$type=ticker$cols=2$count=30

Maja Abadžija, Porodični album stradanja ili slikovnica užasa/ O knjizi EMOTIKONI U VIBERU Darka Cvijetića

SHARE:


MAJA ABADŽIJA


PORODIČNI ALBUM STRADANJA ILI SLIKOVNICA UŽASA


“Emotikoni u Viberu“ (Centar Samouprava, Sarajevo, 2016) osma su poetska zbirka prijedorskog pjesnika, pozorišnog reditelja, dramaturga i glumca Darka Cvijetića, povodom koje će, nema nikakve sumnje, kritički osvrti i recenzije ponovo vrvjeti epitetima poput jedinstven, autentičan, originalan, neuporediv, neponovljiv. Ovaj neumorni crnorizac ratne kataklizme, hroničar zločinjenja i kartograf masovnih grobnica zaista jeste jedinstven u svom poetskom bdijenju nad historijskim užasom i nepreboljenim traumama zemlje i ljudi. Zašto je u toj misiji toliko usamljen, zbog čega se njegovom crnom pismu nisu pridružili i drugi pjesnici “posvađanog” jezika, ostaje pitanje na koje će odgovarati nadolazeće književnohistorijske sinteze. „I dalje ću grebati nebo“, kazao je Cvijetić nepretenciozno na ovogodišnjem Bookstanu kada ga je promotor i urednik Marko Tomaš šeretski, ali s lošom ironijom, upitao da iznese planove za budućnost. Održao je obećanje; ovaj poeta nedvojbenog, srčanog angažmana kojim je obuhvaćen njegov nepomućeno-humanistički stvaralački uzus, ovom nam je knjigom postavio novu tamnu zagonetku. “Emotikoni u Viberu” naslov je koji intrigira i običnošću krši prepoznatljiv cvijetićevski manir naslovljavanja utemeljen u sablažnjivoj igri znakova (Himenica, Masovne razglednice iz Bosne, Konopci s otiskom vrata, Ježene kožice). Zar emotikoni nisu, po svojoj definiciji, nepomirljivo sukobljeni sa suštinom poezije?

Denkbild i kaleidoskopina



Uistinu jesu, ali o tome nešto kasnije. “Emotikoni” su kratki prozni zapisi i crtice, anegdotalne ili aforističke u naravi, metonimične i montažne u strukturi. Oni označavaju sljedeću fazu formalnog eksperimentiranja ovog autora, naviješćenu već u ciklusu Charie Hebdo iz zbirke “Ježene kožice”, koji također pokazuje tendenciju ka prozno uobličenoj pjesmi. Cvijetić se u ovoj knjizi namjerio da iz(l)uči narav pjesničke slike na način koji je u isto vrijeme familijarno nalik na Cvijetića kojeg poznajemo, ali i neobično od njega otuđen. Odustaje se (ali ne potpuno) od formalnih uzusa pjesme da bi se fokusirala sama slika, koja se gradi kao ustostručeni refleks (naizgled) prozaične svakodnevnosti koja se nadograđuje asocijacijom, interpretacijom, dopunskom informacijom. Time će ona postati, kako sam pjesnik u jednom od zapisa napominje, velikodušno pružajući jedan od ključeva za čitanje, “kaleidoskopina”. Kovanica sama nudi uvid u osnovni stvaralački princip „Emotikona“ – objelodanjuje se značenjska suština i propušta kroz vrtuljak osobite optike. Stvaralački proces jednako vrijedan je ekshumaciji, iskopavanju, rudarenju skrivenih značenja, ali on ne stremi razjašnjavanju, identifikaciji ili konkretizaciji iskopanog, nego ga raspršava u bogatu semantičku lepezu, pritom ostajući otvoren, potentan za nove značenjske nadogradnje. Rekli smo: polazna tačka je svakodnevan, neposredno registriran prizor koji se faktografski precizno opisuje, ali to nipošto nije pravilo. Fokusiraju se i lelujave uspomene kada se nehotice vinu do svijesti, ali i filozofski principi, književne reminiscence ili citati, historijske zabilješke, novinske vijesti... Zajednička im je harmsovska iščašenost, apsurdistička začudnost.
