$type=ticker$cols=2$count=30

Čiko, mogu li s tobom, (Slučaj Dare Sekulić), Miljenko Jergović

SHARE:

                                                                                



MILJENKO JERGOVIĆ


ČIKO, MOGU LI S TOBOM

Slučaj Dare Sekulić




Jedne sam subote u antikvarijatu Srce lubenice, na Opatovini, pedesetak koraka od tržnice na Dolcu, na polici među debelim pjesničkim antologijama pronašao pjesničku zbirku Dare Sekulić “Grlom u jagode”.

Knjižica od pedeset i pet stranica, jedva veća od dlana, bez teksta na hrbatu, slučajno se tu našla kao zaostatak nečije rasturene kućne biblioteke. Ili je to netko umro, ili se rastavio od žene. Naslovi sarajevskih izdavača, pogotovu ako su domaćih pisaca, rijetki su po zagrebačkim antikvarijatima. Mnogo je više beogradskih ili novosadskih knjiga, življe su bile ovdašnje veze s tim gradovima. Sarajevo je bilo daleko i zatureno, zatvoreno u sebe sama i u svoju književnost. Tako je i ova knjiga, čiji naslov pamtim iz onih vremena, iako je nikada ranije nisam držao u rukama, ravna nekom malom čudu, dovoljnom da ispuni dan.
“Grlom u jagode” bila je druga samostalna zbirka Dare Sekulić, objavljena 1963. u izdanju sarajevske Svjetlosti. Biblioteka se zvala Horizonti, urednik Muris Idrizović. Na predlistu čitam adresu izdavača: Radojke Lakić 7/II. A “Za izdavača”, što je administrativna šifra osobe koja odgovara za knjigu: Abdulah Jesenković.

Na predlistu, uvrh stranice, nalivperom, raspisanim rukopisom: “Mateljan-Vis-maj 65”. Ista je ruka, istim perom, podvukla nekoliko stihova i jedan naslov u knjizi, te ostavila primjedbu na pedesetpetoj stranici, uz podvučena dva stiha: “Htjela sam da mi noći zaborave dane/ i dijete da ostanem ne videći.” Piše: NE MOŽE TO! Ljutit ton. Što ne može.

I to je sve. Nema drugih tragova po ovoj knjizi, koji bi svjedočili o pola stoljeća koje je provela u nekoj zagrebačkoj kućnoj biblioteci. Na Visu je, pretpostavljam, bila kratko. Mateljani nisu Višani ni Komižani. Ovako o njima piše na internetu: “Mateljani su Hrvati, većinom iz okolice Ozlja, a prema nekim izvorima iz Zatražišća na Hvatu ili Košuta kod Sinja, gdje se svaki dvadeseti stanovnik prezivao Mateljan. U Hrvatskoj danas živi oko četristo Mateljana u više od sto domaćinstava. Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.” Možda je potpisani  Mateljan maja ’65. bio u vojsci na Visu. A možda se vlasnik knjige i nije zvao Mateljan, nego je iz nekog drugog razloga na knjizi Dare Sekulić napisao tu riječ…

Dugo sam mislio što NE MOŽE TO! u stihovima “Htjela sam da mi noć zaboravi dane/ i dijete da ostanem ne videći.” Ženski, tvrdi i opori, tipično darinski, u koje je upisan trag vremena, akcijaškog, sentimentalnog i patetičnog, bez dubljeg značenja i bez slike u sebi. Pedeset godina kasnije ta dva stiha lako je preskočiti. Nekoć su izgleda nekome nešto značili. To je od vremena. Ili od nečijeg jedinstvenog osjećaja. Time se poezija čita, i kad je dobra i kad je loša: jedinstvenim osjećajem. Osjećajem koji je u svakog različit, kao što nam se razlikuje otisak prsta. Ali u istinski velikoj poeziji susretnu se svi jedinstveni osjećaji. I to je onda jedan od važnijih razloga za disanje…

Zbirku otvara naslovna pjesma, svojedobno prenošena po antologijama i panoramama bosanskohercegovačke poezije:


Grlom u jagode

Grad iz grada nije što i grad sa brda,
došla sam kao grlom u jagode.

