OMER Ć. IBRAHIMAGIĆ
BIĆE MALO KASNO KADA BUDEMO IMALI
PUNO VREMENA ZA RAZMIŠLJANJE
Duboko nesvjesno, a svjesno zatim,
klanjamo se, salutiramo danima što sinuše.
Svaki od njih urezuje, ili pak snažno pečati,
biljeg svoj, s godinama što minuše.
Ako činimo dobro, ili kušamo činiti,
ako dobro sijemo, životu, zemlji oko nas,
loše ćemo osjećaje mnogo lakše primiti,
i nakon crnoga nać bjelilo, spas.
Postali smo svjesni da tuga ubija ko kuga.
I baš zbog nje, treba dobro osmijehom mamit.
Onda, ponašat se ljudski, a nek se zlobnik ruga.
Na koncu, možemo ga i odalamit!
Kad starost, ufajmo se, bude otkupljivala mladosti dionice,
i misli se naše iskonskog počnu laćati,
nek se uhljupi ne čude kad do poštanske štedionice,
s njima niko ne bude želio svraćati.
KRAJNOSTI RATA I PORATJA
Mržnja i neprijateljstvo postaju sasma otvoreni,
ogoljeni, iz kušnje u djelo prelaze.
Prijateljstvo i ljubav se čvrste,
prekonoć, od gusa postaju.
Zlo narasta do neslućenosti,
u geometrijskoj progresiji.
Dobrota osvaja dotad neosvojivo,
gnijezdi se gdje nikada nije.
Fine gradske porodice
ostaju na 100 maraka. Ili 50.
Dojučerašnji prosjaci
kupuju mercedese.
NOĆ KAD SAM SE RIJEŠIO KAMENA
(BEND SE ZVAO «ZOSTER»)
Potrefilo se, nije ovako nikad prije. Sapelo me, mislio sandžija.
Ni udahnut nisam mogao, srklet me cijelog jamio, suze frcale.
Na vrijeme mi Buscopan dali, odvojili od boljke.
Baška ja, baška ona.
Urolog vidio kalkulus, nefrolog nefrolitijazu, a «porodični» potvrdio konkrement.
Zabrinulo me, otkud tri dijagnoze odjednom.
Jaran mi, laborant, pojasnio da je to isto.
Kamen – kako god da napišeš i prevedeš.
Upala se, zaključiše, smirila na antibiotike.
Mjesec minuće, na ultrazvuku – lijevi bubreg i prišipetlja, stoji li stoji.
Urolog izbrojao 8 mm u prečniku, nefrolog ga uvećao preko centimetra.
I mišljenje «porodičnog» će se složit i uklopit.
Ispio sam čajeve, Rowatinex ispio, u licu se ispio.
Limun, maslinovo ulje, jabukovo sirće, od jajeta ljuska, propolis, brusnica i boza.
Osjećao sam ga ko pogled nedrage.
Tek da se zna da je tu, žario me, palucao.
Nisam ga ljutio, naizgled – nije ni on mene.
Činilo se da štimamo jedan drugom, a znao sam da mi potiho hašer čini.
Potrefilo se, nije nikad prije. Nekakav bend hercegovački,
čudna imena – ko «Blister», ko «Flomaster»,
ipak će biti «Taster», sviraće tih dana u Domu mladih.
Odgegaću da ih poslušam i vidim.
Gužva je bila neviđena. Strka-frka, čovjek do čovjeka, na čovjeku.
Zapalo me, leđima kraj zvučnika.
I poslije ću skontat – sva sreća, mamen basista – lupa, razvaljuje.
Drmni se, popi pivu, moving u mjestu, uglavnom gore-dolje.
Štagod ja uradi, ubi ona vibra iz Marshalla u leđa.
Škaklji i masira. Na koži mi ko mačka prede.
Kako svirka odmicaše, noge sve više bole, a leđa svrbe.
Potrefilo se, nije ovako nikad prije.
Iz čista mira me nešto zakovrnu oko pupka, proleti kroz mali stomak leptir,
poćera, nagoni da mokrim.
Ha ja stiže u zahod i nape se, zehra će, ko sačma mala, udariti u šolju.
Nešto mi lahnu, razgali me. Razrahatih se.
Posvađani čovjek i kamen, odoše svak sebi.
Malo je reć – izliječi me muzika.
Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je ostavio svoje pjesme, priče i putopise u
bosanskohercegovačkim i inostranim časopisima, listovima, portalima i blogovima: Pulsus,
Kratki spoj, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Svijet, Most, Front slobode,
Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja,
Gradovrh, Slovo Gorčina, Književni pregled, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi
sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni
kutak, Ljubušaci, Radio Gornji grad, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca,
Književne vertikale, Hrvatski Glasnik, Izvornik, Diwan, Almanah, Avangrad, Strane, Pulse,
Script, Gradina, Fioka, Zvezdani kolodvor, Afirmator, Eckermann, Bobovac, Balkanski
književni glasnik, Plus, P.E.N. Centar BiH, Književna sehara, Primijenjena poezija, Metafora,
Kvaka, Hyperborea, Fenomeni, Dometi, Kult, Prozaonline, Bdenje, Književna revija,
Braničevo i Bagdala.
Publikovao je knjige:
- «Boje Sunca» (proza, 2000.),
- «Šest bijelih mantila» (zbirka poezije ljekara - liječnika, 2007.),
- «Ćilibar i perle» (poezija, 2007. i 2008. - II izdanja),
- «Obične riječi» (poezija, 2012.),
- «Vaša priča, naša knjiga» (proza, 2012.),
- «Poznavanje prirode i društva» (poezija, 2014.),
- «Dobre godine» (proza, 2018. - II izdanja),
- «Pogled na moj svijet» (poezija, 2018.).
Antologiziran: «Antologija bošnjačke pripovijetke 1900.- 2003.» (Fojnica, 2004.) i «Zašto
tone Venecija (Bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana)» (Zagreb, 2012.). Zastupljen je
u nekoliko knjiga proze i poezije. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra
Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Tuzlanskog kantona.
Primio je nagrade: «Mak Dizdar» (za najbolju zbirku pjesama), «Fondacije za izdavaštvo» (za
najbolju knjigu), te «Simha Kabiljo», «Dr Esad Sadiković» (u dva navrata), «Marko
Martinović Car», lista «Večernje novine» i udruženja «Mladi Muslimani» (za najbolje priče).
Radi u Klinici za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli. Doktor je medicinskih
nauka i profesor Univerziteta u Tuzli. Publicirao je veliki broj radova iz oblasti medicine u
Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.
COMMENTS