01. Jer je najradije volio ulogu propalog aristokrate.
02. Jer nije nikada zapisao “Heil Hitler”, kao Heidegger, i nikada nije slijedio Komunističku partiju, kao Jean-Paul Sartre.
03. Jer je vjerovao u prijateljstvo. Prijatelj, rekao je, jeste neko s kim možeš prodiskutirati kilometre besmislica.
04. Jer ga je sve do smrti pratila sablast Otta Weiningera, izmučenog i suicidnog profete mržnje prema samome sebi.
05. Jer je odbacio porodično nasljeđe koje bi učinilo od njega jednog od najvećih bogataša u Evropi.
06. Jer je jedan od rijetkih
savjeta što ih je posljednjih godina davao studentima bio ovaj: ”U
životu se ne smijete prenatrpavati”.
07. Jer je zaista bio potreban neko ko će očistiti
Augijeve štale intelektualnog svijeta. Wittgenstein je bio iznenađen kad
su mu odredili taj zadatak.
08. Jer je ismijavao Russellovu ideju da ustanovi
Svjetsku organizaciju za mir i slobodu. ”Pretpostavljam da bi vi radije
ustanovili Svjetsku organizaciju za rat i ropstvo”. Wittgenstein: ”Da,
baš tako”.
09. Jer je proglašavao da filozof ne pripada nikakvoj idejnoj zajednici. Upravo zbog te radikalne stranosti i jeste filozof.
10. Jer je izdavaču svojega djela Tractatus logico-philosophicus
predlagao da knjizi doda tucet praznih stranica na kojima će čitalac
moći ispljuvati svoju mržnju jer nije ništa razumio: savjetovao mu je da
na naslovnu stranicu odštampa njegov datum i sat rođenja, da onaj koji
vjeruje u astrologiju može izračunati njegov horoskop.
11. Jer je njegov ideal bio da u kap gramatike koncentrira filozofski oblak.
12. Jer se neprestano pitao što učiniti kad imaš
samo jedan talent i taj se talent počinje gasiti. Nije li najbolje
nestati zajedno s njim?
13. Jer ga tada kad je doznao da ima rak prostate
nije toliko slomila sama dijagnoza, koliko jamstvo liječnika da poznaje
djelotvornu terapiju.
14. Jer je tvrdio: ”Moja su razmišljanja kao napisi
na oknima, gdje na engleskim željezničkim stanicama prodaju vozne karte:
‘Is your journey really necessary? Da li je vaše putovanje zaista
nužno? Ko to pročita, najvjerojatnije bi morao reći: ‘On second
thoughts, no’, Ako dobro promislim, nije”.
15. Jer nikada nije nosio kravatu.
16. Jer je atomsku bombu smatrao gorkim, ali spasonosnim lijekom.
17. Jer mu se, kao i Schopenhaueru, činilo zločinom
roditi djecu. Jednoj je djevojci, koja je u njega bila zaljubljena,
objašnjavao da to ne znači ništa drugo nego baciti još jedno biće u ovaj
nesretni svijet. Isto tako je smatrao da ljudi u svakom slučaju predugo
žive.
18. Budući da je dobro bio svjestan svojih grijeha i
nije se baš nimalo nadao da će se za njih moći otkupiti, Boga nije
mogao predstavljati drukčije nego nemilosrdnog suca.
19. Jer mu se svaki oblik filozofske argumentacije
činio vulgarnim, Russellu je povjerio da cvijeće ne želi uprljati
blatnjavim rukama.
20. Jer se pitao: ”Kuda ide sadašnjost kad postane
prošlost i gdje je prošlost?” U tome je, tvrdio je, jedan od glavnih
izvora filozofskih teškoća.
21. Jer postoje čudni afiniteti između Wittgensteina
i Theloniousa Monka. Obojicu nije moguće imitirati, previše su
komplicirani i osobni. Oba su bili muzičari tišine.
22. Jer mu je Ingerborg Bachmann posvetila svoj doktorat.
23. Jer je Isabelle Huppert u filmu Wernera Schroetera Malina predavala o Wittgensteinu.
24. Jer se film Michaela Hanekea 71 fragment kronologije slučaja inspirira Wittgensteinom, kao što je film Dereka Jarmana Wittgenstein inspirirala filozofova biografija.
25. Jer je u Freudu vidio jednog od najvećih
estetskih demijurga modernosti, koji ne samo što je promijenio naš
pogled, nego i stvorio novo oko.
26. Jer je tvrdio da u filozofiji dobiva utakmicu
onaj ko je u stanju trčati najsporije ili ko posljednji stiže na cilj.