Grlo kao zvono a jagode ni za oko,
kako sam se grdno za šaku hlada i šaku jada lomila.
Građane rađala s krupnim očima i nježnim koljenima,
bijelim kruhom ih hranila a samovala
bez slavlja i bez prijatelja.

Kad bih pošla, ne bih mogla od grada do brda
pobijeliću neprilagođena.

Zato djecu iz ulice sazivam za dječje rođendane
i u dane obične da mi djeca zapamte drugove
da se očovječe
i da imaju slavlja i prijatelje.

Zamjenjuju cvijet krompirov s cvijetom djeteline
ali ne sanjaju grad sa brda.
I u život neće kao grlom u jagode
života mi.


Tridesetak godina nakon što je objavila ovu pjesmu u knjizi koja će ju proslaviti i za koju je u tada ozbiljnoj konkurenciji zaslužila godišnju nagradu Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, Dara Sekulić se sa svoje četvero unučadi dala u izbjeglištvo. I tako se iz grada u gradu, kojemu jednom je stigla, vjerujući da neće mimo svoje volje i mimo putničkih razloga iz njega odlaziti, ponovo našla u gradu sa brda. Sve se izvrnulo, riječi su se izokrenule, i više se nije išlo grlom u jagode nego glavom bez obzira. A jedna njezina pjesma postvarila se na nemio način, onako kako to zna biti samo s dobrom i istinitom poezijom. Usto, život Dare Sekulić tim je izbjeglištvom zadobio dramaturški smisao, zaokružen je poput dobre fikcije i dovršen kao bildungsroman s nesretnim krajem. (Iako ni to, srećom, nije bio kraj.)

Iako sam skitao po književnim večerima, bio na svakoj pjesničkoj promociji na koju sam osamdesetih mogao stići, i bilo me je u publici Sarajevskih dana poezije, na kojima je ona bila redovni sudionik – kao jedna među nesumnjivim klasicima suvremene bosanskohercegovačke književnosti – Daru Sekulić nisam upoznao, niti sam je s razumijevanjem čitao. Bio sam pročitao sve njezine knjige, ali nisu me se ticale. Čak ni onaj njezin ciklus o sarajevskim ulicama i toponimima – nisam ga tada razumijevao.

Između nje i mene postojao je generacijski nesporazum, a pomalo i nesporazum u senzibilitetima. Ona je, kako sam je tada doživljavao, bila ovisnica o vlastitoj sudbini, o jednome detalju u biografiji, onom od kojega je započinjao njezin svjesni život, a taj je detalj nama tadašnjima bio gotovo nepodnošljivo arhaičan. Naime, Dari Sekulić su ustaše kada je imala jedanest godina spalili kuću i poubijali sve bližnje. Rođenima šezdesetih ta se 1942. činila strašno davno, a sve je još uvijek bilo udešeno na 1942: i državni praznici, i komemoracije, i školske priredbe, Neretva i Kozara, nagrade i priznanja… Osjećali smo se kao da živimo u antičkim mitovima i legendama, kao da ništa od svega toga nije stvarno i kao da sve to prolazi mimo naših života. Gušile su nas sudbine prethodnih generacija. Ustvari, gušila nas je laž u tom neprestanom ponavljanju istoga. To što je sudbina Dare Sekulić bila istinita i što se ona manirom pravoga pisca bavila onim što su se najviše i tiče, vlastitim slučajem i njegovim posljedicama, toga ćemo naknadno postajati svjesni. Onda kada se nama dogodi neka naša 1942, a Dara Sekulić ponovi svoja znanja iz stradanja.

