,1,Davor Ivankovac,1,Davor Konjikušić,1,Dejan Kožul,1,Dejan Mihailović,1,Deklaracija o zajedničkom jeziku,1,Dietrich Bonhoeffer,1,Dijala Hasanbegović,1,Dnevnik,8,Dobrivoje Ilić,1,Dobroslav Silobrčić,1,Dominique-Antoine Grisoni,1,Dragan Bajić,1,Dragan Bursać,1,Dragan Markovina,1,Dragan Radovančević,3,Drago Pilsel,1,drama,2,Dubravka Stojanović,1,Dubravka Ugrešić,4,Duško Radović,1,Dževad Karahasan,2,Đorđe Bilbija,2,Đorđe Krajišnik,4,Đorđe Tomić,1,Edmond Jabes,1,Eduard Šire,1,Edvard Kocbek,1,Elis Bektaš,4,Elvedin Nezirović,1,Elvir Padalović,1,Emil Cioran,8,Emmanuel Levinas,1,Epitaf,1,Ernst Jünger,2,esej,148,Fahredin Shehu,1,festival,2,Filip David,2,fotografije,1,fra Drago Bojić,1,Francis Roberts,1,Frank Wedekind,1,Franz Kafka,4,Friedrich Nietzche,1,Furio Colombo,1,Genadij Nikolajevič Ajgi,1,Georg Trakl,1,George Orwel,1,Georgi Gospodinov,1,Géza Röhrig,1,Gianni Vattimo,1,Gilles Deleuze,1,Giorgio Agamben,7,Giorgio Manganelli,1,Goran Milaković,2,Goran Stefanovski,1,gostovanje pozorišta,4,govor,2,Gustaw Herling-Grudzinski,1,Hajdu Tamas,1,Hanna Leitgeb,1,Hannah Arendt,2,Hans Magnus Enzensberger,1,Hassan Blasim,1,Heiner Goebbels,1,Helen Levitt,1,Herbert Marcuse,1,Igor Buljan,1,Igor Mandić,1,Igor Motl,3,Igor Štiks,1,Igre u Jajcu 2017.,1,Ihab Hassan,1,Ilma Rakusa,2,IN MEMORIAM,7,Intervju,54,Ivan Čolović,2,Ivan Lovrenović,4,Ivan Milenković,1,Ivana Vuletić,1,Ivica Pavlović,1,Ivo Kara-Pešić,1,Jack Kerouac,1,Jacques Derrida,2,Jagoda Nikačević,1,Jakob Augstein,1,Jaroslav Pecnik,1,Jasmin Agić,1,Jasna Tkalec,1,Jelena Kovačić,1,Jelena Topić,1,Jona,1,Jorge Luis Borges,2,Josif Brodski,1,Josip Osti,1,Josip Vaništa. Patricia Kiš,1,Jovan Ćirilov,1,Jovica Aćin,3,Jugoslava Ilanković,1,Julija Kristeva,1,Julio Cortazar,1,Katja Kuštrin,2,Kim Cuculić,1,Knjige,1,književna večer,1,Kokan Mladenović,1,Komentar,1,kratka priča,3,kratke priče,6,kratki intervju,1,kritika,4,Krzysztof Warlikowski,1,Ksenija Banović Ksenija Marković,1,Ladislav Tomičić,1,Laibach,1,Lajoš Kesegi,1,Larisa Softić Gasal,1,Laurence Winram,1,Leonid Šejka,2,Ludwig Wittgenstein,1,Ljubiša Rajić,1,Ljubiša Vujošević,1,Maja Abadžija,1,Maja Isović,2,MALI EKSHUMATORSKI ESEJI,1,mali esej,16,Marcel Duchamp,1,Marija Mitrović,1,marijan cipra,1,Marin Gligo,1,Marina Dumovo,1,Mario Franz,1,Mario Kopić,46,Marjan Grakalić,1,Marko Misirača,1,Marko Stojkić,1,Marko Tomaš,1,Marko Veličković,1,Marko Vešović,2,Martin Heidegger,3,Massimo Cacciarri,1,Max Frisch,1,međunarodna poruka,1,Mensur Ćatić,2,Mia