Slika i njena „nadgradnja“ (u nekim crticama, dvoslojna ili troslojna), očigledno, jedna bez druge ne funkcioniraju. Plišani medvjedić djevojčice sa sedmog sprata koji se suši na štriku obješen za lijevo uho je fotografija u riječima koja bez nastavka, svojevrsne kontekstualizacije, neće značiti mnogo. (“S obzirom da curica ima leukemičnu krv, ipak mislim da se osušio brže i otrčao joj”, poentira se). Veza je labava, ali neupitna, i upravo se na njoj zasniva cvijetićevska filozofija poetske slike koju on identificira kao “mislopis”, “sliku koja misli”. U tome se oslanja na Denkbild (njem. Denk - misao, Bild - slika), osobenu fragmentarnu formu kojom se obilato služio Walter Benjamin od dvadesetih godina prošlog stoljeća: aforistički zapis bez formalne narativizacije, jasnog narativnog glasa, centralnog subjekta, fabule. Ona u Cvijetićevoj zbirci figurira kao svojevrsna uzor-forma, koja će se, sporadično, izvrtati i parodirati. U jednom od jasno autopoetičkih zapisa pjesnik će se posve direktno osloniti na Benjamina, pišući: „Ako je djelo, kako veli Walter Benjamin, maska smrti onoga što nam je bilo dato da mislimo, lice je onda ostalo smrtopisno i u predmišljenom.“ Eto jednog od mogućih odgovora zašto baš – emotikon, sličica koja je, u pravilu, lice.
Jezikobrižnici o emotikonima (u Viberu, na Facebooku, ili drugdje) misle kao o kobnoj tehnološkoj novotariji, zabrinuti da će njihova simplifikacija osjećanja, izraženog u obliku žutog iskeženog lišca, uprostiti samo osjećanje, prometnuti ga u jednodimenzionalnu reakciju koja obeznačuje ili posve isključuje riječi. Oslanjamo li se u svojim online životima na narodnu mudrost da slika vrijedi hiljadu riječi, i da lice, pa makar i virtuelno, priča vlastitu priču, ili smo samo praktični/lijeni, pa nam razgovor biva neautentičan, posredovan, prost? Pjesnik se naprosto mora zapitati šta to znači za poeziju, da li je to zaista nekakav nov fenomen savremenosti, a Cvijetić će tome pridodati i spekulaciju: ako nas duh vremena goni da komuniciramo slikama, šta se događa kada su to kolaži po grobnicama rasparčanih udova i uvenulog tkiva, vitraži bolničkih smrti i raspadanja?
Cvijetić gradi svoj lirski fragment na dvije pretpostavke. Prva je da se rat i ratno zločinjenje/stradanje tretiraju u prividno nasumičnom uzroku, koji signalizira jednakopravnost ličnih sjećanja i svjedočenja, što je ujedno i bunt prema zvaničnim historijama i verzijama “pobjednika”, ali i prepoznatljiv postupak ovog pjesnika. Na taj se način ratna trauma očuđuje kroz biljeg prošlosti u sadašnjosti koji hoće osvijestiti, deautomatizirati. Druga testira pjesničku hipotezu: mogu li se groze i more naše prošlosti misliti kroz slikoslaganje na način da se izluči suština poruke, da se izbjegne neugodna višesmislenost, nepoštena nedomišljenost? Može li se o historiji misliti kao o slici, ili čak kao o kolektivnom porodičnom albumu stradanja?

