$type=ticker$cols=2$count=30

Izlazi za nuždu, Edmond Jabes

SHARE:


EDMOND JABES

ULOMCI 



PRAVO NA SLOBODU 

“Prisutnost je odveć prisutna da bude slobodna a odsutnost odveć odsutna da bi to mogla biti”, govorio je.
Govorio je također: “Sloboda se poziva na prisutnost, ali se vježba samo u odsutnosti.
U tome se sastoji dilema.”
Ti si pored mene. Jesi li slobodan?
Ja sam daleko od tebe. Jesam li slobodan?
Sloboda prezire udaljenost i vrijeme.
Pa ipak, ona može biti samo načas slobodnom, i posebnom, tek jednom osvojenom zonom.
Sloboda me veže uz slobodu koju okivam.
“Stvorio sam od slobode svoje lance”, napisao je.
Roditi se znači preuzeti na sebe samovolju izbora; ali svaka je sloboda rađanje.
“Rađam se od onog što me porađa i umirem od onog što usmrćujem”, napisao je također.
Slobodu doživljavamo izvan sebe. Postoji u činu koji nas oslobađa.
Ah, nisi slobodan tu gdje se skrivaš, već samo ondje gdje se izlažeš.
“Sloboda rađa slobodu, govorio je. I možda je, naposljetku, samo to rodno začeće.”
“Ali dokle se sve, nadodao je, neki slobodan duh može služiti tom slobodom koja se, svagda vjerna samoj sebi, redovito okreće protiv njega?”
“Jednoj neprijateljici zapravo, svagda bolje naoružanoj, mora prkositi duh.”
“Sloboda ga oduševljava, a ujedno ga oslabljuje.”
Da li je bližnji jamac moje slobode? No moja sloboda ne može se ni u kojem slučaju ometati nekakvim jamstvom. “To bi značilo, rekao je on, prosvirati sebi krila olovom.”
Dakle, drugi je slobodan u svojoj a ja u mojoj slobodi; jer sloboda se može priznati samo onome koji, sa svoje strane, poštuje našu.
Težiti slobodi i buditi u drugome istu težnju. U to obaranje spona upisuje se bratstvo; kad ove prestaju biti prisilom e da bi ubuduće bile samo kvasac udruženih sloboda.
Pravo na slobodu jest, sve u svemu, samo pravo da budeš čovjek među ljudima.
Postoji neki red u našim slobodama, kao što postoji red u našim približavanjima istini.
Ali što je red bez prisile?
Sloboda i istina stječu se prisilnim gubicima istina i sloboda.
Silom naših satara.
Život nema drugu slobodu osim da bude život a smrt osim da bude smrt.
O proždrljivi – podmukli – požaru što ga raspiruje vjetar.
Vrijeme se oslobađa iz pepela vremena.
O Knjigo djelomice izgorjela, tvoj dim nas žeže i guši.

———-

“More je moje sjećanje; moje stravično sjećanje”, mišljaše onaj koji se, plivajući, udaljavao od obale.
Nikada nećemo biti gospodari obzora.
Hoću li te čekati još dugo?
Gdje si ti koji si me, jednom, pokušao izvući iz mojeg mrtvila? Ti koji si mi udahnuo ovaj svježi zrak od kojega se nadimlju moje grudi? Odakle puše ovaj siloviti vjetar, opijen rastjerivanjem mrklina? Kakvu to nenadanu zvijezdu odašilje ova plaha svjetlost na sredinu lista? Dva drhtava prsta rastvaraju moje vjeđe a potom moje usne. Jesu li možda tu, pokraj mene?
Bijeli jastreb, nepomičnih krila što blistaju od rasvijetljenih znakova, tamo gore, biva najednom knjiga.
Knjiga duše čita se podignutih očiju.
Židovsko je pitanje ono koje sebe, beskonačno, ispituje u odgovoru što ga izazivlje.
(“Među nama, kazao je on, postoji sljedeća razlika: Ti čvrsto vjeruješ u neku priznatu istinu, dok ona koja mene očarava nije nikad marila za priznanje.”)
(Pitanje Bogu je pitanje upućeno Knjizi. Bog je strogo ukorio anđele, jer ga sprečavaju da nam ustupi Knjigu nad knjigama: “Bezočnici, reče im on, vi koji hinite da ne znate kako, vez čovjeka, ni vi ni Ja više ne postojimo.”
I, nama u prilog, On nadoda: “Više negoli narod svećenika, zato da bih Ja preživio, stvorio sam od vas narod čitatelja.”
“Knjiga ovjekovječuje knjigu ovjekovječujući nas. Tako je govorio Bog”, pisaše on.)
“Procvao cvijet nije slika otvaranja, nego čudo zatvorenosti.”
“Ruža raste, zatvorena svijetu. Ona ugiba, pružena ništavilu”, napisao je nekoć.

