$type=ticker$cols=2$count=30

Ponovo ćemo morati savladavati najbanalnije riječi, Darko Cvijetić

SHARE:





INTERVJU - Darko Cvijetić


Razgovarao: Dejan Kožul




Mislim da ćemo ponovo morati naučiti jezik i korake ljudskog odrastanja, da ćemo ponovo imati rane kršćane u katakombama koji će se kriti od ovih po objektima, da će se morati ispočetka pričati priče o ljubavi, pomirenju, zagrljaju..., ističe za Novosti Pjesnik i glumac Narodnog pozorišta u Prijedoru Darko Cvijetić


Malo, malo pa nam Prijedor i okolica uđu u kuću na ovaj ili onaj način. Najčešće je to povodom zločina koji su činjeni po logorima (Omarska, Keraterm, Trnopolje), bilo da je riječ o pronalasku novih grobnica, poput one u Tomašici, ili povodom "Dana bijelih traka". Prijedor ima i svog dobrog duha koji kao da je svu nesreću ukalemljenu u tlo, zrak, vodu prihvatio i kroz poeziju je izbacuje. Riječ je o Darku Cvijetiću koji je nedavno objavio svoju petu knjigu poezije "Konopci sa otiskom vrata", glumcu prijedorskog Narodnog pozorišta. Ovo je prostor za njegov krik.

U kojoj od tih životnih uloga – glumac, režiser, pjesnik – se najpotpunije osjećate? 


Sve je to isto mišje odredište. Smatram da smo svi mi beskrajno mali i da ništa ne možemo učiniti. Naše zglajzavanje je ogromno i pitanje je da li ćemo moći dokučiti neki normalni život. Ja sebe vidim u toj rupi, poprilično zakopanog. Povremeno se uspije neki glas, ili neki komad blata izbaciti i to je ono što radim. To gađanje blatom ima nekakav smisao samo ako možemo osjetiti da neko vidi da se u tom "podzemlju" ipak nešto događa. To nam daje kisik da ipak možemo ići naprijed.


Posljednja knjiga "Konopci sa otiskom vrata" dostupna je svima i može se skinuti sa neta?

Kad sam koncipirao knjigu nisam je imao nikome ponuditi. Ne pripadam nijednom udruženju, nijedna me književnost, na sreću, ne svojata, a ako sam negdje i bio po difoltu, onda su me izbacili. Zato što ja ne odgovaram nijednom postulatu. Javili su se ljudi koje nisam lično poznavao. Riječ je o ljudima iz Mostara koji su pokretali portal www.tacno.net. Oni su isto tako u svojim gradovima usamljeni, povučeni, pokušavaju doći do nekih sugovornika koji bi unijeli malo svjetla. Kontakt je urodio plodom i oni su pomogli da se knjiga pojavi u digitalnom izdanju.

Erdemović i Aleksić kao antipodi
Koliko je ova zbirka nastavak prethodne – "Masovne razglednice iz Bosne"? 


Sve je to jedan nukleus, jedan talas koji se stalno razvija. Ne bi mogle ni da postoje jedna bez druge. Prvu knjigu – "Noćni Gorbačov" – koju sam još 1990. napisao, u cijelosti bih izmijenio. Kad bih tako gledao, ne bih napravio nijedan novi korak. Naslanja se sasvim sigurno. I ovo što sam dalje radio nakon "Konopaca" je korak po istoj niti.


Zanimljivo je da ste posljednju zbirku podijelili u tri ciklusa. Jedan posvećen Draženu Erdemoviću (vojniku Vojske RS, Hrvatu po nacionalnosti koji je sudjelovao u genocidu u Srebrenici), drugi Srđanu Aleksiću i treći Aleksandru Cvijetiću. Koja vas je ideja vodila da ih stavite u okvir svoje knjige? 