Mnogo godina kasnije, u ljeto 2014. vozeći se autom preko Korduna, po tragovima jednoga iščupanog i prognanog svijeta, pokušao sam doći do Kordunskog Ljeskovca. U tom selu na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom ona je spaljena kuća. Pokušaj da dođem do nje kao da je bio isprika pjesnikinji na nerazumijevanju. Ali tog dana nije se moglo do Kordunskog Ljeskovca. Put je bio odronjen, rekli su da će ga popraviti za mjesec dana. Kakvo li je to selo koje na popravak puta može čekati mjesec dana?
Odrastala je po sirotištima, školovala se kojekuda, sve dok se nije skrasila u Sarajevu, gdje je završila Višu školu za socijalne radnike. Kao da nikada nije ni izašla iz sirotišta. Misao o djeci, onoj njezinoj ili o djeci iz njene ulice, prisega da “u život neće kao grlom u jagode/ života mi”, nije se ostvarila. Nema gdje ih nema, samo nisu tu…

Prve je pjesme objavila u zajedničkoj knjizi s Lukom Pavlovićem i Pubom Mateovićem. Pa joj je izašla prva samostalna zbirka “Odsanjani dom”. Knjižica “Grlom u jagode” označila je mjeru njezinoga pjesništva i njegova značaja za književnost Bosne i Hercegovine. Dara Sekulić bila je od onih pisaca koji, što stjecajem okolnosti, što vlastitim djelovanjem, nije stekla slavu i značaj unutar matica nacionalnih književnosti. Iako Srpkinja, u srpskoj poeziji ostajala je neprisutna, iako rodom, zavičajem i sudbinom sa Korduna, nikome i nije na um palo da na njezino djelo gleda iz perspektive cjelovitosti hrvatskoga književnog, zemljopisnog i etičkog prostora. Pripada li hrvatskoj književnosti pjesnikinja kojoj su ustaše spalili dom i iskorijenili obitelj? Ja mislim da pripada, i da je malo jačih argumenata nečijega književno-nacionalnog pripadanja.
Vrlo rano je, već 1973. zaslužila knjigu izabranih pjesama, u kanonizirajućoj ediciji Veselina Masleše. Od te knjige, pa sljedećih dvadeset godina, sve do odlaska iz Sarajeva, bila je suvremeni klasik jedne književnosti. Čvrsta tačka tradicije usred žive, nastajuće kulture.

A onda se sve izokrenulo. Netko će i dvadeset, trideset godina kasnije govoriti kako Dara Sekulić nije morala otići. “Nitko je nije tjerao.” Mogla je 1992. ostati, i dijeliti sudbinu grada o čijim je ulicama, ćoškovima i zakutcima toliko pisala. Bio bi to doprinos obrani onih vrijednosti na kojima počiva i njezina književnost. A mogli su ostati i njezini unuci. Možda bi svo četvero preživjeli rat. Možda bi ga i Dara preživjela. Ako i ne bi, ni to ne bi bilo nešto izuzetno: i drugima su ginuli unuci, umiralo se u Sarajevu sve u šesnaest…

Istina je, međutim, malo drukčija. Svatko tko je otišao nakon što se zapucalo, otišao je zato što je morao. Istina, mnogi su ostali. Ali njihov slučaj ne dokazuje ništa suprotno. Odlasci i ostanci ništa ne govore o moranju da se ide.

Osim toga, pitanja progonstva naknadno se razrješuju. U Sarajevu ili bilo gdje drugdje. Današnji grad najbolji je odgovor na pitanje je li se iz jučerašnjeg grada moralo odlaziti. I tko je morao, a tko nije.
U svoj stan u Sarajevu vratila se 2002. Ali njezin život u tom gradu, kao ni životi nekih drugih pisaca Srba koji su se nakon rata vraćali, nije više mogao biti isti. Nekoć velika pjesnikinja, dobitnica Šestoaprilske nagrade i Nagrade ZAVNOBIH-a, najednom više nije ime od kojeg je sačinjena pisana kultura jednoga grada i jedne zemlje, nego je obična građanka ponešto neobičnog i netipičnog imena i prezimena. Nema više njene književnosti, nema kulturne i jezične zajednice kojoj je pripadala. Iako živi u Sarajevu, dvijetisućitih Dara Sekulić pjesnikinja je iz Republike Srpske. Nije to stvar njezine odluke, nego svijeta koji je iskočio iz zgloba i trajno ostao takav, izglobljen.

U knjizi “Grlom u jagode” ima jedna nit koju Dara Sekulić nije nastavila u svojim sljedećim knjigama, niti je naročito držala do nje, jer tih pjesama, uglavnom, nema niti u njezinim pjesničkim izborima i inventurama. Oko nje su te 1963. rasla djeca, njezini sinovi, i njihovi su se glasovi čuli u knjizi. Općenito, više je unutra djece nego što će ih ikada poslije biti.