Njavro,1,Mihail Šiškin,1,Mijat Lakićević,1,Mikloš Radnoti,1,Milan Kundera,1,Milan Milišić,1,Milan Vukomanović,1,Milan Zagorac,1,Mile Stojić,2,Milica Rašić,1,Milo Rau,1,Miloš Bajović Ilić,1,Miloš Crnjanski,2,Miloš Vasić,1,Milovan Đilas,1,Miljenko Jergović,6,Mini esej,32,Miodrag Živanović,1,Mirjana Božin,1,Mirjana Stančić,1,Mirko Đorđević,2,Mirko Kovač,3,Miroslav Krleža,3,Miroslav Marković,1,Mirza Puljić,1,Mišo Mirković,6,Mišo Mirković foto,10,Mladen Bićanić,1,Mladen Blažević,2,Mladen Stilinović,1,Momčilo Đorgović,1,Naser Šećerović,1,Natalija Miletić,1,Nataša Gvozdenović,1,Neda Radulović- Viswanatha,1,nekrolog,1,Nemanja Čađo,1,Nenad Milošević,1,Nenad Obradović,5,Nenad Tanović,1,Nenad Vasiljević,1,Nenad Veličković,2,Nenad Živković,1,Nepoznati spavač,1,Nermina Omerbegović,1,Nikola Kuridža,1,Nikola Kuzanski,1,Nikola Vukolić,1,Nikola Živanović,1,Nikolaj Berđajev,1,Nikolina Židek,1,NOVA KNJIGA,1,novela,1,Novica Milić,2,Novica Tadić,1,obavijest,1,odlomak romana,9,odlomci,6,Oliver Frljić,8,Osip Mandeljštam,2,Otto Pöggeler,1,Otto Weininger,1,Paolo Magelli,2,Paul Celan,3,Paul Klee,1,Paul Valery,1,Petar Gudelj,2,Petar Matović,1,Petar Vujičić,1,Peter Esterhazi,1,Peter Semolič,3,Peter Semolič. prijevod,4,Peter Sloterdijk,3,Pier Paolo Pasolini,2,pisma,5,pismo,1,pjesma,1,Plakat,1,Poezija,265,poezija prevod,1,potpisnici,1,Pozorišna kritika,1,Pozorišne Igre u Jajcu,1,Pozorište Prijedor,4,predavanje,1,Predrag Finci,2,Predrag Matvejević,2,Predrag Nikolić,1,Predstava,2,Prepiska,1,priča,37,Prijevod,12,prijevod govora,1,prikaz knjige,2,prikaz predstave,3,Primo Levi,1,Protest,1,Proza,2,Radimir Sovilj,1,Radiša Cvetković,1,Radmila Smiljanić,1,Radomir Konstantinović,2,Rastislav Dinić,1,Raša Todosijević,3,razgovor,4,Refik Hodžić,1,Renate Lachmann,1,Robert Bagarić,1,Roger Angell,1,Roland Barthes,2,Roland Jaccard,1,Roland Quelven,1,Saida Mustajbegović,2,Sándor Márai,1,Saša Jelenković. poezija,1,Saša Paunović,1,Sava Babić,3,Seida Beganović,3,Semezdin Mehmedinović,4,Senadin Musabegović,1,senka marić,1,Sesil Vajsbrot,1,Shosana Felman,1,Sibela Hasković,1,Siegfried Lenz,1,Sigmund Freud,1,Sinan Gudžević,1,Siniša Tucić,1,sjećanje,2,Slavenka Drakulić,1,Slavica Miletić,3,Slavoj Žižek,1,Slobodan Glumac,1,Slobodan Šnajder,1,Slobodan Tišma,1,SLOVO GORČINA,1,Sonja Ćirić,3,Sonja Savić,1,Srđa Popović,1,Srđan Tešin,1,Sreten Ugričić,3,Srpko Leštarić,1,stećak,2,Stevo Basara,1,Stojan Subotin,1,Susan Sontag,1,Sven Milekić,1,Svetislav Basara,2,Svetlana Aleksijevič,1,Šagal,1,Tadeusz