U "Masovnim razlgednicama", a i u "Konopcima" postoji neki subjektivitet koji se neprekidno razlaže, i obračunava. To je Ćićo iz mojih pjesama. On biva streljan, on je onaj koji će streljati ili onaj koji je primoran da bude vojnik. Taj glas u ta tri ciklusa je nekakav dječji glas. O tome se može pričati čitavu noć – koliko je Dražen Erdemović dječak, koliko je Srđan Aleksić dječak, koliko je Aleksandar Cvijetić dječak, a koliko nije. Pokušavam da pokažem kako su rashimenili i učinili drukčijima te glasove.

Ako sagledamo nedjelo, odnosno djelo Erdemovića i Aleksića vidimo dvije krajnosti? 

Da, dva čista antipoda. U ovoj šumi negativnih simbola koje vidimo na svakom ćošku potpuno je jasno čega je simbol Dražen Erdemović, a čega Srđan Aleksić. Dva imena koja su do te mjere utkana u ovu priču. Oni su meni graničnici do koje mjere je moguće da se izvitoperi um koji je stvaran, na koji način je moguće da ga vuče na jednu ili na suprotnu stranu.

Nema pomirenja bez velikog uznemirenja
 
Posebno je zanimljivo kad pričamo o toj naivnosti dječaka, da je Srđan Aleksić i ostao takav. Poginuo je vjerujući u ljudskost. Koji je to konstrukt ličnosti koji te tjera na jednu ili drugu stranu? 

Na žalost, boraveći ovdje za vrijeme rata vidio sam kako se konstrukti ličnosti urušavaju ili bivaju grandiozni. Kako se ljudi u zadatoj poziciji tačno ponašaju prema određenim kodovima koji su, ajde da kažemo, u nekakvoj zagradi od Dražena Erdemovića do Srđana Aleksića. Vidio sam kako se ljudska struktura može urušiti kao cigaretni pepeo, a vidio sam i kako dobrota može da se pojavi i umre potpuno neprimijećeno. To me natjeralo da neke stvari pokušam papirom, stihom primiriti, približiti, raskrinkati... Danas mi se čini, sad već kao sijedom čovjeku, da puno pjesnika nisam pročitao na pravi način, da sam kao mladi čovjek sebi zadavao predispozicije koje su bile puno normalnije od onoga što će mi se dogoditi u životu. Nisam birao temu svog pjesništva. Ona je, na žalost, mene izabrala. Da li se ta ratna i postratna trauma uopšte može prevazići? Nisam siguran da poezija može išta promijeniti, ali može otvoriti nekakva vrata kroz koja može da dođe više svjetla.

To je i suštinsko pitanje shvatanja umjetnosti, odnosno čime se umjetnost treba baviti i suočiti? 

Da, to je suštinsko pitanje. Antičnost svih tema koje mi ovdje živimo. Zbog čega niko nije doktorirao na Tebi, zbog čega je Antigona sama, da li je Antigona građanski hrabra, zašto nema Tebljana...? To je priča o općoj šutnji koja je prekrila cijelu ovu gnusobu od događaja. Mislim da je to, u svojoj najdubljoj niti, priča o dubokoj empatiji. Da li je Isus građanski hrabar? Mislim da je Albert Camus rekao da nema pomirenja bez velikog uznemirenja. Dok se to ne dogodi, dok se potpuno ne suočimo sa onim što se dogodilo ova geografija ne može dobiti potrebnu svjetlost da bi mogla da korača naprijed. Moraju postojati tačke na koje se ta budućnost može oslanjati. To su priče o mostovima, o pružanju ruke jednih drugima da bismo mogli našu djecu ubjediti da vrijedi živjeti, da naša djeca nikad ne dođu u poziciju da pola grada ganja drugu polovinu iz bilo kog mogućeg ljudskog ili neljudskog razloga. Institucije su potpuno zakazale, a 20 godina nakon svega moje pjesme su gotovo podjednako osuđivane. Govorimo o poziciji umjetnosti koja je primorana da govori jednoj ogromnoj manjini i ona to razumije, ali nije ni u kakvoj moći nešto da promjeni.