Tako i u pjesmi koju nikada ranije nisam čitao:



Dječaci ulaze bez ulaznica ako imaju očeve

Očevi nose nedjeljna odijela
i istežu tijela
kao konji na trkama

Čiko mogu li s tobom.

Stadion je užarena svjetiljka
gori kao oči dječaka što čekaju na ulazu bez očeva

Čiko mogu li s tobom.

Tapkaju mali golaći kraj ograda.
Kud prolaze glasovi ne mogu tijela u kratkim hlačama,
kud prolaze dječaci s očevima ne mogu dječaci bez očeva.


Riječi “Čiko mogu li s tobom.” danas su samo stih Dare Sekulić, ali tih se riječi jasno sjećaju oni koji imaju muška sjećanja od prije tridesetpet-četrdeset godina, kada su se oko stadiona na Grbavici vrzmali klinci, dječaci između osme i dvanaeste godine, koji su za rukave potezali osamljene starije muškarce, da ih uvedu na utakmicu. Danas to zvuči skurilno, u eri pedofilnih skandala nezamisliv je bilo kakav socijalni odnos između odraslih muškaraca i mlađih maloljetnika. Ali u ono vrijeme bilo je normalno da te netko uvede na utakmicu. (Ako sjećanja ne lažu, a može biti i da lažu, čini mi se da sam i ja barem jednom tako ušao na utakmicu.)

Ona je u pjesmi našla nešto drugo. Kud prolaze dječaci s očevima ne mogu dječaci bez očeva. To je našla. Možda je mislila na svoje dječake. A možda je i u priči o dječacima bez očeva vidjela sebe i svoju sudbinu. Trebalo je imati oko, pa ih vidjeti, i uho pa čuti tu tisućiti put ponovljenu molbu – Čiko mogu li s tobom. – koja, bez obzira na gramatiku, nije postavljena u obliku pitanja. Dara Sekulić je to imala. Zato i jest pravi, istinski pjesnik.