———-

“Pripadamo istom jeziku, ali ti se njime služiš samo da bi kazao tko si; a ja da bih naučio tko sam.
Varamo se obojica; možda nas upravo to zbližava”, zapisao je.
“Moj materinski jezik je strani jezik. Zahvaljujući njemiu, bivam na ravnoj nozi sa svojom neobičnošću”, govorio je.
I nadodao: “Kovao sam strpljivo svoj jezik sa stranim riječima da bih od njih stvorio bratske riječi.”
Ne bijaše li, nekoć, napisao: “Nisam uzeo tvoju dušu. Ja sam ti je darovao”?
Tko je stranac? – Onaj koji te uvjeri da si sam kod kuće.




PUSTINJA II. 

Mogli bismo zamišljati pustinju kao pravokutnik bez kutova, kao krug bez obodnice, ali nikad je ne bismo mogli zamisliti kao kvadrat ili trokut; jer zamišljati je kao kvadrat značilo bi zazidati je odmah u njezino sjećanje; pristupati joj kao trokutu značilo bi, tom nezaokruživom sjećanju, pripisati osnovicu i vrh.
Smrt je vrtlog kojemu bi život bila zračna masa ili vodena čest.
Pasivan je život u najraspadljivijoj čestici svojeg trajanja; dinamična, u svojoj žestini življenja, smrt.
Pustinja nam pruža sliku vječnosti, ravne i nepromjenjive.
Imaše li moj put međaša?
“Pješčani nas vjetrovi zasljepljuju, govoraše neki mudrac, zato da nas nauče koračati, oborene glave, stopalima čovjeka koji je hodao pred nama; jer cilj stoji svagda iza cilja.”
Očaj u potaji gaji nadu kao što, u planinskoj vrtači, orao ranjen lovčevim metkom, sjedi na okrvavljenim jajima.
“Kad začuješ u pustinji kako ti zrnce pijeska pripovijeda priču o svakom zrncu pijeska, znat ćeš da si napokon postao beskonačna čujnost. Iznova nađena raspoloživost!”, kazao je on.
Podižući šaku pijeska, nomad kaže: “Evo, to je moj život”, zatim, opetujući drugom rukom istu kretnju: “I evo moje smrti. Sve ostalo je priviđenje.”
Što bih više dodao za onoga koji sve znade o meni?
Ah, to više je moć ništavila, nemoćnost riječi.