Igrali ste Borisa Davidoviča u prijedorskom pozorištu. Razmišljajući o Kišu, Borisu Davidoviču, o vašim ulogama imam osjećaj kao da se prst sudbine poigrao, znajući šta je Kiš pisao o logorima i o prošlom stoljeću. Vama se desilo da baš u Prijedoru igrate Borisa Davidoviča, u gradu koji je skoro pa omeđen logorima. 

Ta pozicija je gotovo nevjerovatna. Imao sam tu pogodnost da sam za Kišov rođendan igrao u Sarajevu "Grobnicu". Meni je to unutarnja satisfakcija – da pozorište iz Prijedora igra "Grobnicu" u Sarajevu na Danilov rođendan. To su stvari koje su možda dio nekakve osobne mitologije. Ja to ne smatram tako, već dijelom nekakve sveobuhvatne priče. Potpuno je suludo da imam osjećaj da Danilo na neki način sigurno upravlja tim. Borisa Davidoviča je u Prijedoru sve spucalo, kao da mu se samo nebo sa svim svojim perjem sručilo na glavu. Sretna je okolnost što je Danilo Kiš umro 1989. godine. Mislim da su se okolnosti sretno posložile da on ne doživi raspad svih svojih mogućih ideja. Siguran sam da je Danilo upravo zbog toga umro tačno na vrijeme. Da je doživio samo jednu godinu nakon toga vjerujem da bi bio prinuđen da si puca u glavu.

Šta znači igrati Borisa Davidoviča i Kiša u samom Prijedoru, u Bosni i Hercegovini? 


To znači javno plakati. Javno stati na pozornicu i silno se isplakati. Danas govoriti Kiša, Krležu, na pozornici, zapravo je samo silno plakanje. Mira Furlan i njena predstava koju je Miki Manojlović radio je čisto plakanje. To je priča o potrebi da se zagrlimo i isplačemo da bismo mogli iskoračiti iz ovog mraka na neki način.


Koliko oni sa druge strane, oni koji čitaju i gledaju, sudjeluju u tome? 

Ne znam. Ja još uvijek mislim da se može pričati i pjevati o zagrljaju. Mi ponovo učimo jezik, ponovo ćemo morati savladavati najbanalnije riječi. Mi ćemo ponovno morati savladavati riječ - ljubav. Pitanje je da li iko ikoga više razumije kad kaže tu riječ. Baš kao i riječ – izvini. Učen sam od velikih pjesnika da se čuvam velikih riječi, da se one pobiše međusobno u pjesmi ako ih je više od dvije, ili tri. Danas one ništa ne znače. Njima barataju ljudi bez ikakvog osjećanja za njihovo značenje, da ne govorim o tim finim dodirima između vena, o dodiru limfom.

Poezija nakon Aušvica 

Vašu poeziju, i uopće angažman možemo smjestiti i u sumnju Teodora Adorna da li se poslije Aušvica može pisati poezija. Nije Aušvic, ali jesu Trnopolje, Omarska, Keraterm...? 

Ne znam koliko je moguće govoriti poeziju nakon Aušvica. Stalno se to pitam. Priča o obnavljanju nekih riječi je priča o ljudskosti. Nakon svega imam jako loše mišljenje o ljudima. To je točka u kojoj se osjećam potpuno poraženim. Sa svojih 46 godina vidim oko sebe samo prašinu, ljude koji traže zagrljaj ili ih oplakuju... Ne vidim nikakvu vrstu svjetlosti. Moguće da je to pokretačka energija ovoga što radim, pa je u neku ruku i kontra-adornovština. Mislim da ćemo ponovo morati naučiti korake ljudskog odrastanja, da ćemo ponovo imati rane kršćane u katakombama koji će se kriti od ovih po objektima, da će se morati ispočetka pričati priče o ljubavi, pomirenju, zagrljaju i pokušaju da se nešto učini sa svim ovim užasom.

Kako sagledavate ulogu intelektualaca? 

