PRVA KOSIDBA
   
Lamedvavnik

Lamedvavnik je termin koji na jidišu označava jednoga od 36 skrivenih pravednika ili Tzadikim, koje spominju Kabala i židovski misticizam. Sam pojam je izveden iz hebrejskih slova Lamed (L) i Vav (V), čija zbrojena numerička vrijednost iznosti 36. 36 je dvaput 18, a u gematriji – židovskoj formi numerologije – 18 je broj života. Stoga jer je 36 = 2×18, taj broj reprezentira “dvostruk život”.

Što to sad znači, taj “dvostruk život”?

Scholem piše da su posljednji vijekovi razvoja židovske mistike stvorili “beskrajno upečatljivu i u svijesti naroda duboko dopadljivu vrstu “skrivenog pravednika” (nistar). U svakom pokoljenju ima tredeset šest pravednika na kojima počiva opstanak svijeta. U mističkoj varijanti ovog stava, oni postaju “skriveni pravednici”, to jest oni su, po prirodi stvari, skriveni za svoje bližnje, a ponekad možda i za sebe same. Nitko ne zna, nitko ne može znati tko su ti istinski sveci na kojima stoji svijet. Ako bi bila razotkrita anonimnost koja je sastavni dio njihove biti, oni više ništa ne bi značili. Jedan od njih je, možda, Mesija i samo zato što ga vrijeme nije dostojno, on ostaje skriven.”

Tzadik Nistar! Skriveni pravednik! 
Onaj od čije je biti neodvojiva anonimnost....

DRUGI OTKOS (OTAVA)
Miris
Miris Prijedora iz mojeg djetinjstva, bogati miris iz tvornice keksa i vafla, koji se za jake jugovine širio cijelom čaršijom, blago pomiješan s reskim i oporim mirisom celuloznog dima iz tvornice papira, pa se u grlu mogao osjetiti ugriz crne prašine.
Poslije, kada su gorjele kuće, crijep pucao od vreline kao puškopucanj, miris celulozni već nije postojao, jer hartija i krovovi neće više trebati nikome.
Sada se od Tomašice širi zadah davno mrtvih, prepokopanih u masovnom grobu, njih preko tisuću u jednogrobu velikom kao Olimpijsko selo, na 3000 metara kvadratnih.
Masgrob u kojem ima karboniziranih, bijelih očuvanih tijela (i žena i djece), satova, obuće, naočala, dokumenata, papuča...ostaci kristala noćnog.
I danas se razlio miris keksova slada.
Sjevercom raspršivan, ne jugovinom, vaflov parfem razliven po tomašičkom noćnom kristalu, parfem posut po kundakom oznojenom pazuhu...
Tebanci šute, Tebljani, Antigonini sugrađani, Kreontovi podanici.
Oni kojima je voda zaudarala na kostopranje željeznim oksidom... 

Sjevercima i nije do nošnje mirisa, sjeverci nose važnije, centurijske mirise, i zvukove pjesama zaklinjalica...
Otud samo vjetrov fijuk, bezmirisan, rezak u svojoj hladnoći i bezočici.
A vjetar možda ime dobije, ne po strani dolaska, nego po blagomirisu lamedvavnika, onoga koji će sigurno doći.

 

Objavi komentar Blogger

 
Top