IZLAZI ZA NUŽDU 
- ulomci -

Svim je vratima čuvarica riječ. (Lozinka, čarobna riječ.)
Učiniti riječ vidljivom, to jest crnom.
Izvan sna, ti si kutija. Ideš ispred drugih vječito zatvorenih kutija. Tvoj glas je neprijatelj (ili ti je prijatelj?). On je ključ. Može ga pokupiti bilo tko. Bio bi tada na njegovu milost i nemilost.
Zlatni krug lutajućih vitezova, vodeni krug zaljubljenih obala; deset stoljeća za obruč i đačko kolo oko krematorijske peći, to je doista tužan svršetak dana.
Govoriti o sebi znači svagda smutiti poeziju.
Postoje bića koja su, kroz cijeli svoj život, ostala mrlja tinte na kraju jedne nedovršene rečenice.
Lice koje se ogleda u zrcalu ne briše ono prethodno.
Samo je čitatelj stvaran.
Unići u tišinu, kao u kakvu katedralu. Čim se jednom smjestiš, tu si na toplom i tikaš njenoj duši.
Postoji red šutnje, sa svojim svecima, svećenicima i prorocima.
U tišini, kao i u snu, živiš, voliš, umireš, izvan svijeta.
Zbog tebe, svaka je stvar izgubila svoju mjeru i svoj smisao. Što je veliko? Što je veće? Sve se iznutra razilazi. Ništa se više ne utvrđuje.
Ponad kiše gdje sunce umire od žeđi.
Vidjeti često znači ugasiti.
Prijateljstvo je možda samo leksička razmjena.
Napredovanje u živo meso do samog čovjeka.
Humor je poezija. Komično je proza.
Crv očaja je u službi humora.
Onkraj kalambura gdje slika postaje svjesna same sebe.
Odrpana djevojčica traži sebi majku u bezličnim rupama svoje bijede.
Pjesništvo je mač čije su korice glazba.
S tri psa, sa kanarincima, mogu se podignuti doživotne tamnice.
Velikim cestama, dakako, dugujemo što boli olakšavaju put oko svijeta.
Čovjek je uvijek spašen čudom.