Način na koji se oblikuje intelektualna gromada je priča kako se njeguje autoljudskost. To je priča o tome kako se može spasiti glava da ona ostane van ove vatre među ljudima. Danas je jako teško odrediti intelektualca. To je kao ono izvrnuto Varholovo pitanje. Uskoro će se ljudi moliti da 15 minuta budu anonimni. Mi smo jedan korak od jednog takvog svijeta u kojem je nemoguće tumačiti svijet. Mi smo upleteni na sve moguće načine u ovo što nam se zbiva. Intelektualac bi morao da ima svoj stav o svemu što vidi. Ja bježim u tu pjesničku misao. Ne znam da li je ljepša ruža ispred kuće ili ona koja je iza i koju ne vidi nitko. Ja smatram da je poezija pjevanje o toj ruži iza kuće i koja nema potrebe ni da je se vidi, ni da je se obrađuje... Naprosto je tu.

O Prijedoru smo pričali uglavnom u negativnom kontekstu. Pored svih grobnica i tišine ipak postoji to prijedorsko pozorište. Opet možemo govoriti o nekom antipodu unutar jedne sredine? 

To je potpuno nevjerovatno. Još 1993. godine smo igrali Gorana Stefanovskog, "Duplo dno", što je bio podvig svih mogućih vrsta – bez struje, bez vode, bez ičega... Sa ljudima koji su smrznuti kao miševi u svakom mogućem smislu stvarali umjetnost i bili komplementarni sa onim što nalaže nebo, osnovna načela djelovanja... Prijedor je živio sa svojim pozorištem, bilo je to jedino moguće svjetlo u gradu '93. '94, '95, '96... To je ravno fenomenu. Međutim, Prijedor kao centar nije bio u stanju da se poveže ni sa kim. Tek desetak godina unazad se povezao sa teatrom u BiH i dolazi do neke bitnije razmjene energije. To je zbilja jedan fenomen za koji sam siguran da će kad-tad dobiti neku društvenu valorizaciju.