“Filozofi bi se međusobno morali pozdravljati sa ‘nemoj žuriti’”.
27. Jer je na pitanje zašto je postao filozof
odgovarao da nije bio dobar ni za što drugo i da uostalom s filozofijom
šteti samo samome sebi.
28. Jer je imao dubok osjećaj da je na svijetu suvišan, ujedno se stideći što nema hrabrosti da se ubije.
29. Jer je pripadao istoj porodici kao i američka
glumica Louise Brook, isto tako šopenhauerovka, koja je prolaznike
ispitivala za put do pakla i koja je spalila svoje ispovijesti iz straha
da se njima ne bi obmanula.
30. Jer je radije volio lošu savjest od dobre i jer
je s Gottfriedom Kellerom govorio: ”Nikada ne zaboravi da tada kada sve
dobro ide, nije nužno da tako i ostane”.
31. Jer je na jednom predavanju Karlu Popperu prijetio žaračem.
32. Jer bez njega ne bismo upoznali majstorsko djelo Thomasa Bernharda Wittgensteinov nećak.
33. Jer mu se činilo besmislenim čitati filozofske članke u znamenitoj reviji Mind, dok u Streetovim i Smithovim kriminalnim romanima ima mnogo više supstancije.
34. Jer je jedna od njegovih najdražih izjava bila:
“Leave the bloody thing alone” (“Ostavi stvar na miru”) koju je izricao
sa svečanim izrazom i značila mu je to da su stvari posve u redu takve
kakve jesu i da ne treba pokušavati ništa mijenjati.
35. Jer je nakon završetka svojih predavanja uvijek
odlazio u najbliže kino gledati western ili muzičku komediju. Uvijek je
sjedao u prvom redu.
36. Jer je bio svjestan da je rad u filozofiji rad na samome sebi. Uvijek pišemo na onoj ravni na kojoj se nalazimo.
37. Jer je mrzio podučavanje filozofije na univerzitetu i o njemu je tvrdio da može biti pošten rad samo po istinskom čudu.
38. Jer je savjetovao: “Ne igraj se dubinama drugoga”.
39. Jer je tvrdio: ”Ne stidi se kazati glupost. Paziti moraš samo na vlastitu apsurdnost”.
40. Jer je bio majstor u umjetnosti odupiranja
diskurzivnim lukavstvima. Ako je Diogen odbacivao filozofski jezik kao
klaun, Wittgenstein je upalio lomaču naših filozofskih taština.
41. Jer je mrzio filozofsku vulgarizaciju koja zavodi ljude da misle kako razumiju nešto što ne mogu razumjeti.
42. Jer je u pedesetim godinama još uvijek bio u stanju živjeti strašno komplicirane ljubavne priče s mladim muškarcima.
43. Jer je smatrao da je mnogo teže i ujedno mnogo
poštenije razmišljati ili pokušati razmisliti o svojem životu nego
rješavati logičke probleme. Čemu bi bio logičar ako nisam čovjek, pitao
se.
44. Jer je bio promašeni monah, što nije promaklo njegovu najboljem biografu sa znakovitim imenom Monk (Monah).
45. Jer je izazvao ljutnju Gillesa Deleuzea, koji je Wittgensteina optužio da je htio uništiti filozofiju.
46. Jer se tokom Prvog svjetskog rata kao
dobrovoljac prijavljivao za najopasnije zadatke. Tvrdio je da se strah
rađa iz pogrešne predstave o egzistenciji. U rovovima je čitao
Schopenhauera, Tolstoja i Nietzschea.
47. Jer je tvrdio da se filozofski problemi mogu razriješiti samo tako da mislimo na gluplje stvari nego filozofi.
48. Jer je tada kada ga je Bečki krug, tvrđava
najradikalnijeg pozitivizma, pozvao na predavanje, radije čitao mističku
poeziju Rabindranatha Tagorea.
49. Jer je tvrdio da je želja za čašću i slavom smrt za misao.
50. Jer je Russellu, koji ga je htio odvratiti od
toga da dvije godine živi sam u Norveškoj, rekao da prostituira svoj duh
razgovarajući s inteligentnim ljudima. ”Rekao sam mu da je ondje
mračno”, priča Russell, ”a on mi je odvratio da ne voli svjetlo. Tada
sam mu rekao da je lud, a on je odgovorio: ‘Sačuvaj me Bože mentalnog
zdravlja”’.
Sav je Wittgenstein u tome.
Roland Jaccard, 50 raisons d’aimer Wittgenstein, Magazine littéraire, mars 1997, n 352, p. 18-19.
S francuskog preveo Mario Kopić
COMMENTS