MALE GRANICE NEOGRANIČENOM 

Napis nije ogledalo. Pisati znači suočiti se s nepoznatim licem.
Mahnito je more jer ne može umrijeti od jednog jedinog vala.
Što je subverzija?
- Možda je, u ruži koja te očarava, najneupadljiviji trn.
Što god činiš, sebe spasiti se nadaš. A upravo sebe gubiš.
Istini su znane sve subverzije.
Subverzija mrzi nered. Ona sama je vrli red suprotstavljen nekom natražnom redu.
Spoznaja upire u hladno prostranstvo neznanja, kao sunčane zrake u zrcalo mora, dubina kojega ih zapanjuje.
Misao nema spona: živi od susreta i umire od samoće.
Zaborav je, u svakom sjećanju, mrtvorođena uspomena što rastužuje pamćenje.
“Dan je vezan uz svijet. Nesvjesno je neprovidna noć.
Gledaj koliko su paradoksalna Božja htijenja.
S jedne strane, On se obraća svjesnom da bi razvio u nama ideju, osjećaj božanstva, a s druge strane, udarajući znak zabrane na sliku, baca nas natrag u nesvjesno gdje On kraljuje bez nas”, bijaše pribilježeno na drugom mjestu.
Slike tonu u nesvjesno ali se ne gase: svjetlomrcaji zaborava.
Čitljivost je posthumna.
Pišeš spuštena pogleda, ali nebo je u tvojim očima.
Može se ispitivati samo Moć. Ne-moć je pitanje samo.
Pitanje pripada mraku. Odgovor, kratka jasnoća.
“Zatvori knjigu – kazao je. Tako ćeš dodati težinu jednog samotnog mraka kozmičkoj tmini.
Pisac ne očajava zato što ne može napisati knjigu, nego zato što je prisiljen težiti beskonačno za knjigom koju ne piše.
O toj boli, bit će da sam govorio samo jedanput.
Da bar uzmogne, danas, tvoja bratska riječ smijeniti moju”, govoraše on također.
Ne postoji sveta Knjiga nego knjige otvorene šutnji svete Knjige.
Pisati, polazeć od te šutnje, znači uvrstiti Knjigu vječnosti u smrtnu knjigu naših preobrazbi.
Život i smrt pijeska nisu doli isto približavanje dana i noći oslobođenih vremena, kojima je pustinja koljevka i smrtna postelja.
Od sličnosti zacijelo živi pijesak; a od svoje šarene praznine umire.
Sličnost zrnca pijeska sa zrncem pijeska jest, možebit, ona koja bi postojala među krhotinama zrcala, u trenutku njegova pada, i krhotinama ogledala razbijenog već tisućljećima.
Sličnost postoji samo uz cijenu odricanja.
Pred ružom, neobjašnjivo je naše vladanje.
Zaneseni njezinom ljepotom, jednim pokretom udivljenja, mi joj oduzimamo život.
Pisati znači ponavljati, na sebi, taj pokret.
To što umire u nama može umrijeti samo s nama.
Knjiga bi bila samo svakodnevna osmrtnica svih tih smrti.
Nebo svladava Knjigu ali ne i pijesak što ga, kroza svako zrnce, ukrućuje. Ovdje je samo težina tišine zamisliva.
“Napučio sam noć pitanjima, rekao je on također. Neki su u tome željeli vidjeti samo zvijezde zanesene vlastitim svjetlucanjem.”
Misli je potrebno da se spusti kako bi se potom opet vinula uvis. Njezini vrhovi opet su njezine granice.
Stoga bi se moglo kazati da je nemišljeno misao koja se nikako ne da spustiti.
Svako čitanje ograničava. Bezgraničan tekst je onaj koji, svaki put, izaziva novo čitanje i ovome djelomice izmiže.
U onome što sveđer ostaje za čitanje njegova je jedina mogućnost da preživi.
Živjeti ne pitajući se: “Zašto?” znači unaprijed izbjegavati pitanje: “Kako umrijeti?”; znači prihvatiti jednu smrt bez postanka.
Zrak koji udišeš te prisiljava da ga vratiš zraku.
Takav je dah.
Tvoja su prsa preuska za taj nebeski dar.
Sjeme trepeljasto, okriljeno, perjasto: misao.
Uspoređivaše misao čas sa žitnim poljem, čas s oceanom. Oba se puta varao. Misao jest breme klasa i obujam oceana.
Svi stupnjevi namijenjeni su misli.
Nemišljenom, strmoglava odsutnost stepenica.
“Mogu reći – bijaše on pribilježio – a bez opasnosti da ću se prevariti, kako nemišljeno nije drugo doli rušenje mosta, a od njega strahujemo, što međusobno povezivaše dvije nejasne obale.”
Zemlja se okreće u neustrašivoj misli svoje okruglosti i u praznini nemišljenog na koju se oslanja.
Izlaz postoji samo u nepoznatom.