Tjednik NOVOSTI, samostalni srpski tjednik, broj 734. 10. siječnja 2014.godine


RAZGOVARAO: Dejan Kožul
SNIMIO: Igor Motl

COMMENTS

Naziv

"Oslobođenje",1,2016. fotografije/kolovoz,1,4:5-11,1,Adam Zagajewski,1,Agencije,1,Agniezska Žuchowska - Arendt,1,Ai Weiwei,1,Al Jazeera,1,Alan Pejković,1,Albert Camus,1,Aleksa Golijanin,1,Aleksandar Genis,1,Aleksandar Roknić,1,Aleksandar Tišma,1,Alem Ćurin,1,Alen Brabec,1,Aleš Debeljak,2,Alexander Kluge,1,Almin Kaplan,4,Amer Bahtijar,1,Amer Tikveša,1,Amila Kahrović Posavljak,1,Amir Or,1,Ana Ahmatova,2,Ana Radonja,1,Andres Neuman,1,Andrijana Kos Lajtman,7,Anton Pavlovič Čehov,1,Antun Branko Šimić,1,Anya Migdal,1,Bela Hamvaš,2,Bela Tarr,1,Bertolt Brecht,4,Biblijski citat,1,Biljana Srbljanović,4,Bilješka,5,Biserka Rajčić,3,Blago Vukadin,1,Boba Đuderija,1,Bogdan Bogdanović,2,Bojan Munjin,1,Bojan Savić Ostojić,1,Bookstan II 2017,1,Borges,4,Boris Buden,4,Boris Dežulović,2,Boris Dubin,1,Boris Perić,1,Borislav Pekić,1,Borislav Veselinović,1,Borka Pavićević,1,Boro Drašković,1,Božo Koprivica,3,Branimir Živojinović,1,Branimira Lazanin,1,Branislav Jakovljević,2,Branislav Petrović,1,Branko Ćopić,1,Branko Kukić,1,Branko Rakočević,1,Bruno Schulz,1,BUKA,1,Burkhard Bilger,1,Caravaggio,1,Charles Simic,6,Chris Hedges,1,citati,1,Claude Lévi-Strauss,1,Cornelia Vismann,1,crtež,1,Damjan Rajačić,1,Dan Pagis,1,Danica i Haim Moreno,1,Daniil Ivanovič Juvačov Harms,1,Danijel Dragojević,1,Danilo Kiš,10,Dara Sekulić,1,Dario Džamonja,1,Darko Alfirević,1,Darko Cvijetić,253,Darko Cvijetić. Agnieszka Zuchovska Arent,1,Darko Desnica,4,Daša Drndić,1,David Albahari,5,Davor Beganović,1,Davor Ivankovac,1,Davor Konjikušić,1,Dejan Kožul,1,Dejan Mihailović,1,Deklaracija o zajedničkom jeziku,1,Dietrich Bonhoeffer,1,Dijala Hasanbegović,1,Dnevnik,8,Dobrivoje Ilić,1,Dobroslav Silobrčić,1,Dominique-Antoine Grisoni,1,Dragan Bajić,1,Dragan Bursać,1,Dragan Markovina,1,Dragan Radovančević,3,Drago Pilsel,1,drama,2,Dubravka Stojanović,1,Dubravka Ugrešić,4,Duško Radović,1,Dževad Karahasan,2,Đorđe Bilbija,2,Đorđe Krajišnik,4,Đorđe Tomić,1,Edmond Jabes,1,Eduard Šire,1,Edvard Kocbek,1,Elis Bektaš,4,Elvedin Nezirović,1,Elvir Padalović,1,Emil Cioran,8,Emmanuel Levinas,1,Epitaf,1,Ernst Jünger,2,esej,148,Fahredin Shehu,1,festival,2,Filip David,2,fotografije,1,fra Drago Bojić,1,Francis Roberts,1,Frank Wedekind,1,Franz Kafka,4,Friedrich Nietzche,1,Furio Colombo,1,Genadij Nikolajevič Ajgi,1,Georg Trakl,1,George Orwel,1,Georgi Gospodinov,1,Géza Röhrig,1,Gianni Vattimo,1,Gilles Deleuze,1,Giorgio Agamben,7,Giorgio Manganelli,1,Goran Milaković,2,Goran Stefanovski,1,gostovanje pozorišta,4,govor,2,Gustaw Herling-Grudzinski,1,Hajdu Tamas,1,Hanna Leitgeb,1,Hannah Arendt,2,Hans Magnus Enzensberger,1,Hassan Blasim,1,Heiner Goebbels,1,Helen Levitt,1,Herbert Marcuse,1,Igor Buljan,1,Igor Mandić,1,Igor Motl,3,Igor Štiks,1,Igre u Jajcu 2017.,1,Ihab Hassan,1,Ilma Rakusa,2,IN MEMORIAM,7,Intervju,54,Ivan Čolović,2,Ivan Lovrenović,4,Ivan Milenković,1,Ivana Vuletić,1,Ivica Pavlović,1,Ivo