Bezruki Isus na križu



Utisak potvrđuje već znani Cvijetićev postupak “ekshumiranja” i na razini riječi, i to u pravilu vlastite imenice, vlastitog imena ili toponima. Pjesnikovo neuhvatljivo „lirsko ja“ će se u jednom momentu sablazniti nad tim što je “TIHOTINA jama uzela da se zove”. Ispričat će kako je pedeset sedmero iz sela Koritnik – od “korito” - živo zapaljeno u Višegradu: “Podigli spomen-česmu u Koritniku. I ide tako voda u korito, niz korito, u Koritniku, po korice kazne svoje curi, jer je nije bilo onda da vatru gasi, u Pionirskoj (p kao pošten, i kao iskren, o kao odan...)”. Čitajući historijske marginalije (“SFR Jugoslavija imala je tajni projekt pravljenja atomske bombe, pod šifrovanim imenom SUTJESKA”), konstatovat će da smo nekad sami sebi htjeli “hirošimnuti”, a s Theodoreom Adornom, koji pita kako pjevati poslije Auschwitza, rado će se “nadadornjavati” (od tog pitanja, piše Cvijetić, “nastane žilet u žici”). Dolazeći do korijena imena, ili, u suprotnom pravcu, tvoreći zaumno zvučeće izvedenice, Cvijetić se dovija da etimološkim propitivanjem, lovljenjem riječi u “izdajstvu”, ili kreativnim nadopunjavanjem dođe do suštinskog jezgra značenja, do pulsirajuće srži koja će oplemeniti jezik da iskaže neizrecivo (pa “uzgred” i tematizirati sam jezik, govorenje i ispisivanje, kao poetski motiv). Sve se to, u pravilu, kod ovog pjesnika odvija u zagrljaju izraza obestrašćenog, objektivnog i hladnog, na temelju jezika svedenog, ili kako kritika voli reći ogoljenog, koji faktografski zrcali ili opričava motiv, da bi tek u samoj poenti zaiskrio jezikotvornom neobičnošću, izvitoperenošću, ludizmom.
Tematski i formalno, dakle, ekshumacija ostaje centralno čvorište i ove Cvijetićeve zbirke. Galerija njegovih lirskih junaka, pak, rastegla se ovdje da obuhvati ne samo zločine potonjeg rata, voljne i nevoljne vojake, zakopane i zatrte žrtve, nego i komšijsku djecu i starce, ponižene, bolesne, nemoćne, kljaste (čak je i Isus, bezruk na križu nakon granatiranja – invalid); promiču ovim slikama i obrisi Waltera Benjamina, Simone Weil, Maka Dizdara, Danila Kiša, narodnih heroja kao što su Ivo Lola Ribar, Josip Mažar-Šoša, Lepa Radić. Među potresnijim “emotikonima” su upravo uobičajeni prizori, primjerice, dječija igra: kada dječaci igraju fudbal, zalutalu loptu vraćaju im mrtvi; djevojčice lutke previjaju gazom i na njih lijepe flastere. Ili, recimo, crtice iz porodične povijesti u kojima će pjesnik za majku svoje kćeri reći da je nakon spontanog pobačaja postala grob njihovog sina. Ili kada jedna od junakinja pjesnika upoznaje sa majkom-staricom, a on se prisjeti Marquezove priče o pticama koje ulaze u kuće junaka – da uginu.
Daje se glas onima čija su usta puna zemlje i blata, ali se hoće opjevati i smrt kao domaća i svakodnevna, kao neumitno propadanje neodvojivo od životnog toka. Na jednoj strani kriče i igraju se djeca, na drugoj kancerogene ćelije izjedaju tijela. Svakodnevni objekti (medo i košulje na štriku, golubovi u susjedstvu, vozovi jučerašnji i današnji, čak i mobilna igra Pokemon) prepuni su skrivenih i kobnih smislova. Cvijetić kao da ocrtava jedan životni ciklus kolektiva koji je pregrmio smrt i sada je otkriva u svemu, i uporno, iako uzaludno, izgoni, kao utvaru, iz predmeta i pojmova. O tome najbolje govori fragment posvećen Adnanu Žetici koji završava poentom: “I jedino rov, u kojem je netko poginuo, ne možeš paliti, ni bacati, ali ga možeš zatrpavati iza kuće, dok ti je pred kućom svadba”.