Živi se s ove strane. Umire se uvijek s one strane: ali granica je umna.
“Mislilac je iskusan ribar, govoraše on. Iz oceana nemišljenog, izvlači on ljeskave misli – ribu okruglu ili zmijoliku; priljepušu ili plosnaticu – a one, nakon što su zagrizle u meku, koprcaju se načas između nebeske plaveti i morske modrine, prije nego se, posve tuđe, ukoče na tlu.”
Postaviti pitanje odsutnosti doista se, na prvi pogled, čini apsurdno. Pa ipak, samo nju uistinu ispitujemo.
“Što nam je zaključiti ako ne da se nama odsutnost očituje upravo preko boli.”
Krv boji tintu crveno a da je pritom ipak ne smlači.
Svaka riječ umire od studeni.
- Što vas užasava?
- To što se ustoličuje u vaše ime i što vi više nemate potrebu opravdavati.
- Ne shvaćam vas dobro.
- A kad bih vam odgovorio da vaša istina ubija?
(Knjižica o subverziji izvan sumnje, 1982.)
“Za tebe, o uzvišeni sjaju, blistanje dijamanata; za mene, crni iscjedak iz rane. Noć knjige je knjiga naše noći.”
“Postati svjestan svojeg svijeta, govoraše neki mudrac, značilo bi samo prionuti sav uz širenje njegove nepodnošljive ograde; počev od sićušne ćelije sanjati o neizmjernoj tamnici.
Mi uređujemo sebi prostor koji se, bez našeg znanja, smjesta opet zatvara nad nama.
Duh stradava ugušen.
Misliti bi, tada, značilo samo neumorno izravnavati okrugle granice mišljenja.
Unutar ovih mi, jedni s drugima, općimo.
Voditi dijalog bi prema tome značilo, svaki put malo više, združeno opkoliti neki neograđen prostor.”
I nadodao je: “Naša žeđ za slobodom pruža nam za to dokaz. Udaramo o zidove što smo ih, drugdje, podigli svojim vlastitim rukama, zaboravljajući da nam je suđeno rađati se i umirati od iste žeđi.
Sloboda leži u tom zaboravu.”
U našoj je moći razmišljanje o Bogu – varavoj moći – ali Njega se ne možemo sjećatoi. Nema nipošto povratka Bogu, Bog je ispred.
“Ako Bog ne može unići u naša sjećanja, postojao bi dakle jedan dio čovjeka u koji Bog neće nikad prodrijeti”, govorio je on.
I nadodao je: “Bog potpunoma vlada samo nad smrću.”
Sjećanje jest opletena boca kojoj je uspomena čep.
Izbaci čep. Opit ćeš se njezinim sadržajem.
Nije važno iskustvo. Važan je, možda, samo stupanj žestine dosegnut dok ga proživljavamo.
Istina i sloboda, jedna bez druge, ne mogu se pojmiti; one su trava s iste livade.
(“Rađamo se izvorom, govoraše jedan moj prijatelj. Žednim smo pijeskom kad umiremo.”
“Naprslina je, možda, porijeklo vječnosti. Rana je, neosporno, porijeklo života; života što protječe između četiri stara ogledala”, bijaše on pribilježio.)
“Ja” jeste čudo od “Ti”.
Bližnji je fikcija.
Srce dijaloga ispunjeno je kucajima pitanja.
Kazao je: “Ako zađeš duboko u pustinju, više te neće opkoljavati tišina. Sam ćeš do te mjere postati šutnjom da ćeš pustinju navesti da govori.
Znaš li, kazao je također, što je sloboda? Jedna druga nit koju mislimo, svaki put, presjeći, no ona će svagda izmaći škarama, jer besprijekorna je njezina prozirnost”
Istina nije vezana uz slobodu, ali nema slobode koja nije čitanje istine.
“Možda je smrt, govoraše on, na zaokretu neke živahne ulice, pusti ćorsokak, u kojem odjekuje jeka nekog prekinutog dijaloga.”
“Stvori, o robijašu duha, od pera nemilosrdnu kosu.”
“Možemo se krijepiti samo svojom glađu”, govoraše on.
“Sa svojeg prozora gledam kako, s galebovima, leti more.
Odavde ću otići, jednoga dana. Neću odnijeti sa sobom sliku zemlje, nego viđenje beskonačne nebeske rane”, zapisao je nekoć.
Nepristranost povijesti, moj život sveden na ovaj crni oblutak: stvrdnutu vječnost.
“Govor, kazao je on, poput vala zapljuskuje morsku obalu, ali mi svagda samo malo njegove pjene odgonetavamo.”
Tišina kraja svijeta, zaboravljenih susreta; tišina svih odlazaka i od sada zabranjenih sastanaka.
Tapkam na pragu, nijem.
“Tišina nije u praznoj omotnici u koju stavljam svoj list, nego u žigu usijanog voska koji će je zapečatiti”, bijaše on zabilježio.
Protivno od ptice, knjiga gine raširenih krila.