Kara-Pešić,1,Jack Kerouac,1,Jacques Derrida,2,Jagoda Nikačević,1,Jakob Augstein,1,Jaroslav Pecnik,1,Jasmin Agić,1,Jasna Tkalec,1,Jelena Kovačić,1,Jelena Topić,1,Jona,1,Jorge Luis Borges,2,Josif Brodski,1,Josip Osti,1,Josip Vaništa. Patricia Kiš,1,Jovan Ćirilov,1,Jovica Aćin,3,Jugoslava Ilanković,1,Julija Kristeva,1,Julio Cortazar,1,Katja Kuštrin,2,Kim Cuculić,1,Knjige,1,književna večer,1,Kokan Mladenović,1,Komentar,1,kratka priča,3,kratke priče,6,kratki intervju,1,kritika,4,Krzysztof Warlikowski,1,Ksenija Banović Ksenija Marković,1,Ladislav Tomičić,1,Laibach,1,Lajoš Kesegi,1,Larisa Softić Gasal,1,Laurence Winram,1,Leonid Šejka,2,Ludwig Wittgenstein,1,Ljubiša Rajić,1,Ljubiša Vujošević,1,Maja Abadžija,1,Maja Isović,2,MALI EKSHUMATORSKI ESEJI,1,mali esej,16,Marcel Duchamp,1,Marija Mitrović,1,marijan cipra,1,Marin Gligo,1,Marina Dumovo,1,Mario Franz,1,Mario Kopić,45,Marjan Grakalić,1,Marko Misirača,1,Marko Stojkić,1,Marko Tomaš,1,Marko Veličković,1,Marko Vešović,2,Martin Heidegger,3,Massimo Cacciarri,1,Max Frisch,1,međunarodna poruka,1,Mensur Ćatić,2,Mia Njavro,1,Mihail Šiškin,1,Mijat Lakićević,1,Mikloš Radnoti,1,Milan Kundera,1,Milan Milišić,1,Milan Vukomanović,1,Milan Zagorac,1,Mile Stojić,2,Milica Rašić,1,Milo Rau,1,Miloš Bajović Ilić,1,Miloš Crnjanski,2,Miloš Vasić,1,Milovan Đilas,1,Miljenko Jergović,6,Mini esej,32,Miodrag Živanović,1,Mirjana Božin,1,Mirjana Stančić,1,Mirko Đorđević,2,Mirko Kovač,3,Miroslav Krleža,3,Miroslav Marković,1,Mirza Puljić,1,Mišo Mirković,6,Mišo Mirković foto,10,Mladen Bićanić,1,Mladen Blažević,2,Mladen Stilinović,1,Momčilo Đorgović,1,Naser Šećerović,1,Natalija Miletić,1,Nataša Gvozdenović,1,Neda Radulović- Viswanatha,1,nekrolog,1,Nenad Milošević,1,Nenad Obradović,5,Nenad Tanović,1,Nenad Vasiljević,1,Nenad Veličković,2,Nenad Živković,1,Nepoznati spavač,1,Nermina Omerbegović,1,Nikola Kuridža,1,Nikola Kuzanski,1,Nikola Vukolić,1,Nikola Živanović,1,Nikolaj Berđajev,1,Nikolina Židek,1,NOVA KNJIGA,1,novela,1,Novica Milić,2,Novica Tadić,1,obavijest,1,odlomak romana,9,odlomci,6,Oliver Frljić,8,Osip Mandeljštam,2,Otto Pöggeler,1,Otto Weininger,1,Paolo Magelli,2,Paul Celan,2,Paul Klee,1,Paul Valery,1,Petar Gudelj,2,Petar Matović,1,Petar Vujičić,1,Peter Esterhazi,1,Peter Semolič,3,Peter Semolič. prijevod,4,Peter Sloterdijk,3,Pier Paolo Pasolini,2,pisma,5,pismo,1,pjesma,1,Plakat,1,Poezija,264,poezija prevod,1,potpisnici,1,Pozorišna kritika,1,Pozorišne Igre u Jajcu,1,Pozorište Prijedor,4,Predrag Finci,2,Predrag Matvejević,2,Predrag Nikolić,1,Predstava,2,Prepiska,1,priča,37,Prijevod,12,prikaz knjige,2,prikaz predstave,2,Primo Levi,1,Protest,1,Proza,2,Radimir Sovilj,1,Radiša Cvetković,1,Radmila Smiljanić,1,Radomir Konstantinović,2,Rastislav Dinić,1,Raša Todosijević,3,razgovor,3,Refik Hodžić,1,Renate Lachmann,1,Robert Bagarić,1,Roger Angell,1,Roland Barthes,2,Roland Jaccard,1,Roland Quelven,1,Saida Mustajbegović,2,Sándor Márai,1,Saša Jelenković. poezija,1,Saša Paunović,1,Sava Babić,3,Seida Beganović,3,Semezdin Mehmedinović,4,Senadin