Emotikoni u Viberu, i pored postmodernistički intonirane, gorko ironijske polemike sa traumatiziranom savremenošću, povijesnom faktografijom i intertekstualnom motivikom, zapravo ponovno etabliraju jednu suštinsku tradicionalnu, romantičarsku ideju pjesništva kao vještine osluškivanja i posmatranja. U jednom fragmentu to se čak ćuti kao još jedan poetski credo: „Čujem kako u orlici šušti jaje dok nadlijeće jezero zorom. Sve zapisujem, u suprotnom pravcu.“ “Emotikoni” su stoga mnogo više od poetske reakcije na proces uprošćavanja jezika i misli koje nam je donijela era virtuelne komunikacije. Oni su i prema toj našoj zebnji ironični. Svakako, živimo u vizuelnoj civilizaciji koja prijeti da postane virtuelna, Cvijetić je tog konteksta, u kojem će se njegovi mislopisi čitati, itekako svjestan. On nam zato i daje žuđenu sliku, čak cijeli album koji “vrvi pepelom”, crn i beznadan kao i svijet koji ga porađa, ali smisao koji je “uvabio od ništavila” sposoban je uvjeriti nas, još jednom, u vitalnost poezije i pjevanja.



COMMENTS

Naziv

"Oslobođenje",1,2016. fotografije/kolovoz,1,4:5-11,1,Adam Zagajewski,1,Agencije,1,Agniezska Žuchowska - Arendt,1,Ai Weiwei,1,Al Jazeera,1,Alan Pejković,1,Albert Camus,1,Aleksa Golijanin,1,Aleksandar Genis,1,Aleksandar Roknić,1,Aleksandar Tišma,1,Alem Ćurin,1,Alen Brabec,1,Aleš Debeljak,2,Alexander Kluge,1,Almin Kaplan,4,Amer Bahtijar,1,Amer Tikveša,1,Amila Kahrović Posavljak,1,Amir Or,1,Amos Oz,1,Ana Ahmatova,2,Ana Radonja,1,Andres Neuman,1,Andrijana Kos Lajtman,7,Anton Pavlovič Čehov,1,Antun Branko Šimić,1,Anya Migdal,1,Bela Hamvaš,2,Bela Tarr,1,Bertolt Brecht,4,Biblijski citat,1,Biljana Srbljanović,4,Bilješka,5,Biserka Rajčić,3,Blago Vukadin,1,Boba Đuderija,1,Bogdan Bogdanović,2,Bojan Munjin,1,Bojan Savić Ostojić,1,Bookstan II 2017,1,Borges,4,Boris Buden,4,Boris Dežulović,2,Boris Dubin,1,Boris Perić,1,Borislav Pekić,1,Borislav Veselinović,1,Borka Pavićević,1,Boro Drašković,1,Božo Koprivica,3,Branimir Živojinović,1,Branimira Lazanin,1,Branislav Jakovljević,2,Branislav Petrović,1,Branko Ćopić,1,Branko Kukić,1,Branko Rakočević,1,Bruno Schulz,1,BUKA,1,Burkhard Bilger,1,Caravaggio,1,Charles Simic,6,Chris Hedges,1,citati,1,Claude Lévi-Strauss,1,Cornelia Vismann,1,crtež,1,Damjan Rajačić,1,Dan Pagis,1,Danica i Haim Moreno,1,Daniil Ivanovič Juvačov Harms,1,Danijel Dragojević,1,Danilo Kiš,10,Dara Sekulić,1,Dario Džamonja,1,Darko Alfirević,1,Darko Cvijetić,254,Darko Cvijetić. Agnieszka Zuchovska Arent,1,Darko Desnica,4,Darko Pejanović,1,Daša Drndić,1,David