Różewicz,1,Tamara Kaliterna,1,Tamara Nablocka,1,Tamara Nikčević,2,Tatyana Tolstaya,1,Tea Benčić Rimay,1,Teatar,1,Teatron,1,The New York Times. Žarka Radoja,1,Thomas Bernhard,10,Thomas Ostermeier,1,Tomaž Šalamun,2,Tomislav Čadež,1,Tomislav Dretar,2,Tonko Maroević,1,Tony Judt,1,Umberto Eco,2,Urbán András,1,Vanda Mikšić,1,Vanesa Mok/Anđelko Šubić,1,Varlam Šalamov,3,Vera Pejovič,3,Veronika Bauer,1,Video,10,Viktor Ivančić,3,Viktor Jerofejev,1,Viktoria Radicz,2,Vincent Van Gogh,1,Višnja Machido,1,Vladan Kosorić,2,Vladimir Arsenić,1,Vladimir Arsenijević,1,Vladimir Gligorov Ljubica Strnčević,1,Vladimir Milić,2,Vladimir Pištalo,3,Vladimir Vanja Vlačina,1,Vladislav Kušan,1,vojislav despotov,1,Vojislav Pejović,1,Vojo Šindolić,1,Vujica Rešin Tucić,1,Vuk Perišić,3,Walter Benjamin,1,Wisława Szymborska,1,Wolfgang Borchert,1,Wroclaw,1,Zadie Smith,1,zapis,1,zavičaj,1,Zbigniew Herbert,3,zen,1,ZKM,1,Zlatko Jelisavac,2,Zoran Vuković,2,Zygmund Bauman,1,Žarko Milenić,1,Žarko Paić,1,Željko Grahovac,2,Živojin Pavlović,1,
ltr
item
HYPOMNEMATA: Kršćanski antijudaizam, Mario Kopić
Kršćanski antijudaizam, Mario Kopić
https://4.bp.blogspot.com/-rTjX5cP7NMI/WMO1NDO00DI/AAAAAAAAB_U/DZcD7qedEGkg_FPNZ2lMrnno6E5820ibQCLcB/s320/mi%25C5%25A1o%2Bgrad%2Bno%25C4%2587u.jpg
https://4.bp.blogspot.com/-rTjX5cP7NMI/WMO1NDO00DI/AAAAAAAAB_U/DZcD7qedEGkg_FPNZ2lMrnno6E5820ibQCLcB/s72-c/mi%25C5%25A1o%2Bgrad%2Bno%25C4%2587u.jpg
HYPOMNEMATA
https://darkocvijetic.blogspot.com/2017/03/krscanski-antijudaizam-mario-kopic.html
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/2017/03/krscanski-antijudaizam-mario-kopic.html
true
2899971294992767471
UTF-8
Svi članci su učitani Nije pronađen nijedan članak VIDI SVE Pročitaj više Odgovori Prekini odgovor Obriši By Početna STRANICE ČLANCI Vidi sve Preporučeni članci OZNAKA ARHIVA PRETRAGA SVI ČLANCI Nije pronađen nijedan članak koji odgovara upitu Vrati se natrag Nedjelja Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak Subota Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Siječanj Veljača Ožujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro just now 1 minutu prije $$1$$ minuta prije 1 čas prije $$1$$ sati prije Juče $$1$$ dana prije $$1$$ tjedana prije više od 5 tjedana prije Sljedbenici Slijedi THIS CONTENT IS PREMIUM Please share to unlock Copy All Code Select All Code All codes were copied to your clipboard Can not copy the codes / texts, please press [CTRL]+[C] (or CMD+C with Mac) to copy