COMMENTS

Naziv

"Oslobođenje",1,2016. fotografije/kolovoz,1,4:5-11,1,Adam Zagajewski,1,Agencije,1,Agniezska Žuchowska - Arendt,1,Ai Weiwei,1,Al Jazeera,1,Alan Pejković,1,Albert Camus,1,Aleksa Golijanin,1,Aleksandar Genis,1,Aleksandar Roknić,1,Aleksandar Tišma,1,Alem Ćurin,1,Alen Brabec,1,Aleš Debeljak,2,Alexander Kluge,1,Almin Kaplan,4,Amer Bahtijar,1,Amer Tikveša,1,Amila Kahrović Posavljak,1,Amir Or,1,Amos Oz,1,Ana Ahmatova,2,Ana Radonja,1,Andres Neuman,1,Andrijana Kos Lajtman,7,Anton Pavlovič Čehov,1,Antun Branko Šimić,1,Anya Migdal,1,Bela Hamvaš,2,Bela Tarr,1,Bertolt Brecht,4,Biblijski citat,1,Biljana Srbljanović,4,Bilješka,5,Biserka Rajčić,3,Blago Vukadin,1,Boba Đuderija,1,Bogdan Bogdanović,2,Bojan Munjin,1,Bojan Savić Ostojić,1,Bookstan II 2017,1,Borges,4,Boris Buden,4,Boris Dežulović,2,Boris Dubin,1,Boris Perić,1,Borislav Pekić,1,Borislav Veselinović,1,Borka Pavićević,1,Boro Drašković,1,Božo Koprivica,3,Branimir Živojinović,1,Branimira Lazanin,1,Branislav Jakovljević,2,Branislav Petrović,1,Branko Ćopić,1,Branko Kukić,1,Branko Rakočević,1,Bruno Schulz,1,BUKA,1,Burkhard Bilger,1,Caravaggio,1,Charles Simic,6,Chris Hedges,1,citati,1,Claude Lévi-Strauss,1,Cornelia Vismann,1,crtež,1,Damjan Rajačić,1,Dan Pagis,1,Danica i Haim Moreno,1,Daniil Ivanovič Juvačov Harms,1,Danijel Dragojević,1,Danilo Kiš,10,Dara Sekulić,1,Dario Džamonja,1,Darko Alfirević,1,Darko Cvijetić,254,Darko Cvijetić. Agnieszka Zuchovska Arent,1,Darko Desnica,4,Darko Pejanović,1,Daša Drndić,1,David Albahari,5,Davor Beganović,1,Davor Ivankovac,1,Davor Konjikušić,1,Dejan Kožul,1,Dejan Mihailović,1,Deklaracija o zajedničkom jeziku,1,Dietrich Bonhoeffer,1,Dijala Hasanbegović,1,Dnevnik,8,Dobrivoje Ilić,1,Dobroslav Silobrčić,1,Dominique-Antoine Grisoni,1,Dragan Bajić,1,Dragan Bursać,1,Dragan Markovina,1,Dragan Radovančević,3,Drago Pilsel,1,drama,2,Dubravka Stojanović,1,Dubravka Ugrešić,4,Duško Radović,1,Dževad Karahasan,2,Đorđe Bilbija,2,Đorđe Krajišnik,4,Đorđe Tomić,1,Edmond Jabes,1,Eduard Šire,1,Edvard Kocbek,1,Elis Bektaš,4,Elvedin Nezirović,1,Elvir Padalović,1,Emil Cioran,8,Emmanuel Levinas,1,Epitaf,1,Ernst Jünger,2,esej,148,Fahredin Shehu,1,festival,2,Filip David,2,fotografije,1,fra Drago Bojić,1,Francis Roberts,1,Frank Wedekind,1,Franz Kafka,4,Friedrich Nietzche,1,Furio Colombo,1,Genadij Nikolajevič Ajgi,1,Georg Trakl,1,George Orwel,1,Georgi Gospodinov,1,Géza Röhrig,1,Gianni Vattimo,1,Gilles Deleuze,1,Giorgio Agamben,7,Giorgio Manganelli,1,Goran Milaković,2,Goran Stefanovski,1,gostovanje pozorišta,4,govor,2,Gustaw Herling-Grudzinski,1,Hajdu Tamas,1,Hanna Leitgeb,1,Hannah Arendt,2,Hans Magnus Enzensberger,1,Hassan Blasim,1,Heiner Goebbels,1,Helen Levitt,1,Herbert Marcuse,1,Igor Buljan,1,Igor Mandić,1,Igor Motl,3,Igor Štiks,1,Igre u Jajcu 2017.,1,Ihab Hassan,1,Ilma Rakusa,2,IN MEMORIAM,7,Intervju,54,Ivan Čolović,2,Ivan Lovrenović,4,Ivan Milenković,1,Ivana Vuletić,1,Ivica Pavlović,1,Ivo Kara-Pešić,1,Jack Kerouac,1,Jacques Derrida,2,Jagoda Nikačević,1,Jakob