Albahari,5,Davor Beganović,1,Davor Ivankovac,1,Davor Konjikušić,1,Dejan Kožul,1,Dejan Mihailović,1,Deklaracija o zajedničkom jeziku,1,Dietrich Bonhoeffer,1,Dijala Hasanbegović,1,Dnevnik,8,Dobrivoje Ilić,1,Dobroslav Silobrčić,1,Dominique-Antoine Grisoni,1,Dragan Bajić,1,Dragan Bursać,1,Dragan Markovina,1,Dragan Radovančević,3,Drago Pilsel,1,drama,2,Dubravka Stojanović,1,Dubravka Ugrešić,4,Duško Radović,1,Dževad Karahasan,2,Đorđe Bilbija,2,Đorđe Krajišnik,4,Đorđe Tomić,1,Edmond Jabes,1,Eduard Šire,1,Edvard Kocbek,1,Elis Bektaš,4,Elvedin Nezirović,1,Elvir Padalović,1,Emil Cioran,8,Emmanuel Levinas,1,Epitaf,1,Ernst Jünger,2,esej,148,Fahredin Shehu,1,festival,2,Filip David,2,fotografije,1,fra Drago Bojić,1,Francis Roberts,1,Frank Wedekind,1,Franz Kafka,4,Friedrich Nietzche,1,Furio Colombo,1,Genadij Nikolajevič Ajgi,1,Georg Trakl,1,George Orwel,1,Georgi Gospodinov,1,Géza Röhrig,1,Gianni Vattimo,1,Gilles Deleuze,1,Giorgio Agamben,7,Giorgio Manganelli,1,Goran Milaković,2,Goran Stefanovski,1,gostovanje pozorišta,4,govor,2,Gustaw Herling-Grudzinski,1,Hajdu Tamas,1,Hanna Leitgeb,1,Hannah Arendt,2,Hans Magnus Enzensberger,1,Hassan Blasim,1,Heiner Goebbels,1,Helen Levitt,1,Herbert Marcuse,1,Igor Buljan,1,Igor Mandić,1,Igor Motl,3,Igor Štiks,1,Igre u Jajcu 2017.,1,Ihab Hassan,1,Ilma Rakusa,2,IN MEMORIAM,7,Intervju,54,Ivan Čolović,2,Ivan Lovrenović,4,Ivan Milenković,1,Ivana Vuletić,1,Ivica Pavlović,1,Ivo Kara-Pešić,1,Jack Kerouac,1,Jacques Derrida,2,Jagoda Nikačević,1,Jakob Augstein,1,Jaroslav Pecnik,1,Jasmin Agić,1,Jasna Tkalec,1,Jelena Kovačić,1,Jelena Topić,1,Jona,1,Jorge Luis Borges,2,Josif Brodski,1,Josip Osti,1,Josip Vaništa. Patricia Kiš,1,Jovan Ćirilov,1,Jovica Aćin,3,Jugoslava Ilanković,1,Julija Kristeva,1,Julio Cortazar,1,Katja Kuštrin,2,Kim Cuculić,1,Knjige,1,književna večer,1,Kokan Mladenović,1,Komentar,1,kratka priča,3,kratke priče,6,kratki intervju,1,kritika,4,Krzysztof Warlikowski,1,Ksenija Banović Ksenija Marković,1,Ladislav Tomičić,1,Laibach,1,Lajoš Kesegi,1,Larisa Softić Gasal,1,Laurence Winram,1,Leonid Šejka,2,Ludwig Wittgenstein,1,Ljubiša Rajić,1,Ljubiša Vujošević,1,Maja Abadžija,1,Maja Isović,2,MALI EKSHUMATORSKI ESEJI,1,mali esej,16,Marcel Duchamp,1,Marija Mitrović,1,marijan cipra,1,Marin Gligo,1,Marina Dumovo,1,Mario Franz,1,Mario Kopić,46,Marjan Grakalić,1,Marko Misirača,1,Marko Stojkić,1,Marko Tomaš,1,Marko Veličković,1,Marko Vešović,2,Martin Heidegger,3,Massimo Cacciarri,1,Max Frisch,1,međunarodna poruka,1,Mensur Ćatić,2,Mia Njavro,1,Mihail Šiškin,1,Mijat