Musabegović,1,senka marić,1,Sesil Vajsbrot,1,Shosana Felman,1,Sibela Hasković,1,Siegfried Lenz,1,Sigmund Freud,1,Sinan Gudžević,1,Siniša Tucić,1,sjećanje,2,Slavenka Drakulić,1,Slavica Miletić,2,Slavoj Žižek,1,Slobodan Glumac,1,Slobodan Šnajder,1,Slobodan Tišma,1,SLOVO GORČINA,1,Sonja Ćirić,3,Sonja Savić,1,Srđa Popović,1,Srđan Tešin,1,Sreten Ugričić,3,Srpko Leštarić,1,stećak,2,Stevo Basara,1,Stojan Subotin,1,Susan Sontag,1,Sven Milekić,1,Svetislav Basara,2,Svetlana Aleksijevič,1,Šagal,1,Tadeusz Różewicz,1,Tamara Kaliterna,1,Tamara Nablocka,1,Tamara Nikčević,2,Tatyana Tolstaya,1,Tea Benčić Rimay,1,Teatar,1,Teatron,1,The New York Times. Žarka Radoja,1,Thomas Bernhard,10,Thomas Ostermeier,1,Tomaž Šalamun,2,Tomislav Čadež,1,Tomislav Dretar,2,Tonko Maroević,1,Umberto Eco,2,Urbán András,1,Vanda Mikšić,1,Vanesa Mok/Anđelko Šubić,1,Varlam Šalamov,3,Vera Pejovič,3,Veronika Bauer,1,Video,10,Viktor Ivančić,3,Viktor Jerofejev,1,Viktoria Radicz,2,Vincent Van Gogh,1,Višnja Machido,1,Vladan Kosorić,2,Vladimir Arsenić,1,Vladimir Arsenijević,1,Vladimir Gligorov Ljubica Strnčević,1,Vladimir Milić,2,Vladimir Pištalo,3,Vladimir Vanja Vlačina,1,Vladislav Kušan,1,vojislav despotov,1,Vojislav Pejović,1,Vojo Šindolić,1,Vujica Rešin Tucić,1,Vuk Perišić,3,Walter Benjamin,1,Wisława Szymborska,1,Wolfgang Borchert,1,Wroclaw,1,Zadie Smith,1,zapis,1,zavičaj,1,Zbigniew Herbert,3,zen,1,ZKM,1,Zlatko Jelisavac,2,Zoran Vuković,2,Zygmund Bauman,1,Žarko Milenić,1,Žarko Paić,1,Željko Grahovac,2,Živojin Pavlović,1,
ltr
item
HYPOMNEMATA: Ponovo ćemo morati savladavati najbanalnije riječi, Darko Cvijetić
Ponovo ćemo morati savladavati najbanalnije riječi, Darko Cvijetić
https://2.bp.blogspot.com/-ibDV_MDE-P4/VypTEA-qROI/AAAAAAAAH8k/ny1nx84V8w02N1bMOv4hhipMsQXk84TEgCLcB/s400/cvijetic%2Bmotl%2B2.jpg
https://2.bp.blogspot.com/-ibDV_MDE-P4/VypTEA-qROI/AAAAAAAAH8k/ny1nx84V8w02N1bMOv4hhipMsQXk84TEgCLcB/s72-c/cvijetic%2Bmotl%2B2.jpg
HYPOMNEMATA
https://darkocvijetic.blogspot.com/2014/01/ponovo-cemo-morati-savladavati.html
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/
https://darkocvijetic.blogspot.com/2014/01/ponovo-cemo-morati-savladavati.html
true
2899971294992767471
UTF-8
Svi članci su učitani Nije pronađen nijedan članak VIDI SVE Pročitaj više Odgovori Prekini odgovor Obriši By Početna STRANICE ČLANCI Vidi sve Preporučeni članci OZNAKA ARHIVA PRETRAGA SVI ČLANCI Nije pronađen nijedan članak koji odgovara upitu Vrati se natrag Nedjelja Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak Subota Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Siječanj Veljača Ožujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro just now 1 minutu prije $$1$$ minuta prije 1 čas prije $$1$$ sati prije Juče $$1$$ dana prije $$1$$ tjedana prije više od 5 tjedana prije Sljedbenici Slijedi THIS CONTENT IS PREMIUM Please share to unlock Copy All Code Select All Code All codes were copied to your clipboard Can not copy the codes / texts, please press [CTRL]+[C] (or CMD+C with Mac) to copy