Augstein,1,Jaroslav Pecnik,1,Jasmin Agić,1,Jasna Tkalec,1,Jelena Kovačić,1,Jelena Topić,1,Jona,1,Jorge Luis Borges,2,Josif Brodski,1,Josip Osti,1,Josip Vaništa. Patricia Kiš,1,Jovan Ćirilov,1,Jovica Aćin,3,Jugoslava Ilanković,1,Julija Kristeva,1,Julio Cortazar,1,Katja Kuštrin,2,Kim Cuculić,1,Knjige,1,književna večer,1,Kokan Mladenović,1,Komentar,1,kratka priča,3,kratke priče,6,kratki intervju,1,kritika,4,Krzysztof Warlikowski,1,Ksenija Banović Ksenija Marković,1,Ladislav Tomičić,1,Laibach,1,Lajoš Kesegi,1,Larisa Softić Gasal,1,Laurence Winram,1,Leonid Šejka,2,Ludwig Wittgenstein,1,Ljubiša Rajić,1,Ljubiša Vujošević,1,Maja Abadžija,1,Maja Isović,2,MALI EKSHUMATORSKI ESEJI,1,mali esej,16,Marcel Duchamp,1,Marija Mitrović,1,marijan cipra,1,Marin Gligo,1,Marina Dumovo,1,Mario Franz,1,Mario Kopić,46,Marjan Grakalić,1,Marko Misirača,1,Marko Stojkić,1,Marko Tomaš,1,Marko Veličković,1,Marko Vešović,2,Martin Heidegger,3,Massimo Cacciarri,1,Max Frisch,1,međunarodna poruka,1,Mensur Ćatić,2,Mia Njavro,1,Mihail Šiškin,1,Mijat Lakićević,1,Mikloš Radnoti,1,Milan Kundera,1,Milan Milišić,1,Milan Vukomanović,1,Milan Zagorac,1,Mile Stojić,2,Milica Rašić,1,Milo Rau,1,Miloš Bajović Ilić,1,Miloš Crnjanski,2,Miloš Vasić,1,Milovan Đilas,1,Miljenko Jergović,6,Mini esej,32,Miodrag Živanović,1,Mirjana Božin,1,Mirjana Stančić,1,Mirko Đorđević,2,Mirko Kovač,3,Miroslav Krleža,3,Miroslav Marković,1,Mirza Puljić,1,Mišo Mirković,6,Mišo Mirković foto,10,Mladen Bićanić,1,Mladen Blažević,2,Mladen Stilinović,1,Momčilo Đorgović,1,Naser Šećerović,1,Natalija Miletić,1,Nataša Gvozdenović,1,Neda Radulović- Viswanatha,1,nekrolog,1,Nemanja Čađo,1,Nenad Milošević,1,Nenad Obradović,5,Nenad Tanović,1,Nenad Vasiljević,1,Nenad Veličković,2,Nenad Živković,1,Nepoznati spavač,1,Nermina Omerbegović,1,Nikola Kuridža,1,Nikola Kuzanski,1,Nikola Vukolić,1,Nikola Živanović,1,Nikolaj Berđajev,1,Nikolina Židek,1,NOVA KNJIGA,1,novela,1,Novica Milić,2,Novica Tadić,1,obavijest,1,odlomak romana,9,odlomci,6,Oliver Frljić,8,Osip Mandeljštam,2,Otto Pöggeler,1,Otto Weininger,1,Paolo Magelli,2,Paul Celan,3,Paul Klee,1,Paul Valery,1,Petar Gudelj,2,Petar Matović,1,Petar Vujičić,1,Peter Esterhazi,1,Peter Semolič,3,Peter Semolič. prijevod,4,Peter Sloterdijk,3,Pier Paolo Pasolini,2,pisma,5,pismo,1,pjesma,1,Plakat,1,Poezija,265,poezija prevod,1,potpisnici,1,Pozorišna kritika,1,Pozorišne Igre u Jajcu,1,Pozorište Prijedor,4,predavanje,1,Predrag Finci,2,Predrag Matvejević,2,Predrag Nikolić,1,Predstava,2,Prepiska,1,priča,37,Prijevod,12,prijevod govora,1,prikaz knjige,2,prikaz predstave,3,Primo Levi,1,Protest,1,Proza,2,Radimir Sovilj,1,Radiša Cvetković,1,Radmila Smiljanić,1,Radomir Konstantinović,2,Rastislav Dinić,1,Raša Todosijević,3,razgovor,4,Refik Hodžić,1,Renate Lachmann,1,Robert Bagarić,1,Roger Angell,1,Roland Barthes,2,Roland Jaccard,1,Roland Quelven,1,Saida Mustajbegović,2,Sándor Márai,1,Saša Jelenković. poezija,1,Saša Paunović,1,Sava Babić,3,Seida Beganović,3,Semezdin Mehmedinović,4,Senadin