Lakićević,1,Mikloš Radnoti,1,Milan Kundera,1,Milan Milišić,1,Milan Vukomanović,1,Milan Zagorac,1,Mile Stojić,2,Milica Rašić,1,Milo Rau,1,Miloš Bajović Ilić,1,Miloš Crnjanski,2,Miloš Vasić,1,Milovan Đilas,1,Miljenko Jergović,6,Mini esej,32,Miodrag Živanović,1,Mirjana Božin,1,Mirjana Stančić,1,Mirko Đorđević,2,Mirko Kovač,3,Miroslav Krleža,3,Miroslav Marković,1,Mirza Puljić,1,Mišo Mirković,6,Mišo Mirković foto,10,Mladen Bićanić,1,Mladen Blažević,2,Mladen Stilinović,1,Momčilo Đorgović,1,Naser Šećerović,1,Natalija Miletić,1,Nataša Gvozdenović,1,Neda Radulović- Viswanatha,1,nekrolog,1,Nemanja Čađo,1,Nenad Milošević,1,Nenad Obradović,5,Nenad Tanović,1,Nenad Vasiljević,1,Nenad Veličković,2,Nenad Živković,1,Nepoznati spavač,1,Nermina Omerbegović,1,Nikola Kuridža,1,Nikola Kuzanski,1,Nikola Vukolić,1,Nikola Živanović,1,Nikolaj Berđajev,1,Nikolina Židek,1,NOVA KNJIGA,1,novela,1,Novica Milić,2,Novica Tadić,1,obavijest,1,odlomak romana,9,odlomci,6,Oliver Frljić,8,Osip Mandeljštam,2,Otto Pöggeler,1,Otto Weininger,1,Paolo Magelli,2,Paul Celan,3,Paul Klee,1,Paul Valery,1,Petar Gudelj,2,Petar Matović,1,Petar Vujičić,1,Peter Esterhazi,1,Peter Semolič,3,Peter Semolič. prijevod,4,Peter Sloterdijk,3,Pier Paolo Pasolini,2,pisma,5,pismo,1,pjesma,1,Plakat,1,Poezija,265,poezija prevod,1,potpisnici,1,Pozorišna kritika,1,Pozorišne Igre u Jajcu,1,Pozorište Prijedor,4,predavanje,1,Predrag Finci,2,Predrag Matvejević,2,Predrag Nikolić,1,Predstava,2,Prepiska,1,priča,37,Prijevod,12,prijevod govora,1,prikaz knjige,2,prikaz predstave,3,Primo Levi,1,Protest,1,Proza,2,Radimir Sovilj,1,Radiša Cvetković,1,Radmila Smiljanić,1,Radomir Konstantinović,2,Rastislav Dinić,1,Raša Todosijević,3,razgovor,4,Refik Hodžić,1,Renate Lachmann,1,Robert Bagarić,1,Roger Angell,1,Roland Barthes,2,Roland Jaccard,1,Roland Quelven,1,Saida Mustajbegović,2,Sándor Márai,1,Saša Jelenković. poezija,1,Saša Paunović,1,Sava Babić,3,Seida Beganović,3,Semezdin Mehmedinović,4,Senadin Musabegović,1,senka marić,1,Sesil Vajsbrot,1,Shosana Felman,1,Sibela Hasković,1,Siegfried Lenz,1,Sigmund Freud,1,Sinan Gudžević,1,Siniša Tucić,1,sjećanje,2,Slavenka Drakulić,1,Slavica Miletić,3,Slavoj Žižek,1,Slobodan Glumac,1,Slobodan Šnajder,1,Slobodan Tišma,1,SLOVO GORČINA,1,Sonja Ćirić,3,Sonja Savić,1,Srđa Popović,1,Srđan Tešin,1,Sreten Ugričić,3,Srpko Leštarić,1,stećak,2,Stevo Basara,1,Stojan Subotin,1,Susan Sontag,1,Sven Milekić,1,Svetislav Basara,2,Svetlana Aleksijevič,1,Šagal,1,Tadeusz Różewicz,1,Tamara Kaliterna,1,Tamara Nablocka,1,Tamara