Prijevod - Višnja Machiedo

COMMENTS

Naziv

"Oslobođenje",1,2016. fotografije/kolovoz,1,4:5-11,1,Adam Zagajewski,1,Agencije,1,Agniezska Žuchowska - Arendt,1,Ai Weiwei,1,Al Jazeera,1,Alan Pejković,1,Albert Camus,1,Aleksa Golijanin,1,Aleksandar Genis,1,Aleksandar Roknić,1,Aleksandar Tišma,1,Alem Ćurin,1,Alen Brabec,1,Aleš Debeljak,2,Alexander Kluge,1,Almin Kaplan,4,Amer Bahtijar,1,Amer Tikveša,1,Amila Kahrović Posavljak,1,Amir Or,1,Amos Oz,1,Ana Ahmatova,2,Ana Radonja,1,Andres Neuman,1,Andrijana Kos Lajtman,7,Anton Pavlovič Čehov,1,Antun Branko Šimić,1,Anya Migdal,1,Bela Hamvaš,2,Bela Tarr,1,Bertolt Brecht,4,Biblijski citat,1,Biljana Srbljanović,4,Bilješka,5,Biserka Rajčić,3,Blago Vukadin,1,Boba Đuderija,1,Bogdan Bogdanović,2,Bojan Munjin,1,Bojan Savić Ostojić,1,Bookstan II 2017,1,Borges,4,Boris Buden,4,Boris Dežulović,2,Boris Dubin,1,Boris Perić,1,Borislav Pekić,1,Borislav Veselinović,1,Borka Pavićević,1,Boro Drašković,1,Božo Koprivica,3,Branimir Živojinović,1,Branimira Lazanin,1,Branislav Jakovljević,2,Branislav Petrović,1,Branko Ćopić,1,Branko Kukić,1,Branko Rakočević,1,Bruno Schulz,1,BUKA,1,Burkhard Bilger,1,Caravaggio,1,Charles Simic,6,Chris Hedges,1,citati,1,Claude Lévi-Strauss,1,Cornelia Vismann,1,crtež,1,Damjan Rajačić,1,Dan Pagis,1,Danica i Haim Moreno,1,Daniil Ivanovič Juvačov Harms,1,Danijel Dragojević,1,Danilo Kiš,10,Dara Sekulić,1,Dario Džamonja,1,Darko Alfirević,1,Darko Cvijetić,254,Darko Cvijetić. Agnieszka Zuchovska Arent,1,Darko Desnica,4,Darko Pejanović,1,Daša Drndić,1,David Albahari,5,Davor Beganović,1,Davor Ivankovac,1,Davor Konjikušić,1,Dejan Kožul,1,Dejan Mihailović,1,Deklaracija o zajedničkom jeziku,1,Dietrich Bonhoeffer,1,Dijala Hasanbegović,1,Dnevnik,8,Dobrivoje Ilić,1,Dobroslav Silobrčić,1,Dominique-Antoine Grisoni,1,Dragan Bajić,1,Dragan Bursać,1,Dragan Markovina,1,Dragan Radovančević,3,Drago Pilsel,1,drama,2,Dubravka Stojanović,1,Dubravka Ugrešić,4,Duško Radović,1,Dževad Karahasan,2,Đorđe Bilbija,2,Đorđe Krajišnik,4,Đorđe Tomić,1,Edmond Jabes,1,Eduard Šire,1,Edvard Kocbek,1,Elis Bektaš,4,Elvedin Nezirović,1,Elvir Padalović,1,Emil Cioran,8,Emmanuel Levinas,1,Epitaf,1,Ernst Jünger,2,esej,148,Fahredin Shehu,1,festival,2,Filip David,2,fotografije,1,fra Drago Bojić,1,Francis Roberts,1,Frank Wedekind,1,Franz Kafka,4,Friedrich Nietzche,1,Furio Colombo,1,Genadij Nikolajevič Ajgi,1,Georg Trakl,1,George Orwel,1,Georgi Gospodinov,1,Géza Röhrig,1,Gianni Vattimo,1,Gilles Deleuze,1,Giorgio Agamben,7,Giorgio Manganelli,1,Goran Milaković,2,Goran Stefanovski,1,gostovanje pozorišta,4,govor,2,Gustaw Herling-Grudzinski,1,Hajdu Tamas,1,Hanna Leitgeb,1,Hannah Arendt,2,Hans Magnus Enzensberger,1,Hassan Blasim,1,Heiner Goebbels,1,Helen Levitt,1,Herbert Marcuse,1,Igor Buljan,1,Igor Mandić,1,Igor Motl,3,Igor Štiks,1,Igre u Jajcu 2017.,1,Ihab Hassan,1,Ilma Rakusa,2,IN MEMORIAM,7,Intervju,54,Ivan Čolović,2,Ivan Lovrenović,4,Ivan Milenković,1,Ivana