Musabegović,1,senka marić,1,Sesil Vajsbrot,1,Shosana Felman,1,Sibela Hasković,1,Siegfried Lenz,1,Sigmund Freud,1,Sinan Gudžević,1,Siniša Tucić,1,sjećanje,2,Slavenka Drakulić,1,Slavica Miletić,3,Slavoj Žižek,1,Slobodan Glumac,1,Slobodan Šnajder,1,Slobodan Tišma,1,SLOVO GORČINA,1,Sonja Ćirić,3,Sonja Savić,1,Srđa Popović,1,Srđan Tešin,1,Sreten Ugričić,3,Srpko Leštarić,1,stećak,2,Stevo Basara,1,Stojan Subotin,1,Susan Sontag,1,Sven Milekić,1,Svetislav Basara,2,Svetlana Aleksijevič,1,Šagal,1,Tadeusz Różewicz,1,Tamara Kaliterna,1,Tamara Nablocka,1,Tamara Nikčević,2,Tatyana Tolstaya,1,Tea Benčić Rimay,1,Teatar,1,Teatron,1,The New York Times. Žarka Radoja,1,Thomas Bernhard,10,Thomas Ostermeier,1,Tomaž Šalamun,2,Tomislav Čadež,1,Tomislav Dretar,2,Tonko Maroević,1,Tony Judt,1,Umberto Eco,2,Urbán András,1,Vanda Mikšić,1,Vanesa Mok/Anđelko Šubić,1,Varlam Šalamov,3,Vera Pejovič,3,Veronika Bauer,1,Video,10,Viktor Ivančić,3,Viktor Jerofejev,1,Viktoria Radicz,2,Vincent Van Gogh,1,Višnja Machido,1,Vladan Kosorić,2,Vladimir Arsenić,1,Vladimir Arsenijević,1,Vladimir Gligorov Ljubica Strnčević,1,Vladimir Milić,2,Vladimir Pištalo,3,Vladimir Vanja Vlačina,1,Vladislav Kušan,1,vojislav despotov,1,Vojislav Pejović,1,Vojo Šindolić,1,Vujica Rešin Tucić,1,Vuk Perišić,3,Walter Benjamin,1,Wisława Szymborska,1,Wolfgang Borchert,1,Wroclaw,1,Zadie Smith,1,zapis,1,zavičaj,1,Zbigniew Herbert,3,zen,1,ZKM,1,Zlatko Jelisavac,2,Zoran Vuković,2,Zygmund Bauman,1,Žarko Milenić,1,Žarko Paić,1,Željko Grahovac,2,Živojin Pavlović,1,
ltr
item
HYPOMNEMATA: Čiko, mogu li s tobom, (Slučaj Dare Sekulić), Miljenko Jergović
Čiko, mogu li s tobom, (Slučaj Dare Sekulić), Miljenko Jergović
https://2.bp.blogspot.com/-_KUB_SRcnLU/V01zOmL1ZxI/AAAAAAAABkM/U20HhoKuv34vPJZjKRDJqA93K7gAcKqegCLcB/s320/dara%2Bsekuli%25C4%2587.jpg
https://2.bp.blogspot.com/-_KUB_SRcnLU/V01zOmL1ZxI/AAAAAAAABkM/U20HhoKuv34vPJZjKRDJqA93K7gAcKqegCLcB/s72-c/dara%2Bsekuli%25C4%2587.jpg
HYPOMNEMATA
https://darkocvijetic.blogspot.com/2016/05/ciko-mogu-li-s-tobom-slucaj-dare.html
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/2016/05/ciko-mogu-li-s-tobom-slucaj-dare.html
true
2899971294992767471
UTF-8
Svi članci su učitani Nije pronađen nijedan članak VIDI SVE Pročitaj više Odgovori Prekini odgovor Obriši By Početna STRANICE ČLANCI Vidi sve Preporučeni članci OZNAKA ARHIVA PRETRAGA SVI ČLANCI Nije pronađen nijedan članak koji odgovara upitu Vrati se natrag Nedjelja Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak Subota Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Siječanj Veljača Ožujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro just now 1 minutu prije $$1$$ minuta prije 1 čas prije $$1$$ sati prije Juče $$1$$ dana prije $$1$$ tjedana prije više od 5 tjedana prije Sljedbenici Slijedi THIS CONTENT IS PREMIUM Please share to unlock Copy All Code Select All Code All codes were copied to your clipboard Can not copy the codes / texts, please press [CTRL]+[C] (or CMD+C with Mac) to copy