Nikčević,2,Tatyana Tolstaya,1,Tea Benčić Rimay,1,Teatar,1,Teatron,1,The New York Times. Žarka Radoja,1,Thomas Bernhard,10,Thomas Ostermeier,1,Tomaž Šalamun,2,Tomislav Čadež,1,Tomislav Dretar,2,Tonko Maroević,1,Tony Judt,1,Umberto Eco,2,Urbán András,1,Vanda Mikšić,1,Vanesa Mok/Anđelko Šubić,1,Varlam Šalamov,3,Vera Pejovič,3,Veronika Bauer,1,Video,10,Viktor Ivančić,3,Viktor Jerofejev,1,Viktoria Radicz,2,Vincent Van Gogh,1,Višnja Machido,1,Vladan Kosorić,2,Vladimir Arsenić,1,Vladimir Arsenijević,1,Vladimir Gligorov Ljubica Strnčević,1,Vladimir Milić,2,Vladimir Pištalo,3,Vladimir Vanja Vlačina,1,Vladislav Kušan,1,vojislav despotov,1,Vojislav Pejović,1,Vojo Šindolić,1,Vujica Rešin Tucić,1,Vuk Perišić,3,Walter Benjamin,1,Wisława Szymborska,1,Wolfgang Borchert,1,Wroclaw,1,Zadie Smith,1,zapis,1,zavičaj,1,Zbigniew Herbert,3,zen,1,ZKM,1,Zlatko Jelisavac,2,Zoran Vuković,2,Zygmund Bauman,1,Žarko Milenić,1,Žarko Paić,1,Željko Grahovac,2,Živojin Pavlović,1,
ltr
item
HYPOMNEMATA: Maja Abadžija, Porodični album stradanja ili slikovnica užasa/ O knjizi EMOTIKONI U VIBERU Darka Cvijetića
Maja Abadžija, Porodični album stradanja ili slikovnica užasa/ O knjizi EMOTIKONI U VIBERU Darka Cvijetića
https://3.bp.blogspot.com/-IwMtwLdIClI/WXs-9xlKwwI/AAAAAAAACLM/p4KtP-R7n8wxpkGJDBnUFUh7kOGFQWNAgCLcBGAs/s320/emotikoni%2Bnaslovnica.jpg
https://3.bp.blogspot.com/-IwMtwLdIClI/WXs-9xlKwwI/AAAAAAAACLM/p4KtP-R7n8wxpkGJDBnUFUh7kOGFQWNAgCLcBGAs/s72-c/emotikoni%2Bnaslovnica.jpg
HYPOMNEMATA
https://darkocvijetic.blogspot.com/2017/07/maja-abadzija-porodicni-album-stradanja.html
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/2017/07/maja-abadzija-porodicni-album-stradanja.html
true
2899971294992767471
UTF-8
Svi članci su učitani Nije pronađen nijedan članak VIDI SVE Pročitaj više Odgovori Prekini odgovor Obriši By Početna STRANICE ČLANCI Vidi sve Preporučeni članci OZNAKA ARHIVA PRETRAGA SVI ČLANCI Nije pronađen nijedan članak koji odgovara upitu Vrati se natrag Nedjelja Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak Subota Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Siječanj Veljača Ožujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro just now 1 minutu prije $$1$$ minuta prije 1 čas prije $$1$$ sati prije Juče $$1$$ dana prije $$1$$ tjedana prije više od 5 tjedana prije Sljedbenici Slijedi THIS CONTENT IS PREMIUM Please share to unlock Copy All Code Select All Code All codes were copied to your clipboard Can not copy the codes / texts, please press [CTRL]+[C] (or CMD+C with Mac) to copy