Vuletić,1,Ivica Pavlović,1,Ivo Kara-Pešić,1,Jack Kerouac,1,Jacques Derrida,2,Jagoda Nikačević,1,Jakob Augstein,1,Jaroslav Pecnik,1,Jasmin Agić,1,Jasna Tkalec,1,Jelena Kovačić,1,Jelena Topić,1,Jona,1,Jorge Luis Borges,2,Josif Brodski,1,Josip Osti,1,Josip Vaništa. Patricia Kiš,1,Jovan Ćirilov,1,Jovica Aćin,3,Jugoslava Ilanković,1,Julija Kristeva,1,Julio Cortazar,1,Katja Kuštrin,2,Kim Cuculić,1,Knjige,1,književna večer,1,Kokan Mladenović,1,Komentar,1,kratka priča,3,kratke priče,6,kratki intervju,1,kritika,4,Krzysztof Warlikowski,1,Ksenija Banović Ksenija Marković,1,Ladislav Tomičić,1,Laibach,1,Lajoš Kesegi,1,Larisa Softić Gasal,1,Laurence Winram,1,Leonid Šejka,2,Ludwig Wittgenstein,1,Ljubiša Rajić,1,Ljubiša Vujošević,1,Maja Abadžija,1,Maja Isović,2,MALI EKSHUMATORSKI ESEJI,1,mali esej,16,Marcel Duchamp,1,Marija Mitrović,1,marijan cipra,1,Marin Gligo,1,Marina Dumovo,1,Mario Franz,1,Mario Kopić,46,Marjan Grakalić,1,Marko Misirača,1,Marko Stojkić,1,Marko Tomaš,1,Marko Veličković,1,Marko Vešović,2,Martin Heidegger,3,Massimo Cacciarri,1,Max Frisch,1,međunarodna poruka,1,Mensur Ćatić,2,Mia Njavro,1,Mihail Šiškin,1,Mijat Lakićević,1,Mikloš Radnoti,1,Milan Kundera,1,Milan Milišić,1,Milan Vukomanović,1,Milan Zagorac,1,Mile Stojić,2,Milica Rašić,1,Milo Rau,1,Miloš Bajović Ilić,1,Miloš Crnjanski,2,Miloš Vasić,1,Milovan Đilas,1,Miljenko Jergović,6,Mini esej,32,Miodrag Živanović,1,Mirjana Božin,1,Mirjana Stančić,1,Mirko Đorđević,2,Mirko Kovač,3,Miroslav Krleža,3,Miroslav Marković,1,Mirza Puljić,1,Mišo Mirković,6,Mišo Mirković foto,10,Mladen Bićanić,1,Mladen Blažević,2,Mladen Stilinović,1,Momčilo Đorgović,1,Naser Šećerović,1,Natalija Miletić,1,Nataša Gvozdenović,1,Neda Radulović- Viswanatha,1,nekrolog,1,Nemanja Čađo,1,Nenad Milošević,1,Nenad Obradović,5,Nenad Tanović,1,Nenad Vasiljević,1,Nenad Veličković,2,Nenad Živković,1,Nepoznati spavač,1,Nermina Omerbegović,1,Nikola Kuridža,1,Nikola Kuzanski,1,Nikola Vukolić,1,Nikola Živanović,1,Nikolaj Berđajev,1,Nikolina Židek,1,NOVA KNJIGA,1,novela,1,Novica Milić,2,Novica Tadić,1,obavijest,1,odlomak romana,9,odlomci,6,Oliver Frljić,8,Osip Mandeljštam,2,Otto Pöggeler,1,Otto Weininger,1,Paolo Magelli,2,Paul Celan,3,Paul Klee,1,Paul Valery,1,Petar Gudelj,2,Petar Matović,1,Petar Vujičić,1,Peter Esterhazi,1,Peter Semolič,3,Peter Semolič. prijevod,4,Peter Sloterdijk,3,Pier Paolo Pasolini,2,pisma,5,pismo,1,pjesma,1,Plakat,1,Poezija,265,poezija prevod,1,potpisnici,1,Pozorišna kritika,1,Pozorišne Igre u Jajcu,1,Pozorište Prijedor,4,predavanje,1,Predrag Finci,2,Predrag Matvejević,2,Predrag Nikolić,1,Predstava,2,Prepiska,1,priča,37,Prijevod,12,prijevod govora,1,prikaz knjige,2,prikaz predstave,3,Primo Levi,1,Protest,1,Proza,2,Radimir Sovilj,1,Radiša Cvetković,1,Radmila Smiljanić,1,Radomir Konstantinović,2,Rastislav Dinić,1,Raša Todosijević,3,razgovor,4,Refik Hodžić,1,Renate Lachmann,1,Robert Bagarić,1,Roger Angell,1,Roland Barthes,2,Roland Jaccard,1,Roland Quelven,1,Saida Mustajbegović,2,Sándor Márai,1,Saša Jelenković. poezija,1,Saša Paunović,1,Sava Babić,3,Seida Beganović,3,Semezdin Mehmedinović,4,Senadin Musabegović,1,senka marić,1,Sesil Vajsbrot,1,Shosana Felman,1,Sibela Hasković,1,Siegfried Lenz,1,Sigmund Freud,1,Sinan Gudžević,1,Siniša Tucić,1,sjećanje,2,Slavenka Drakulić,1,Slavica Miletić,3,Slavoj Žižek,1,Slobodan Glumac,1,Slobodan Šnajder,1,Slobodan Tišma,1,SLOVO GORČINA,1,Sonja Ćirić,3,Sonja Savić,1,Srđa Popović,1,Srđan Tešin,1,Sreten Ugričić,3,Srpko Leštarić,1,stećak,2,Stevo Basara,1,Stojan Subotin,1,Susan Sontag,1,Sven Milekić,1,Svetislav Basara,2,Svetlana Aleksijevič,1,Šagal,1,Tadeusz Różewicz,1,Tamara Kaliterna,1,Tamara Nablocka,1,Tamara Nikčević,2,Tatyana Tolstaya,1,Tea Benčić Rimay,1,Teatar,1,Teatron,1,The New York Times. Žarka Radoja,1,Thomas Bernhard,10,Thomas Ostermeier,1,Tomaž Šalamun,2,Tomislav Čadež,1,Tomislav Dretar,2,Tonko Maroević,1,Tony Judt,1,Umberto Eco,2,Urbán András,1,Vanda Mikšić,1,Vanesa Mok/Anđelko Šubić,1,Varlam Šalamov,3,Vera Pejovič,3,Veronika Bauer,1,Video,10,Viktor Ivančić,3,Viktor Jerofejev,1,Viktoria Radicz,2,Vincent Van Gogh,1,Višnja Machido,1,Vladan Kosorić,2,Vladimir Arsenić,1,Vladimir Arsenijević,1,Vladimir Gligorov Ljubica Strnčević,1,Vladimir Milić,2,Vladimir Pištalo,3,Vladimir Vanja Vlačina,1,Vladislav Kušan,1,vojislav despotov,1,Vojislav Pejović,1,Vojo Šindolić,1,Vujica Rešin Tucić,1,Vuk Perišić,3,Walter Benjamin,1,Wisława Szymborska,1,Wolfgang Borchert,1,Wroclaw,1,Zadie Smith,1,zapis,1,zavičaj,1,Zbigniew Herbert,3,zen,1,ZKM,1,Zlatko Jelisavac,2,Zoran Vuković,2,Zygmund Bauman,1,Žarko Milenić,1,Žarko Paić,1,Željko Grahovac,2,Živojin Pavlović,1,
ltr
item
HYPOMNEMATA: Izlazi za nuždu, Edmond Jabes
Izlazi za nuždu, Edmond Jabes
https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSuXeeLUxqcmOY-HGDJ6QxJq4Tuac_PE41Anq7Hj1EZeb7UNqqCkQ
HYPOMNEMATA
https://darkocvijetic.blogspot.com/2014/06/izlazi-za-nuzdu-edmond-jabes.html
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/2014/06/izlazi-za-nuzdu-edmond-jabes.html
true
2899971294992767471
UTF-8
Svi članci su učitani Nije pronađen nijedan članak VIDI SVE Pročitaj više Odgovori Prekini odgovor Obriši By Početna STRANICE ČLANCI Vidi sve Preporučeni članci OZNAKA ARHIVA PRETRAGA SVI ČLANCI Nije pronađen nijedan članak koji odgovara upitu Vrati se natrag Nedjelja Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak Subota Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Siječanj Veljača Ožujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro just now 1 minutu prije $$1$$ minuta prije 1 čas prije $$1$$ sati prije Juče $$1$$ dana prije $$1$$ tjedana prije više od 5 tjedana prije Sljedbenici Slijedi THIS CONTENT IS PREMIUM Please share to unlock Copy All Code Select All Code All codes were copied to your clipboard Can not copy the codes / texts, please press [CTRL]+[C] (or CMD+C with Mac) to copy